Zbog interesa javnosti, izložba suvremene fotografkinje Mara Bratoš, postavljena u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik, produžuje se do nedjelje, 23. listopada. Izložba obuhvaća izbor portretistike vlastitih aktova nastalih u ciklusima: ‘Autoaktovi u šumi’ (1995.), ‘Autoaktovi’ (2005.), ‘Autoaktovi 2015’ (2015.), ‘Ljubav i život žene’ (2017.), ‘Autoportret s kćeri’ (2021.) i ‘Pavla i Mara’ (2022.). Za koncepciju su zaslužne umjetnica Mara Bratoš te kustosica izložbe i autorica teksta u katalogu, Petra Golušić.
Tehnike se izmjenjuju od analognih do digitalnih zapisa. Fotografirano tijelo prikazuje se u cjelini ili u dijelovima, pozira se. Moguće je polako i duboko pratiti transformaciju impostacije ženskog lika bilježenog istančanom estetikom kakvoćom i oštrinom uvida u režiranim scenama. Tjelesnost viđena kroz nasuprot postavljen objektiv ulazak je u univerzum bića koje se predstavlja. Navode se razna bivstvovanja. Percipirajući je subjekt u samoreprezentaciji, on se opisuje unutar majstorski bilježenog svjetla. Induktivnom metodom umjetnica razmatra i zapisuje tijelo koje na više razina preispituje. Obznanjuje se unutrašnjost tako da se pojedinačno ontološki uprizoruje. ‘Tijelo se spoznaje i apsolutizira.'(C. Cahun) Postiže se objektivni teritorij čime se ruše sve granice privatnog u razotkrivenosti do kraja.
Profinjeno se režira odnos tijela prema vanjskim koordinatama. Simbolička prostornost je šuma, kreirana scena s florealnim uzorkom ili je opisna pozadina svedena na čisti zid. Estetski fenomeni tijelo i njegovi fragmenti metafizički su krajobraz. Ona fotografira sve ono potisnuto, sakriveno i tajnovito. Razodijeva život sviješću o istini. Moguće je sagledavati iskonsku nužnost samopreispitivanja, proživljavanja života bez obzira na to koliko je težine ili lakoće pohranjeno u njemu. Od mlade djevojke do žene, majke; prikazuju se razna kretanja bez maske. Iskrenost prema sebi kod Mare Bratoš postaje iskrenost prema drugome. Tijelo je izreka oslobođenog duha – apsolutne slobode u njezinoj beskrajnoj, neograničenoj oslobođenosti. Utjelovljuje se ‘ne-skrivenost’. Tijelo je u radu Mare Bratoš – istina. Ono je refleksija iskonske boli, patnje, opasnosti, egzistencijalne nesigurnosti, odsutnosti, praznine, nagona za samoodržavanjem, iskustva krize, nemira, traume, drame, psihoze, rane svijeta. Metafora je proživljenog sociokulturnog okruženja i civilizacije u kojoj egzistira. Istodobno, akt uprizoruje istinsku slobodu, svjedočanstvo tajanstvenosti, sigurnost, sakralnu prazninu, mir, harmoniju, senzualnost, senzibilnost, platonski Eros, tajno pismo, mistiku, bezgraničnost duha.
Egzistencijalna i ontološka iskustva neprestano su prisutna u radu autorice. Esencijalni rad svjedoči – istinu – bez obzira kakva ona bila. Istina nije nikakva nadvremenska bitnost, ‘već ono što usudno pogađa čovjekovu egzistenciju i čini ju odgovornom’. Dolazi se do Heideggerovog razumijevanja umjetnosti kao stavljanja istine u djelo, čime se umjetničkom stvaralaštvu pridaje ontologijska funkcija s obzirom na to da je ono za njega jedan od temeljnih načina na koji se otkriva smisao bitka bivstvujućeg u cjelini.
Mara Bratoš rođena je 1974. u Dubrovniku. Osnovnu školu završava u rodnom gradu, a Cherry Hill High School West u Philadelphiji 1992. godine. Iste godine upisuje Odsjek za filmsko i TV snimanje na Akademiji za dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu, te diplomira 1998. godine. Surađivala je s više časopisa (Cosmopolitan, Globus, Elle, Klik itd.), a od 1999. do 2015. godine urednica je fotografije u financijsko poslovnom mjesečniku Banka. Od 2006. do 2014. surađuje sa Zagrebačkim kazalištem mladih kao fotografkinja dokumentarist, a od 2014. s Hrvatskim narodnim kazalištem u Zagrebu. Dobitnica je Nagrade za najboljeg mladog autora (Hrvatska fotografija 1995., Umjetnički paviljon, Zagreb) i 1999. godine Nagrade ocjenjivačkog suda hrvatske sekcije AICA-e (Zagrebački salon mladih za dizajn i primijenjene umjetnosti, Dom hrvatskih umjetnika Zagreb). Članica je ULUPUH-a, HZSU-a, HDFD-a i HDLU-a Dubrovnik. O radu Mare Bratoš pisali su Leonida Kovač, Sandra Križić Roban, Antun Maračić, Marija Tonković, Slaven Tolj, Goran Trbuljak, Višnja Slavica Gabaut i drugi. Mara Bratoš izlaže kontinuirano od 1995. godine na mnogim samostalnim i skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Živi i radi u Zagrebu.