[DUBROVČANI IZVAN GRADA] AMELA ČILIĆ Cijeli život bi se dogodio u tom điru od Široke do Žudioske…

Rodila sam se na Pilama. I to doslovno, jer tadašnje je rodilište bilo baš u mom susjedstvu i najdražem kvartu – priča nam Amela Čilić, jedna od Hrvatskoj najdražih televizijskih lica, novinarka Nove TV. Ovom prilikom, Dubrovkinja izvan Grada! ­

— Zašto su mi Pile najdraži kvart? Zato što su točno po mojoj mjeri. Tu su mi Danče, tu mi je Šulić, tu je Lovrje­nac na koji odem kad mi treba mira… Gledam Bokar i more… Što može biti ljepše! Tu sam proplivala, prvi put se poljubila, tu sam bježala kad mi je bilo dosta Zagreba. Gotovo sve foto­grafije iz djetinjstva su slikane neg­dje na Pilama ili na Dančama. Pa iako su Pile zadnjih godina puno popular­nije među turistima, ima još skrive­nih mjesta koje znamo samo mi Pilari. I sve mi je blizu! I Stradun, i more, i brod za Lokrum. Osnovna škola mi je bila u Gradu i na Pločama. Najbolje je bilo kad je nastava bila popodne. Prije škole bi se obično našli na Banjama ili ispod Komarde, a iza škole điravanje po gradu. Najvažnije stvari na svijetu, ma cijeli život bi se dogodio u tom điru, negdje od Široke do Žudioske, otpri­like. A kad imaš sreće pa zauzmeš neki dobar izlog, recimo onaj od banke… To je bio jackpot. Ništa nam više nije tre­balo. Znali smo da živimo u najljepšem gradu i da nam je lijepo, ali tek kad vidiš da nisu svi imali baš takvu kulisu dok su pisali domaći u parkiću na Plo­čama ili na Banjama, shvatiš koliko si privilegiran.

Dugo godina ste novinarka i ured­nica, jeste li na početku Vaše kari­jere, a pogotovo tijekom fakultet­skog obrazovanja, razmišljali o tome? Ipak je odabir smjera bio sasvim različit od novinarstva, tada?
Ne, nisam. Tada sam razmišljala kako ću raditi u nekoj školi, predavati francuski, ili ću se možda zaposliti u nekom muzeju. Uglavnom, računala sam na lijep i miran posao s puno slo­bodnog vremena. Naravno da danas znam da takav posao ne postoji, ali ja sam baš otišla u drugu krajnost, na posao koji te puni adrenalinom, koji zapravo nikad ne završava, koji te stalno drži budnom i tjera da neprestano učiš nove stvari, da budeš rado­znao čak i kad ti tema nije bliska. Ali ne bih ga mijenjala. Puno mi je donio taj posao. Puno odličnih poznanstava, neke od najboljih prijatelja, puno sam toga vidjela, doživjela, puno proputo­vala, ali nije falilo ni stresnih situacija. Uopće. ­

Čestitam Vam na zanimljivom ‘transferu’. Koji će biti Vaši zadaci na Novoj TV, što očekujete? Dina­mika posla, drugačiji pristup?
Hvala. Čeka me manje više isti posao koji sam radila i dosad. Reporterka sam u informativnom programu i radit ću ono što najbolje znam. Ići na terene, izvještavati, javljati se uživo… Sve što radim više od 20 godina. Ipak, dobro je promijeniti sredinu, osje­titi osvježenje, upoznati nove kolege. Sve me to obogaćuje. Uživam dok me još smatraju ‘novom’ pa su ekstra pažljivi prema meni. Moram reći da su me kolege na Novoj TV jako ugodno iznenadile.

Koliko često stignete doma, u Dubrovnik? Što je zapravo ‘doma’?
Doma je samo i isključivo Dubrovnik. I jedva se čekam vratiti za stalno. Naža­lost, ne dolazim baš toliko često koliko bih voljela, ali koristim svaku priliku koju mogu. Dođem ponekad usred zime, kad nema nikoga po Gradu, tada najviše guštam. Sretnem neko poznato lice, pa počne ono: ‘Sjećaš se ti ono….’

Pratite li dubrovačku scenu – poli­tičku, kulturnu, odnosno imate li neki drugačiji pogled ‘izvana’ prema njoj?
Kad sam u Zagrebu pratim obje dubro­vačke televizije za početak, pregledam portale, a kad sam doma, kad god mogu pogledam predstavu na Igrama, odem na izložbu, koncert, odem ponekad na neku književnu večer i tako. Zapravo puno češće i odlazim na kulturna događanja u Gradu, nego u Zagrebu, jer u Dubrovniku sam sad ipak samo dok ne radim. Pratim čak i sport kad sam doma, bar Divlju ligu, kad se igra na Dančama (smijeh).

Dubrovnik danas je…?
Isto što i Dubrovnik jučer. Moj Grad.

Biste li se vratili živjeti, odnosno vidite li se ponovno u Gradu, jed­nom, nekad..?
Naravno! Ako ne prije, odnosno ako ne dobijem na Lotu, onda sigurno kad odem u penziju. A tko zna, možda me čak i ovaj posao ponovno dovede trajno u Dubrovnik.

BOGATO ŽIVOTNO ISKUSTVO
Od Michigana do Zadra pa Zagreba
Amela Čilić rođena je u Dubrovniku, gdje je završila osnovnu školu i prva tri razreda srednje. Nakon toga odlazi na učeničku razmjenu u Sjedinjene Američke Države. Na državnom sveučilištu u Michiganu dobila je stipendiju za studij glume, ali se zbog rata vratila u Dubrovnik. Na Filozofskom fakultetu u Zadru završila je francuski jezik i književnost te povijest umjetnosti. Novi­narsku karijeru započela je kao dopisnica na HTV-u, a od 2004. godine bila je dio tima RTL-a. U više od 20 godina ostvarila je bogatu novinarsku, uredničku i voditeljsku karijeru. Pokrivala je širok raspon tema, a dobitnica je nagrade Rodino pero udruge Roda jer je svojim djelova­njem i praćenjem tema vezanih uz roditeljstvo pomogla prenijeti ideje i aktivnosti udruge široj javnosti.

Foto Nova TV / Amela Čilić