U izdanju Zavoda za povijesne znanosti u Dubrovniku objavljen je deveti svezak knjige Vlastela grada Dubrovnika Nenada Vekarića, koji sadrži studiju o osobnim imenima dubrovačke vlastele i popis vrela i literature za sve do sada izašle knjige ovog niza.
Prvi dio knjige sadrži iscrpnu studiju osobnih imena dubrovačke vlastele s raznim analizama: učestalosti pojave imena, ukupnog imenskog fonda i imenskog fonda u pojedinim vlasteoskim obiteljima, promjene u imenskom fondu od najranijih vremena sve do 20. stoljeća i drugim. Posebno je vrijedno poglavlje o pravilima kod nasljeđivanja osobnih imena kao i poglavlja u kojima se autor bavi poveznicama imenskog fonda s političkim i vjerskim prilikama, posebno utjecajem kršćanstva na odabir osobnih imena. Nakon te iscrpne analize osobnih imena, slijede natuknice o pojedinačnim imena (muškimi ženskim). Svaka natuknica obuhvaća podatke o podrijetlu, učestalosti i vremenu pojavljivanja, te oblike pojavnosti svakog vlasteoskog imena u Dubrovačkoj Republici. U natuknicama se spominju i najvažniji nositelji tih imena. Od muških imena izdvojit ćemo analize najčešćih imena kao što su: Ivan, Vlaho, Junije ili Miho, ali i onihkoji se rjeđe pojavljuju: Juda, Klapota, Krelja, Nuncije ili Ernest. Od ženskih imena, treba spomenuti analize čestih imena kao: Ana, Jelena, Margarita i naravno Marija i njihove inačice, aposebno zanimljive su analizevrlo rijetkih imena kao: Nozdrača, Bratoslava, Tolja, Strija, Ravislava ili Diminja.Vekarić zaključuje da je u 16. stoljeću najučestalije muško ime bilo Marin, a u 17. i 18. stoljeću Ivan. Marija je najčešće žensko ime, a u 18. stoljeću svaka treća plemkinja se zvala Marija.
Studija osobnih imena dubrovačkog patricijata bogato je opremljena tablicama i grafikonima koji omogućuju olakšano ‘kretanje’ kroz gustu ‘šumu’ dubrovačkih vlasteoskih imena. Vrijedi izdvojiti shemu o nasljeđivanju imena Uršula koja se proteže na dvije stranice (10. i 11.), a na kojoj je vidljivo da je to ime bilo naslijeđeno najčešće od baka, očeve majke, pa od majčine majke, pa od tetaka, očeve ili majčine sestre i tako od 14. do 19. stoljeća.
Drugi dio knjige sadrži na skoro 300 stranica popis vrela i literature korištene u svih 9 do sada objavljenih svezaka Vlastele grada Dubrovnika i predstavlja izuzetno koristan i sveobuhvatan priručnik za sve koji se bave dubrovačkom poviješću.
Dodajmo na kraju da će 2019. godine biti tiskan i zadnji, 10. svezak koji će obuhvatiti nekoliko kazala za lakše snalaženje u svim svescima ovog niza. Također, izaći će i 11. svezak na engleskom jeziku u koje će biti objavljene najvažnije spoznaje o dubrovačkoj vlasteli iz ovog monumentalnog niza Nenada Vekarića.
Ivana Lazarević i Rina Kralj-Brassard