Stećci su srednjovjekovno slikovno pismo u kamenu. Milaka Tica u svojoj knjizi ‘Stećci od Zgošće do Ledinca’ (Zagreb, 2011) kaže: ‘Te kamene knjige muzeji su na otvorenom, kazivanja o posljednjim čovjekovim željama i potrebama, o svrsi postojanja, smrti, zagrobnom životu i misteriju vjere’. Stećci se svojom izvornošću izdvajaju iz sveukupne europske srednjovjekovne baštine. Najvjerojatnije je kako su nastajali od 12. do 16. stoljeća. U Konavlima ih nalazimo na nekoliko lokacija. Najljepši stećak zasigurno je onaj u selu Brotnicama na Konavoskim brdima kod crkve Sv. Luke. Na stećku su isklesani različiti motivi, poput konja s jahačem, scena kola, nizovi ptica i košuta i jelena. Na istom stećku nalazi se i natpis koji govori da ga je pisao Ratko Utješenić, unuk Druška Ljubojevca. No, manje je poznato kako se nekih dvjesto metara sjeverno od crkve Sv. Luke nalazi kamenolom gdje su se klesali i obrađivali stećci. Kamenolom je vrlo zanimljiv jer se uokolo nalazi razbacano nekoliko obrađenih i poluobrađenih stećaka. Zanimljivo je kako su se mjesta za vađenje kamena od kojeg su klesani stećci redovito nalazila u blizini nekropola. Tehnika izrade stećaka najvjerojatnije se odvijala u nekoliko faza. Najprije su se vadili veliki kameni blokovi koji bi se potom grubo obradili. Potom bi dolazilo do klesarske finalizacije oblika stećka i to na samom kamenolomu ili pak na nekropoli. Trebalo je upotrijebiti veliki rad i snagu kako bi se sve to obradilo i privelo svrsi. Morali su se uporabljivati željezni i drveni klinovi. Pretpostavlja se kako se odvajanje i vađenje kamenih blokova najčešće obavljalo zimi. Naime, u prethodno napravljene rupe nalijevala se voda koja se širila i tako stvarala pukotinu po kojom se blok odvajao od kamene mase (Bešlagić, 1971. a 71). U tadašnjim, više nego skromnim tehničkim uvjetima, postupak transporta nije bio ništa manje zahtjevan postupak od odvajanja kamenih blokova, jer se u pojedinim slučajevima radilo o stećcima velike težine. Zanimljivo je kako predio na kojem se kamenolom u Brotnicama nalazi zove Voznik, a to je najvjerovatnije povezano s značenjem riječi voziti što bi se u ovom slučaju trebalo odnositi na transport stećaka. Na samoj se nekropoli uz korištenje nazubljenih čekića i raznih željeznih dlijeta obavljala završna obrada te izrada reljefa i natpisa. Razlog zašto se to radilo na samoj nekropoli treba tražiti u činjenici što se stećak prilikom mukotrpnog transporta mogao oštetiti pa je operaciju samoga klesanja reljefa bilo poželjno obaviti na mjestu gdje će on biti i postavljen. No i ukrašavanje stećaka obavljalo se u samom kamenolomu, što dokazuje i jedan ostavljeni stećak u kamenolomu u Brotnicama na kojem je prikazan konjanik na konju. Ovom prilikom zahvajujem gosparu Bo žu Lučiću koji me doveo do spomenutog kamenoloma. Kada dođete do samoga kamenoloma imate osjećaj kako je isti iznenada napušten jer se okolo nalaze nedovršeni i razbacani stećci, ali lokalitet je vrlo dojmljiv te se slikovito može zamisliti opisani način obrade stećaka i njihov transport. U konačnici treba doda ti kako smještaj kamenoloma omogućava relativno lak pristup posjetiteljima te bi njegovu nedvojbenu atraktivnost trebalo iskoristiti i kvalitetno promovirati kao još jedno kulturno-povijesno odredište Konavala.
Kamenolom za stećke u Brotnicama
