Formalno, postojao je dogovor da građani imaju pravo ulaska u Grad za osobne potrebe. 2020. godine došlo je do izmjene Pravilnika što mi nismo obadali, zato što je prije sve funkcioniralo na – poziv. Normalno, odjednom se sve dogodilo mimo ikakve legislative i – također odjednom – građana u Pravilniku više nije bilo. A ni plina. Zašto ovo govorim? Za dostavu plina, prema Pravilniku i ako se formalno tumači, treba se plaćati ulazak u Grad. E sad, kako su skontali da su sve falili, krenuli su u izmjene Pravilnika i u izmjenama istog uveli i plin i građane, ali samo u slučaju da se iseljavaju što je totalni nonsens – kaže nam Marin Krstulović, predsjednik Gradskog kotara Grad. S njime razgovaramo o još jednoj apsurdnosti života u Zidinama – dostavi koja to nije i ulasku besplatnog vozila u Grad koja će za građane ući samo ako oni – odlaze iz Grada.
Radi se o Pravilniku o naknadama za prometovanje prijevoznim sredstvima unutar pješačkih zona na području Grada Dubrovnika.
– To vam sve zvuči ovako: ‘Mi ćemo vam pomoći iseliti, a ako želite useliti ili bilo što drugo, tko vas…’ Moram naglasiti da ovo nije nešto što je izglasano, ali zaista mislim da u ovoj situaciji mozak nije uključen kad je sve ovako ‘pošlo’. Kad je bio problem s plinom, pričao sam s predstavnicima Grada Dubrovnika i ponudio svoju pomoć, istaknuo da mi slobodno pošalju prijedlog Pravilnika koji evo dosad nije poslan ni meni, ni na adresu Gradskog kotara Grad. Da sam bio tu i da mi je poslan prijedlog, uvjeren sam da se ovako što ne bi niti dogodilo. To je nerazumijevanje konteksta! – oštro nastavlja Marin za DuList. Njegovu ‘muku’ dijele mnogi građani u Zidinama, i svoje komentare bilježe na iznimno aktivnoj stranici Gradskog kotara Grad.
– Je li samo nama promakla informacija da je ukinuta odluka o besplatnom ulasku vozila u grad, tipa za iznijeti namještaj ili šut, a za potrebe stanovnika gradske jezgre? Također, nije skroz nemoguće besplatno ući, naglašeno nam je da je BESPLATNO u slučaju da ISELJAVAMO iz grada – jedna će stanovnica tako komentirati na grupi. Marin Krstulović napominje pak kako mu je promaklo da je u tijeku javno savjetovanje do 23. ožujka, a tiče se upravo Pravilnika o naknadama za prometovanje prijevoznim sredstvima unutar pješačkih zona na području Grada Dubrovnika.
Napiši: ‘Walk of Shame!’
Drugi problem, usko vezan za prvi, jest nepostojeća adresa u Gradu. Poslužit ćemo se opet jednim komentarom iz grupe: ‘Biće sam trebala napisat Walk of Shame… Ili City of Shame!’, kaže jedna čitateljica, referirajući se na nemogućnost dostave paketa unutar Zidina.
‘Zna li se kad će se više uspostaviti dostava paketa u staru gradsku jezgru? Ja za tri paketa kojima sam platila dostavu moram poći u Župu da ih preuzmem. Moram poć pola kilometra do auta, sjest u auto, poć u Župu, preuzet pakete, fermat na Pilama da bi te pakete doteglila doma i onda se vratit na Pile da bi odvela auto parkirat ako nađjem parking. Kako je lijepo živjet u Gradu’, piše jedna komentatorica. Drugi dodaju kako im se ‘vlast smije u facu’ i ‘kako će se nešto drugo riješit kad se ne može riješiti dostava’.
Osim ogorčenih komentara, brojni su i oni koji su ‘opalili’ po humoru uz apsurdnost ove situacije. Pa nas je tako jedna komentarorica dobro nasmijala: ‘Mužu sam regalala guralicu za rođendan pa sami guramo!’
Sanitat preuzeo, ali ništa nije poduzeo?!
No dobro, šalu na stranu – što se događa s dostavom? Mjesecima čekaju rješenje, ističe nam naš sugovornik Marin. Podcrtava kako Sanitat, koji je tu dužnost preuzeo od privatnih koncesionara, pola godine ne dostavlja u Grad. Sramota s paketima još jednom čini ljude u Zidinama – građanima drugog reda, a njihove adrese DPD, GLS i ostali dostavljači markiraju kao – nepostojeće adrese! Upravo ova tema izazvala je raspravu od preko sedmadeset komentara ogorčenih ljudi.
– Dokle god Grad Dubrovnik može za bilo što, za prenijeti jedan A4 papir, ući u Grad besplatno s vozilom, neće moći skontati koji su problemi stanovništva unutar zidina. Dakle, u desetom mjesecu 2022. održala se sjednica Gradskog vijeća Grada Dubrovnika kada donose odluku da se izbcuju privatni koncesionari. Ok, izbacili smo ih i ovlastili Sanitat da počne vršiti dostavu u grad. GLS i ostali su prije imali ugovore s privatnim koncesionarima da dostavljaju u Grad, a kako Sanitat još uvijek nije krenuo s dostavom, ne mogu dostavljati. Dakle, Sanitat nije preuzeo na sebe ono za što je obvezan odlukom Gradskog vijeća. Naglasio bih kako privatni koncesionari dva dana nisu dostavljali, a ovi ne dostavljaju, dakle, šest mjeseci! Podsjetimo i na zadnje obećanje koje nam ide, a to je da će Sanitat uspostaviti vozilo koje su kupili. Napravili su neke testne đireve, ali ono što je nama nepojmljivo jest da preko pola godine opet nemaju nikakav dojam kako to izgleda kad ti ne može doći ništa. Nemaju dodir sa stvarnošću! Problem dostave plina kojeg sam spomenuo na početku bio je među ostalim povezan s ‘neradom koncesionara’, a sad je to problem Sanitata. Uz njega, i nemogućnost dostavljanja bilo kakvih pošiljaka jer netko tko šalje, dostavna služba, nema kome predati tu pošiljku da bi primjerice, od Ploča došla na adresu – ističe Krstulović. Kako to izgleda u stvarnom životu? Baš kao rezervat ili reći će ogorčenni Marin, kao ‘zoološki vrt’.
– Dakle, ljudi se skupe ko Indijanci, skupe se i pođu na Ploče uzeti svoj pakete. Dostavlja jedino Hrvatska pošta, ali nemaju svi ugovore s njome. Primjerice, IKEA bi prije imala potpisan ugovor sa prijašnjim koncesionarima, oni bi to dostavili firmi i uspostavili račun. A ako baš hoćete, ovo što se sada događa nije problematično samo zbog građana, već i zbog ugostitelja koji možda predstavljaju veći pritisak na vlast radi love. I to je ono što je smiješno – oštro će dalje Marin. Rezimira vrlo ogorčeno…
– Na kraju krajeva, mi nemamo dostavu preko pola godine, nešto što je normalno za druge gradove, za druge građane. Ponovit ću još jednom: Grad Dubrovnik može dostaviti sebi papir A4 autom, a mi ne možemo izbaciti pločice ili nam paket ne može doći na adresu?! Priča je postavljena kao da zaista više nitko ne živi u Gradu, ali onda ako je tako – neka Grad Dubrovnik sebi također ne dostavlja ‘birokaciju i administraciju’. Radimo izdvojenu kastu koja ima pravo na sve, a za druge se zatvaraju oči. Naš prijedlog bio je ako je takva situacija kakva je, dokle se ne uspostavi konketna dostava, neka se pusti kamion dostave ujutro kod Gospe da uđe u Grad i dostavi stvari. Ni to nije riješeno! Ispadamo zoološki vrt. Hoćemo li se hvaliti Respect the Cityjem ili ćemo se hvaliti Planom upravljanja, a ignorirati one osnovne postavke istog, odnosno održati živi Grad? Ogromna je količina nerazumijevanja i viđenja mjesta Grada samo kao mjesta gdje se izvlači novac – zaključuje Marin Krstulović, predsjednik Gradskog kotara Grad, za DuList.