Na ideju za Grenland došao sam nakon povratka s Islanda prošle godine. Island nudi puno toga za vidjeti, od ogromnih zelenih pašnjaka, rijeka, velikih slapova, gejzira, sve do nepreglednih plaža. Tu je naravno i Reykjavik sa svojom impresivnom arhitekturom. Ipak, meni su bili najzanimljiviji ledenjaci i predjeli s ledom, poput Plaže dijamanata.
Zato sam odlučio sljedeći put posjetiti Grenland koji je, osim uskog obalnog pojasa, gotovo cijeli pod ledom. Priključio mi se prijatelj Dario Bandur i dogovorili smo da bi za prvi put najbolje bilo poći krajem arktičkog ljeta, odnosno od 25. kolovoza do 2. rujna. Ovaj put doživjeli smo više kao ‘ispitivanje terena’, jer bismo svakako voljeli Grenland posjetiti i zimi. Odlučili smo se za glavni grad Nuuk i oko 560 kilometara sjeverniji gradić Ilulissat, koji se nalazi u famoznom Disko zaljevu (Disko Bay).
Pripremio Daniel Pavlinović
Šutljivi Eskimi i visoke cijene
Sve karte za letove smo morali uzeti nekoliko mjeseci prije puta. Pratili smo vrijeme i bilo je gotovo idealno sve do dana našeg dolaska kada se naglo pogoršalo. Letjeli smo malim Bombardierom Q200 po noći iz Reykjavika tri i po sata do Nuuka i vrlo turbulentno slijetanje po jakom vjetru bila je najava onoga što slijedi.
Dva oblačna i hladna dana s kišom, uz temperaturu od 7°C i olujnim jugoistočnjakom u Nuuku iskoristili smo za šetnju gradom, posjetu muzejima i fotografiranje pokoje sante leda u valovitom moru ispred obale Nuuka. Nuuk je grad s oko 18 tisuća ljudi i kao takav daleko najveći grad na Grenlandu. Među stanovništvom dominiraju grenlandski Eskimi, a ima i Danaca. Ljudi su uglavnom nekako šutljivi, odgovorit će vam što ste pitali kratko i ne ulaze baš u daljnju priču. Skoro nitko nas nije pitao onih nekoliko uobičajenih pitanja tipa odakle smo i slično.
Službena valuta je danska kruna (DKK) koja je gotovo jednaka kuni pa se bilo lako orijentirati među cijenama. Sve je vrlo skupo, primjerice espresso je oko 45, piva od 60 do preko 100, a pizza 150 do 220 danskih kruna. Lokalna jela su još skuplja, npr. steak od kita je blizu 300 DKK. Malo izvan Nuuka odradili smo višesatni hiking područjem koje se zove Paradise Valley, u ovo doba godine travnata padina ispod vrha Kangilequtaat, ispunjena većim i manjim potocima i slapovima.
Nakon dva dana na području Nuuka letjeli smo u Ilulissat, i to s jednim danom kašnjenja zbog odgode leta zbog nevremena. Leti se u Kangerlussuaq, gdje se presjeda nekad skoro i cijeli dan, a zatim se od tamo leti u Ilulissat. Sva mjesta na Grenlandu povezana su avionima, a ceste, osim unutar samih gradova, tamo ne postoje. Vrijeme u Kangerlussuaqu smo iskoristili za šetnju, a probali smo doći i do neke od tura koje se tamo nude, no u taj dan ni jedna nije bila dostupna.
Sante leda, kitovi, aurora borealis
Navečer smo došli u Ilulissat, smjestili se i planirali za dalje. Ilulissat je grad s manje od 5 tisuća ljudi. Posvuda su psi za sanjke (sled dogs), a kažu da ih ima jednako koliko i stanovnika. Ti psi nisu kućni ljubimci, već se isključivo koriste za prijevoz zimi. Ovdje su cijene još nešto veće nego u Nuuku, osobito za lokalnu hranu, no nismo puno vremena provodili po gradu. Većinom smo obilazili Ilulissat Icefjord, a za još malo dalje proći po Disko Bayu unajmili smo turu s posebnim gliserom koji nam je omogućio razgledavanje svih tih ogromnih santi leda izbliza. Zaustavili bismo se na svakoj zanimljivoj lokaciji i izašli na palubu odakle bismo fotografirali i snimali.
Često su se mogli vidjeti i kitovi, uglavnom malo po površini. Vrijeme je ovdje bilo povoljnije nego u Nuuku, iako i dalje oblačno, osim zadnji dan kad se razvedrilo i to je bio prvi put da smo ugledali Sunce na Grenlandu. Istovremeno se razvedrilo i na ostalom dijelu obale prema Nuuku, što nam je, po povratku, omogućilo da doživimo i Nuuk po vedrom vremenu, barem jedan dan. Da bi zadovoljstvo bilo veće, zadnju večer, nakon osam dana, pojavila se nakratko i ‘aurora borealis’, iako je po prognozi za pojavu polarnog svjetla bilo samo oko 20 posto šanse tu večer. Idealan zaključak ove naše kratke, ali nezaboravne grenlandske avanture.
S Grenlanda smo letjeli natrag na Island, gdje smo prespavali. U to doba između Grenlanda i Islanda formirala se vrlo duboka ciklona (955 hPa) pa smo i ovdje sletjeli po olujnom jugoistočnom vjetru, koji je i dalje jačao. Pošli smo u famoznu Blue Lagoonu i kupali se po tada već orkanskom vjetru, kiši i 12°C. Izmjereni su udari do 195 km/h na tom dijelu Islanda u to doba. Vrijeme je bilo vrlo slično kao u nas po orkanskom jugu, samo je ovo njihovo ‘jugo’ bilo kao naše na steroidima. Do jutra je vjetar postupno slabio pa let za Frankfurt ipak nije bio otkazan. Ova Grenlandska avantura od odlaska do povratka u Dubrovnik, s putovanjima unutar Grenlanda, uključivala je deset letova.