Kreša Bengalku zasluženo prati glas prvaka teškog đira. U posljednjih šest godina, Bengalka je potpisao ili sudjelovao na dva foldera Kiše Metaka, albumu ‘Brokva’ kojeg je snimio sa Žuvijem, a nedavno je na tržište izbacio i svoj treći solo album naziva ‘Sve najbolje’, čime je bez premca postao najproduktivniji hip-hop izvođač na ovom području.
Uz sve te radne podvige, postao je otac sada petogodišnjoj kćerkici, dok je zakleti Vespaš bio i prije nego je postao reper, otac i suprug. Iako naziv ‘Sve najbolje’ može pogrešno implicirati da je album nekakvo kompilacijsko izdanje, 33-godišnji reper otkriva da zapravo donosi materijal koji je tijekom godina skupio, a dodiruju se različitih razdoblja njegova života. Tematski, Bengalkin treći album u tri godine (što je impresivno jer, priznaje, radi samo kad mu je ljubimica Meli u vrtiću ili kad spava) stoga je najraznolikiji dosad. Bengalka se pomalo odmiče od kvartovskih spika i splitskog kriminalnog miljea kojeg je kroničar (čitaj: likovi koji u klub nose tute od 500 eura), a više nego ikada prije isplivavaju neki autobiografski detalji. Glazbeno, i ovdje je Bengalka zaslužan za sve podloge uz pomoć u miksu i masteringu DJ Vrha, suradnika Vojka Vrućine, ujedno člana sada bivše Kiše Metaka, grupe koja je na Hrvatsku upoznala s gangsta rapom. Album otvara ‘Elita’, koja odmah ulazi u red njegovih najtvrđih stvari, a bavi se onim likovima iz odlomka iznad koji su dilanjem skupili za Mercedesa ili drugim riječima – bili su promaja, postali elita. ‘Otpor’ ima valjajući trap ritam i najstarija je pjesma u kolekciji, a bavi se prepuštanju kolektivnom mentalitetu male sredine i životnim kolotečinama iznad kojih se želiš izdići, ali ne znaš kako ili nemaš snage.
Beskrupulozni ‘Direktor’ je u ‘zgradi ciloj u svakom sportu bija najgori’, a sad s džon obrazom sjedni u kožnoj fotelji i iskorištava radnike. Naj stih: Nemoš me birat, dođem ti nakon šta nada ti umre. ‘Umrit ću mlad’ jedna je od osobnijih pjesama na albumu s video spotom koji bi umalo izgledao kao reklama za Htz, samo kad zračne kadrove Splita i okolice ne bi prekidali fiksirani pogled Kreša Benglake, njegov najveći neglazbeni trademark. ‘Stroj’ je rap/trap udaraljka koja bi bila idealna za klubove samo kada u klubovima ne bi stolovali narodnjaci. Stvari se opet malo usporavaju stonerskom himnom ‘Crni dani’ zgodnog refrena ‘Ima dana kad nemam, al nema noći da nisam’. Ovako snažnu prvu polovicu albuma teško je pratiti do kraja, ali Krešu Bengalki i taj zadatak nije neostvariv, pa nastavlja tvrdo. ‘A?’ je zrcalna preslika ‘Elite’, a ‘Padre’ pomalo podsjeća na jednu od njegovih najpoznatijih pjesama i odu Pablu Escobaru – ‘El Comandante’ s prvog albuma. Samo jedim stihom ‘Priko zime bančim, cilo lito rentam sobu’ u pjesmi ‘Stalno’ kaže puno o današnjem rentijerskom mentalitetu, dok se suradnjom sa Sašom Antićem a.k.a. Alejuandro Bunedija (tBF) u pjesmi ‘Radno vrime’ bavi stalnim poslom ‘uopćini’.
Naj stih je refren: Moje radno vrime je od deset do podne, ja živim taj hrvatski san i svaki dan sam free od podne. Kako će Krešo Kulašin nastaviti dalje, hoće li omekšati đir i hoće li ikada trepnuti na spotu, pitanja su koja muče njegove obožavatelje. Ali ako zadrži ovakvu radnu etiku, onda na odgovore nećemo dugo čekati. U međuvremenu ‘Sve najbolje’ je najbolje slušat na Bengalkinom You Tube kanalu kako ne biste ostali zakinuti za manje-više duhovite komentare svedene pod zajednički nazivnik ‘Ova pisma me tira da…’. Kreću se od infantilnih, poput – ova stvar me tira da ispovidim popa, da prodam ćaćinog Passata, da dignem kredit i ne vratim ga ili, osobnog favorita – dođe mi da prvo stavim mliko, pa pahuljice, pa zdjelu, a kulminiraju onim politički nekorektnim, poput – dođe mi da Dodiku kažem da je Bosanac ili dođe mi da parkiram na mjestu za invalide. U izdvojenu grupu ulaze oni komentari koji ulijevaju lažnu nadu da je Krešo trepnuo.
Nije.