Dubrovnik danas obilježava 30. obljetnicu oslobađanja juga Hrvatske. Obilježavamo pobjedonosni završetak prve i dotad najveće napadne operacije Hrvatske vojske i policije, poduzete u 1992. godini. Nakon šestomjesečni borbi i jednogodišnje okupacije, pišu iz Muzeja Domovinskog rata Dubrovnik Varina Jurica Turk i Mišo Đuraš, vraćen je u hrvatski ustavno-pravni poredak cijeli privremeno okupirani teritorij krajnjeg juga Hrvatske i omogućen povratak u svoje domove za više od 20 000 prognanika i izbjeglica.
O veličini i značaju obrambeno – oslobodilačke akcije Hrvatske vojske na Južnom bojištu najbolje govori dolazak državnog vrha na čelu s predsjednikom Republike Hrvatske dr. Franjom Tuđmanom 29. listopada 1992. godine u Dubrovnik, te je tada održana veličanstvena smotra postrojbi južnog bojišta u gruškoj luci, zapisala je u svojoj kolumni u DuListu ’20 godina poslije’ Varina Jurica Turk.
Zapisala je tada i sljedeće:
Po dolasku u Gruž bojnik Eduard Butijer je Vrhovnom zapovjedniku dr. Tuđmanu podnio prijavak o spremnosti postrojbi Južnog bojišta za smotru. Nakon izvršenog obilaska postrojbi, uz zvuke „Lijepe naše“ hrvatsku zastavu je na stijeg podigao bojnik Ivan Korade, zapovjednik 5. bojne 1. brigade ZNG koji je u borbama na Južnom bojištu bio teško ranjen. Zapovjednik Južnog bojišta, general Janko Bobetko, podnio je prijavak Predsjedniku Republike Hrvatske o izvršenju povjerene mu zadaće, kojom su „jedinice Južnog vojišta očistile od okupatora južni dio hrvatskog teritorija, a time osigurale i granice suverene Republike Hrvatske.“ Opisujući tijek borbenih operacija general Bobetko je naglasio: “Na ostvarivanju ovih zadataka borila se i pobijedila cijela Hrvatska. Borili su se sinovi Hrvatskog Zagorja, Zagreba i Siska, sinovi Imotske i Cetinske krajine, Vrgorca, Makarske i Omiša, Metkovića i Ploča, te dosta dragovoljaca iz drugih krajeva naše domovine. Pobjeda pripada svima, a nju su svojim rodoljubljem, hrabrošću, svjesni da brane budućnost svoje domovine, ostvarili i doveli do kraja vojnici i časnici Južnog vojišta. Ta pobjeda nije izmišljena, ona je stvarna, i s njom se mogu ponositi vojnici i časnici ovog vojišta, a uvjeren sam i naš hrvatski narod. Zaključno s 26. listopadom oslobodili smo i očistili 1. 210 km² površine, te 1. 080 km² morske površine što ukupno iznosi 2. 300 km². (…) Hrvatski narod dao je svoje sinove. Ništa nam više nije mogao dati… Piše se gospodo, nova povijest Hrvatske, pišu je novi heroji, ljudi čistih ruku, ljudi na koje će biti ponosan hrvatski narod u budućnosti, koji su ugled slavu i poštovanje zaslužili za vječita vremena. Ovo što smo učinili smatramo svojim dugom prema narodu iz kojeg potječemo, a ono što ćemo učiniti i na što smo spremni, jest ono što će se od nas tražiti za budućnost suverene i nezavisne Republike Hrvatske.“
Potom je, pozdravljajući i obraćajući se svim nazočnim, predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman izrekao posebne pohvale pripadnicima Hrvatske vojske istaknuvši kako su oni ti „koji su u prijelomnom trenutku za našu Domovinu spoznali svoju povijesnu zadaću i obranili cijelo područje južne Hrvatske, od Neretve do Prevlake“ i na taj način „svojom hrabrošću, svojom srčanošću i svojom ljubavlju prema jedinoj nam Hrvatskoj izborili da se danas hrvatski barjak vije na svakom pedlju južne Hrvatske.“
Nakon završetka „feste Slobode“ i programa na Stradunu, preko ruševina Župe dubrovačke i Zvekovice dr. Franjo Tuđman je posjetio Cavtat, gdje je okupljenom pučanstvu, još jednom iskazao svoje divljenje istakavši: ‘Vaši spaljeni domovi ostat će trajni spomen, da se zna s kim smo imali posla i da više nikada nikome ne dopustimo da napada i razara svetu nam Hrvatsku’.