Sinoć, usred Noći Porporele, među čeljad, tratamenat, pjesmu i onaj prepoznatljivi ljetni šušur, ušetala je – porezna inspekcija. Godinu prije, ista se scena odigrala na Pilarskoj noći. Kad tome pribrojimo vječna zakonska natezanja oko Divlje lige, tog mitskog prvenstva dubrovačkih kupališta, ne možete se ne zapitati: rušimo li vlastitim rukama ono malo autentičnog duha što nam je ostalo?
Srce na terenu
Za svakoga tko je odrastao u Šuliću, podno Lovrjenca, u Pilama ili na Porporeli, te pučke feSte nisu samo ljetna zabava. One su naša nematerijalna kulturna baština. Nešto toliko specifično i autohtono, čemu se naša čeljad veseli cijelu godinu. To su dani kad se ekipa skupi, kad se slavi zajedništvo i tradicija koja datira još iz prošlog stoljeća. Tu nema skrivenog megaprofita. Prodaju se piće i hrana po cijenama, tek tolikim da se pokriju troškovi.
Ljudi koji to organiziraju nisu profesionalni ugostitelji ni pravni stručnjaci. To su amateri, zaljubljenici u svoj Šulić, svoju Porporelu… koji u cijelu priču ulaze s golemom količinom entuzijazma, energije i čiste ljubavi. Rade to ‘na ho-ruk’, ostavljajući srce na terenu, a na kraju priče, umjesto zahvale, dobiju strah, inspekcijske zapisnike i prijetnje drakonskim kaznama.
Teorija i teren
Naravno, zakon postoji i zakon se mora poštovati. Zakon o fiskalizaciji u prometu gotovinom, odredbe o minimalno-tehničkim uvjetima i Zakon o ugostiteljskoj djelatnosti jasni su i neumoljivi – pravila bi, u teoriji, trebala vrijediti jednako za sve, bez obzira radi li se o elitnom restoranu ili šanku od daski na pučkoj festi. No, jedno je teorija, a drugo je život na terenu.
Tuga je gledati kako zbog krutih paragrafa polako gubimo ono najvrjednije. Ako se nešto hitno ne promijeni, poduzme, ljudi će jednostavno izgubiti volju. Tko će sutra preuzeti rizik organizacije ako zna da ga čeka kazna zbog par neiskucanih računa za pivo od jednog eura? Ostat ćemo bez našeg najvećeg tezora. A ironija je u tome što upravo stranci, kad slučajno ‘upadnu’ na Noć Porporele, Pilarsku ili utakmicu Divlje lige, ostanu potpuno opčinjeni. To je onaj pravi, nenašminkani Dubrovnik koji se ne može kupiti novcem i koji se nigdje drugdje ne može vidjeti i osjetiti.
Kad pritisak uguši tradiciju
Ako se ovakav odnos nastavi, najlakše će biti jednostavno odustati. A kad jednom nestanu ljudi spremni sve to iznijeti, neće ih biti lako zamijeniti.
Ostat će tek priče o Noći Porporele, Pilarskoj noći i Divljoj ligi, kao o nečemu što smo nekad imali, a nismo znali sačuvati.
