Obilježavanje ovogodišnje Feste sv. Vaha počelo je euharistijskim slavljem ispred dubrovačke katedrale. Svetu misu je predvodio i propovijedao msgr. Mate Uzinić, apostolski upravitelj Dubrovačke biskupije i nadbiskup koadjutor Riječke nadbiskupije. Misa je održana u posebnim okolnostima, bez gostiju iz drugih biskupija i bez velikog zbora pjevača.
-Dok sam razmišljao što bih vam danas mogao poručiti, u sjećanje mi je došla misao na onu prvu Festu koju sam kao dubrovački biskup predvodio ovdje prije 9 godina. Sjetio sam se emocija koje sam tada osjećao, a koje su bile drukčije od onih koje osjećam danas dok pomalo tužan prvi i posljednji put predvodim Festu kao apostolski upravitelj Dubrovačke biskupije. Tome doprinosi i ovaj prorijeđeni način na koji slavimo svoju Festu. Tada me nosio entuzijazam našeg zajedničkog početka iako je preda mnom tad bilo mnogo pitanja. Odgovor na sva ta pitanja došao mi je uoči te Feste u riječima jednog dječaka koji je svojoj odgojiteljici u vrtiću rekao da nije čuo da biskup može biti svet kao što je svet sveti Vlaho. Što je taj mali Marin vidio kod svetog Vlaha što nije primjećivao kod mene kao biskupa i u čemu se očitovala za tog malog dječaka svetost našeg sv. Vlaha. Učeći se proteklih godina od našeg Parca mislim da sam uspio otkriti što je to Marin vidio i što to vidite vi mnogi štovatelji našeg svetog Parca. Vidio je, vidite i vidimo čovjeka koji je prije svega osobno susreo i zavolio živoga Boga koji mu se objavio u Isusu Kristu i s njim ušao u odnos. I kroz taj odnos sa živim Bogom kojega je susreo u Isusu Kristu, u svome srcu, na kojemu već 1050 godina drži s ljubavlju i grije i štiti naš grad, pronašao mjesto i za svakog od nas. Slično možemo reći i za druge mučenike i svece čije su relikvije pohranjene u moćniku katedrale kojemu ove godine slavimo 300. obljetnicu, a koje ćemo i ove godine iako u posebnim okolnostima pronijeti ulicama našeg grada prepoznajući u svecima svoje zagovornike, ali i one koji nas pozivaju da uđemo u taj odnos sa živim Bogom kako bismo u svom srcu koje će se proširiti, i u svom životu pronašli dovoljno mjesta za ljubiti još više ovaj grad i njegove stanovnike, Biskupiju i vjernike, zaljubiti se i služiti svojim bližnjima – rekao je među ostalima msgr. Uzinić.
Dotaknuo se i potresa koji je zadnjih dana 2020. godine pogodio Sisačko-moslovačku županiju.
-Gledali smo posljednjih dana konkretna djela Kristove logike, kad su nakon strašnog potresa mnogi pohrlili na Banovinu da bi se zaboravljajući sebe darovali onima koji su potrebni. No kako bi bilo lijepo kad bismo s tom snagom u sebi, koja ima moć preobraziti svijet i učiniti ga Božjim, ponašali tako i inače, kad bismo proširili svoja srca i onda isto učinili i za svoje obitelji, ali i za sve druge u potrebi kao što su migranti u susjednoj državi koje kao da ne primjećujemo, kao da nam njihova potreba nije važna. Kako bi bilo lijepo kad bi Kristova logika koju je sveti Vlaho živio i živi za naš grad, prožela čitav naš život i postala stvarnost našeg života. To je ono što je učinio sveti Vlaho za nas i naš grad, ali to je učinio i za one koji su mu bili povjereni u trenutku u kojem je hodao zemljom. U brojnim čudesnim legendama zrcali se njegova ljubav za ljude. Ljubav prema Isusu bila je jača od nagona za očuvanje vlastitog života. Nema istinski ispunjenog života koji bi se živio samo za sebe, ne misleći na druge – rekao je dalje Uzinić.
-Iako nam se putovi razdvajaju, vodi nas ista Ljubav. Krenimo danas iznova, usprkos okolnostima, s novim i većim žarom, krenimo s našim Gospodinom i učiteljem. Biti Isusov znači biti slobodan za Ljubav koja služi. Samo tako će naša crkva, domovina, naše biskupijske i župne zajednice, naše obitelji i ovaj svijet imati budućnost. Ne bojmo se umirati sebi i svemu što nas zatvara kako bismo mogli biti slobodni istinski živjeti. Neka nam zagovor našeg Parca u tome pomogne. Živio sveti Vlaho – rekao je msgr. Mate Uzinić.
Nakon misnog slavlja, ulicama Grada upriličit će se tradicionalna procesija u čast našeg Parca.