Kad srce vuče k našem Parcu, jako je teško, unatoč specifičnosti situacije u kojoj se nalazimo, ne spustit’ se u Grad na Festu. Ove godine puka na Stradunu nije bilo toliko puno kao proteklih godina, ali ipak, okupili su se svi oni kojem ovom pozivu Parca jednostavno nisu mogli oduprijeti. Uz poštivanje epidemioloških mjera, ipak se u Gradu stvorio dojam kao da je ‘sve po starom’, kao da nismo u ‘novom normalnom’. Festu su, kako je i red, organizirali festanjuli, gospari Ivica Đurđević Tomaš i Ivica Vrlić kojima je festanjulska čast pripala čak dva puta. Festanjuo Vrlić za DuList je iznio svoje dojmove nakon procesije.
-Došlo je puno naroda našem Parcu. Nasdvojica kao festanjuli potrudili smo se što bolje organizirati festu da se što manje primijeti da se održava u uvjetima pandemije. Drugi put smo ponijeli festanjulsku čast. Takva je bila situacija. Vjerujemo da će sveti Vlaho učinit’ svoje mirakuo kao i uvijek i da će što prije proći korona i da ćemo nastaviti živjeti normalno i da će dogodine biti novi festanjuli – rekao nam je festanjuo Ivica Vrlić.
Posebnu čast ove godine imali su i moreškanti. Njih je ‘zapalo’ nositi baldahin ispod kojeg je nošena Isusova pelenica.
-Bila nam je velika čast nositi danas baldahin. Naše Hrvatsko glazbeno društvo sveta Cecilija čest je i rado viđen gost u Dubrovniku. Dolazimo u Grad za više prigoda pa tako i za Festu. Ovogidšnja je ovako specifična, ali željeli smo doći. Zadovoljstvo je malo maknuti se i osloboditi se ove nesretne korone – istaknuo je Darko Tarle iz Hrvatskog glazbenog društva sveta Cecilija.
U Grad se s kćeri kao i svake godine u nošnji spustila i Anita Mišić. Ni trenutka nije dvojila hoće li se obući i doći na Festu.
-Uopće nije bilo dvojbe, odmah smo znali da ćemo ić’. Prelijepa je Festa! Iako smo mogli doći u smanjenom broju, veličanstveno mi je danas biti u Gradu. Osjeća se taj šupur za vrijeme Feste. Imam dojam da je sve kao i prije. Uspjeli smo bit’ i na misi, grličat se, pogledati procesiju, sve smo obavili – naglasila je Mišić.
I naša sugrađanka Zrinka Raguž nije nikako mogla propustiti ovogodišnju Festu. Srce ju je, ističe, jednostavno vuklo.
-Bez obzira na situaciju, teško je bilo ostati doma. Kad srce vuče kako ne doć’. Misu sam pratila preko televizije, ali morala sam doći na procesiju, zbog moći svetog Vlaha, da srce bude na mjestu. Ipak je to dan koji nam dolazi jednom na godinu. Morala sam jednostavno doći, i ‘ukrasti’ barem jelić svega ovoga – zaključila je Raguž.