Dubrovački slikar Vedran Grabovac, u suradnji s Dubrovačkim knjižnicama, otvorit će svoju izložbu pod naslovom ‘Pobjeći u sliku’ danas u 12 sati u prizemlju Narodne knjižnice. Radi se o ciklusu 14 krajolika koje je Grabovac započeo slikati prije šest godina. Uz autora, izložbu će otvoriti i povjesničar umjetnosti Marin Ivanović.
Ivanović je o izložbi napisao: ‘U književnom opusu Marguerite Yourcenar, možda ponajljepša priča je ona o slikaru Wang-Fou. Optužen da je svijet slikao daleko ljepšim nego što jest i time prevario mladoga cara, suočen je sa smrtnom kaznom. Naslikavši za carasvoju posljednju sliku, stari se slikar Wang-Fo spasio ulaskom u nju. Yourcenar je sabirala priče koje je čula na svojim putovanjima (pa tako jedna od njih počinje ispred Gradske kavane u Dubrovniku), a ova je utoliko zanimljiva što nam nudi nekoliko misaonih premisa. Jedna može biti kulturološka; krajolik se kao likovna vrsta na Zapadu osamostalio tek u romantizmu, a do tada je bio samo kulisa za herojske prizore, alegorije i bukolike. Istovremeno, vjerujući da u prirodi borave duhovi predaka i duh Stvaratelja, u istočnjačkim je kulturama slikanje krajolika zauzimalo najviše mjesto u hijerarhiji vrijednosti pa nam je poznato nekoliko kineskih i japanskih careva koji su slikali, ali samo pejzaže jer se općenito podrazumijevalo da je to jedina vrsta vrijedna njihovog društvenog položaja.’
Nadalje, Ivanović naglašava: ‘U slikarskom ciklusu s motivom grmolikih mlječika, dubrovačkog slikara Vedrana Grabovca, ponovno otkrivamo krajolik kao da ga nikada prije nismo doživjeli. Nadrealni kompozicijski činitelji i monokromne atmosfere u zapravo vrlo figurativnom pejzažu, ostavljaju dojam apartne egzotičnosti. Neobične visinske oscilacije koje nastajukombiniranjem okomica i ponora, daju naslutiti daleka planinska mjesta. Ipak, sami je motiv preuzet iz slikarevog neposrednog okoseblja, primorske vegetacije. Pored Svetog Jakova i Lokruma, najdalje odredište njegovih nadahnuća je Palagruža. Pa opet Grabovac uspijeva iz naizgled običnog motiva stvoriti cijeli magični svijet snovite prirode čije neobičnosti, raznolikosti i idealizacije počivaju na gotovo neograničenoj kombinatorici forme i boje. (…) Priča s početka ovog osvrta pruža nam nadrealistički rasplet. Naime, posljednja slika koju je naslikao Wang-Fo bila je toliko stvarna da je mogao u nju pobjeći i tamo živjeti vječno, a mnogo nam to govori i o raskoraku od stvarnosti slike do one materijalnog svijeta. Likovne odlike Grabovčevog mikrokozmosa, u analogiji s prethodno spomenutom dvojnošću, ponekad djeluju stvarnije od stvarnosti jer se obraćaju našim eskapističkim htijenjima pa su samim time izazovnije, poželjnije (…)’, zaključuje povjesničar umjetnosti Marin Ivanović.