Na današnji dan, u srijedu 20. studenog 1991. godine, na pregovorima u Komolcu kojima su prisustvovali predstavnici Skupštine općine, promatrači misije EZ-a iz Trebinja te Bernard Kouchner, JA je postavila ultimatum u kojem zahtijeva razoružanje hrvatskih obrambenih snaga u stambenom naselju Nova Mokošica, navodi Sebastijan Vukosavić u svom Gradoplovu.
Kako takav uvjet nije prihvaćen, sastanak je odmah prekinut. Neposredno potom neprijatelj je, na današnji dan, 20. studenoga 1991. godine, ušao u Novu Mokošicu. ‘Liburnija’ je tada već trinaest dana bila zatočena u korčulanskoj luci s hranom i vodom za Dubrovnik. Francuski vojni brod-bolnica ‘La Rance’ uplovio je u grušku luku s pomoći u lijekovima i sanitetskom materijalu. S njim je trebalo otputovati tristotinjak naših sugrađana prema Rijeci.
Brod ‘La Rance’ je s talijanskim brodom ‘San Marco’ i nekim drugim brodovima trebao održavati humanitarni konvoj s Dubrovnikom.
Uži dio grada opasan je minama zbog obrane. Steffan de Mistura, izaslanik UNICEFA, zatražio je od međunarodne javnosti da ne zaboravi tisuće djece, zatočene u Dubrovniku.
Nakon pada Slanog, i okupacije Zatona i Orašca u koje je neprijatelj ušao 1. studenog 1991. godine i nedugo nakon pada Osojnika, jednog od najvažnijih uporišta obrane Dubrovnika, na današnji dan, 20. studenog 1991. godine, okupirana su i najveća prigradska naselja Mokošica i Nova Mokošica te manja naselja Rožat, Komolac, Šumet i Čajkovići. Branitelji se povlače prema Dubrovniku i zauzimaju položaje u prvom zapadnom prigradskom naselju Sustjepan.
Padom posljednjih prigradskih naselja Dubrovnik je bio u potpunosti okružen neprijateljskom vojskom. Prva crta obrane je postavljena na potezu selo Sustjepan – naselje Nuncijata – Jadranska magistrala iznad Gruža i Grada – utvrda Imperial na brdu Srđ – naselje Orkanski visovi – hotel Belvedere. Malobrojni minobacači su raspoređeni u kampu Solitudo na Babinom kuku te Bogišićevom parku na Ilijinoj Glavici…
Foto: Jedna od posljednjih plovidbi Liburnije, arhiva DuLista