Čak 40 posto djece u prve razrede osnovnih škola dolazi s teškoćama vezanim uz predvještine pisanja, čitanja i računanja. ‘Od tih 40 posto, 20 posto će do drugog polugodišta i dalje imati poteškoće, a trebaju nastaviti s učenjem novog gradiva’, tvrdi edukacijski rehabilitator Tomislav Anđelković s kojim smo razgovarali o pripremama za novu školsku godinu, posebno stavljajući naglasak na djecu s teškoćama. Dakle, kao najveći savjet svim roditeljima u pripremi za školovanje ističe da djeca moraju savladati, ne vještine, nego predvještine čitanja, pisanja i računanja, i to već u vrtiću.
.Puno puta ljudi govore: ‘Dijete ne mora znati čitati i pisati kad dođe u prvi razred škole’. Ne mora, ali predvještine, kao što je glasovna svjesnost, odnosno fonemski sluh je jako bitna. Mora znati koji je glas, a koje je prvo slovo u nekoj riječi. Primjerice, sadržava li riječ traktor slovo ‘k’ – govori Anđelković. Važno je, kaže, da tijekom predupisa u školu, stručno povjerenstvo primijeti problem u predvještinama. Zatim s roditeljima tijekom cijelog ljeta treba raditi na njihovom usavršavanju.
‘Što prije, to bolje’
Dugi niz godina bavi se integracijom (fizičkim uključivanjem) i inkluzijom (življenje sa sustavom) djece s teškoćama u razvoju u redovan sustav. Anđelković se specijalizirao za rad sa školskom populacijom koja ima problema s disleksijom, disgrafijom, dispraksijom i diskalkulijom znanih kao 4D. A kako bi se navedene teškoće kod djece smanjile, smatra da je nakon prvog razreda osnovne škole potrebno provoditi testiranje na razini županije.
-Pedagoškom bi se opservacijom u školi doprinijelo kvaliteti rješavanja teškoća kod djeteta. To su ozbiljni problemi koji stvaraju zastoj u uspješnosti djeteta u školi. Puno djece zbog teškoća ne želi ići u školu jer im se rugaju. Također, djeca uvredu nekad rješavaju udarcem, odnosno agresivnošću. Stručne službe u školama moraju naći najprimjereniji način školovanja djeteta s teškoćama u razvoju, kao što propisuje pravilnik – ističe. Od ostalih poteškoća, zasigurno se izdvaja neurološki fenomen koji još uvijek nije dovoljno istražen, a za posljedicu ima problem u komunikaciji. Riječ je o autizmu čiji je prvi znak postojanja – zakašnjeli govor.
-Preko 20 tisuća djece u Hrvatskoj ulazi u spektar autizma. Strukovno se može najlakše primijetiti između 16 i 18 mjeseca života, ali u trećoj godini ‘eskalira’ – rekao je Anđelković. ‘Što prije, to bolje’, odgovara na naše pitanje kad je najbolje reagirati. Djeci s autizmom potrebno je pružiti pomoć najkasnije u trećoj godini života, ali i njihovim roditeljima i to kontinuirano. Kao veliku pomoć vidi u prehrani. ‘Bitna je za opće funkcioniranje života, a njome određene probleme možemo staviti pod kontrolu’, govori.
Svaki četvrti maturant pao maturu
-Ne samo što čitati s razumijevanjem ne znaju polaznici osnovnih i srednjih škola, nego i studenti na fakultetima imaju isti problem. Znanstvenici s Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta analizirali su rezultate s mature i zaključili kako je upravo čitanje s razumijevanjem učenicima stvorilo velike poteškoće. Moramo se vratiti utvrđivanju ortografske razine čitanja. Jer, bez čitanja s razumijevanjem nema uspjeha u školi – rekao je. Naime, svaki četvrti maturant iz dubrovačkih srednjih škola pao je maturu, navodi Anđelković. Samo njih 18, odnosno 16 iz gimnazije te dvoje iz strukovnih škola položilo je maturu s odličnim.
-Hiperinflacija odlikaša prisutna je u cijeloj Hrvatskoj – ističe i dodaje kako nova reforma školovanja ‘Škola za život’ treba donijeti promjene jer je ‘sustav pod pritiskom’. ‘Koliko su nastavnici, učitelji i roditelji spremni za tu promjenu i hoće li biti nešto posebno pruženo talentiranoj djeci, što će biti s djecom s teškoćama u razvoju?’, pita se. U kurikulumu se u cijeloj priči ‘ne vodi briga o metakognitivnim strategijama’.
-Uz pamet i motivaciju, način učenja je ključ uspjeha djeteta u školi. Djeca, nažalost, ne znaju učiti. Neki učenici odlično pamte, ali s obzirom na puno sadržaja, moraju puno učiti da bi bili odlikaši – rekao je. Zato bi nova reforma trebala ‘rasteretiti’ učenike. Također, Anđelković govori da su se ‘ključne društvene vrijednosti pogubile’.
-Danas je komunikacija među ljudima postala problem. Dvoje učenika zajedno putuju autobusom u školu, a dopisuju se putem mobitela. I to nepismenim porukama koristeći brojne skraćenice – naglašava. Zato mu se i ne sviđa što je u osnovi reforme multitasking ‘koji nije prijatelj koncentracije i stvara problem’.
-Gasimo mali požar veliki požarom, a to je multitasking. Djeca se od rane dobi ne penju i ‘ne vise’ po stablima, a to bi im doprinijelo više nego tri sata igranja igrice. Brojnoj djeci ne možete pročitati rukopis jer im je narušena motorika. Generacije koje će imati problema su one kojima su roditelji davali kao trogodišnjaku mobitel, a sve dok su ispijali kavu u kafiću. Problem je to koji se poslije manifestira u
poteškoćama u savladavanju početnog čitanja i pisanja – navodi edukacijski rehabilitator.
Trebaju se svi angažirati
U radu s djecom potrebno je prvo utvrditi vrstu i stupanj oštećenja.
-Primarno je utvrditi gdje se dijete, u odnosu na svoju mentalnu i kronološku dob, nalazi te u odnosu na vrstu i stupanj oštećenja. Nakon toga radim program, ne samo s djetetom nego i s roditeljima te školom! Nijedan problem dijete ne može samo riješiti, čak ni uz vrsnog stručnjaka. Zahtijeva se angažiranje cijele obitelji i školskih djelatnika, ali i službe koje se bave s poteškoćama u razvoju – ističe. A broj djece s poteškoćama je sve veći.
-Trebalo bi osnovati referalni centar koji bi pratio svu djecu koja su neurorizična. U takvim situacijama, kad možemo predvidjeti poteškoće, situacija bi bila sigurno drukčija. Kad bi se uz taj, osnovao i centar za autizam, sve bi bilo bolje. Onima kojima se u ranijoj dobi pruži pomoć, u životu će biti sigurno uspješniji – ističe i odgovara na naše pitanje: ‘Jesu li djeca s teškoćama izvan očekivanog okvira školovanja?’.
-Ja ih zovem zahtjevnom djecom, koju se, iako su drukčija, ne može spriječiti u normalnom načinu života. Ne smi je se odustati od njega niti smije nositi ikakav životni pečat – zaključuje.
Iz tiskanog izdanja od 4. rujna 2019.