Za ljubav našem Parcu na njegovu Festu svi oni koji imaju tradicijske nošnje rado ih obuku i upute se u procesiju Gradom. I svi oni figuraju, ali ove jubilarne 1050. Feste jedna je sudionica procesije plijenila posebnu pažnju. Riječ je o našoj Katiji Guljelmović koja je na glavi nosila prekrasan i jedinstven štipani ubručić, a otkrila nam je divnu tradiciju koja se iza njega ‘skriva’.
-Izdržala sam sa štipanim ubručićem na vjetru, htjela sam ga staviti za ovu Festu. On se nosio krajem 19. i početkom 20. stoljeća u Konavlima. Vraća se pomalo, žene ga obnavljaju. Uspjela sam ga ove godine nabaviti, kupila sam ga. Najviše mi je bilo važno da te fotografije s ubručićem budu lijepe da mi ga ne digne vjetar. Jako sam zadovoljna – ističe nam svoje dojmove nakon procesije Katija te je s nama podijelila priču o ovom neobičnom ubručiću onako kako su joj prenijele stare Konavoke.
-Jelka Miš je dosta radila na promicanju konavoske nošnje i baštine i ona je sama istraživala, ne samo konavosku, nego i druge nošnje. Došlo se tako do spoznaje da je krajem 19. i početkom 20. stoljeća u Konavlima svaka Konavoka imala taj štipani ubručić. Otraga na potiljku je cijeli vezen ružicama. Jedno ga se vrijeme nosilo na kapici kartonuši, međutim, nakon nje su ga žene počele stavljati na zlataču koju sam i ja danas nosila. Ali, zbog njegove nepraktičnosti jer ga je potrebno i plisirat’ i štirkat’, a to su stare Konavoke čak činile u brašnu i vodi jer nisu imale štirku, pospremile su ga i nisu ga više nosile. Kasnije ga je naslijedio ubručić kojeg sad Konavoke standardno nose. Ipak, malo po malo ta se baština nastoji oživjeti u ovo sadašnje vrijeme. Para mi se da sam ga ove godine jedina nosila, ali nadam se da će ga dogodine nositi još koja smjelija Konavoka – naglasila je Katija dodavši kako će ovaj ubručić svečano ući na mala vrata.