Današnjica kao da je lišena smrtnosti. Našu sve ubrzaniju i ubrzaniju besmrtnu svakodnevnicu guše reklamne poruke i plakati koji nas mame na sve veću i veću potrošnju – noćne kreme koje sprječavaju bore, eko hrana snižene masti… Kao da smo oslobođeni tereta misli o vlastitoj neizbježnoj prolaznosti i uronjeni u zabludu o svevremenosti trenutka u kojem živimo. No, ne bi li ove tvrdnje mogao izreći netko iz davnijih i zaboravljenih vremena? Jer čovječanstvo neumorno ponavlja vlastitu prošlost vjerujući kako korača prema nečem novom, a pritom prošlost prepušta neumoljivom zaboravu. Na svu sreću ne mire se svi ljudi tako lako sa zaboravom, štoviše neki se čak i profesionalno bave prošlošću što u današnjem vremenu može izgledati besmisleno i apsurdno. Pa iako se profesionalno ne bavim prošlošću, moja ljubav prema istoj tjera me da svaki tjedan iznova nešto iskopam o nekoj davno zaboravljenoj osobi koja je svojim nemalim trudom pridonijela na ovaj ili onaj način konavoskom kraju. Jer ti su ljudi zaista već davno i nepravedno zaboravljeni. Tako je i djelo Konavljanina Mata (Meje) Maguda (1825. – 1892.) prepušteno zaboravu. O tom se općinskom načelniku jako malo zna i među starijom generacijom Konavljana, a i ako se što zna to je zbog priča djedova i očeva.
I MATO POPUT DANAŠNJIH POLITIČARA
Kao i današnji političari, tako je i Mato Magud iz (ne)opravdanih osobnih razloga mijenjao onodobne političke strane. Prvo je bio eksponent autonomaške politike u Konavlima. U to su vrijeme autonomaši dugo, potpomognuti od mjesne birokracije, uspijevali u korijenu suzbijati narodnjačku tj. hrvatsku jezgru u Konavlima. No, potkraj XIX. stoljeća razvila se živa politička borba na području Konavala. Rezultat te borbe bio je taj da je od sredine osamdesetih godina istog stoljeća Općina prešla u narodnjačke, dakle hrvatske ruke. Prvi načelnik nove narodnjačke općine je spomenuti Mato (Meja) Magud (ujedno i bivši autonomaški načelnik!). Uzimajući u obzir kako je Magud bio upravo taj koji je zaslužan za uvođenje toliko proganjanog hrvatskog jezika u općinsku administraciju, mislim da bi bilo nepravedno zamjeriti taj streloviti zaokret Matove političke opredjeljenosti. Ipak, nije se samo tu zaustavio te je ubrzo uveo hrvatski jezik i u konavoske osnovne škole. Štoviše 1881. godine u potkrovlju njegove kuće otvorena je tada četvrta osnovna škola u Konavlima.
MUDAR I PROMUĆURAN
O Matu Magudu danas je teško više saznati. Možda može biti kontradiktorno to što je bio nepismen, a toliko se zalagao za hrvatski jezik. Slovio je kao vrlo mudar i promućuran čovjek. O njegovoj mudrosti svjedoči i njegov kratki govor kada je dočekao austro-ugarskog cara Franja Josipa na Debelom brijegu 1875., a rečenica koju je tada izrekao glasila je: „Zdravo zemljo, zemlji gospodare!“ . Mata će kasnije, oko 1890., spomenuti car i odlikovati. Poznato je kako je Mato bio zaručnik lijepe Marije Bratoševe o kojoj je pisao i M. Vodopić u poznatoj knjizi Marija Konavoka (O tome vidi: N. Kapetanić, Dvije Marije Mata Vodopića: Marija Bratoševa i Marija Konavoka, 15 dana, 2010). Mato Magud umro je 20. veljače 1892. O važnosti njegove borbe za Domovinu svjedoči činjenica da je zadarski „Narodni list“, glasilo Narodne hrvatske stranke, zabilježio kako je umro „odlučni pobornik hrvatske misli, što je više puta dijelom potvrdio“. Ipak, u župnoj kronici župe Čilipi vrlo kratko je zabilježeno: „Na 20/2 1892. preminuo je višegodišnji „Načelnik“ Konavoski i pravi poštenjak Mato Magud“. Nakon Matove smrti na čelo općine dolazi Marko Glavić, a potom Mejin sin Mato (Mašan) Magud ( 1856-1924), koji je također svojom promućurnošću i mudrošću ostao zapamćen kao dobar načelnik.