Pavo Jančić, prof.

spavam u ljetnikovcu na rijeci, ti si kajli minog, a ja nik kejv, a oko nas trenutno rastu samo divlje ruže. ovdje sad često boravim,...

poput duha koji ne pronalazi put natrag do svjetiljke, lutam ulicama ovog zakulisnog grada (prisjetim se često alana forda i falsih pročelja), njarnjasi ga zidali,...

ja sam sve nešto kao, kao neki dark hors hedonizma, kao lascivni anderdog erotskog imtimizma, kao hrvatska repka ili denver nagetsi, iako bez prevelikih izgleda,...

sve nas, valjda kao nekakav kozmički izolirani incident, moderno prokletstvo ili samo trenutna travestija ljudskog roda, početkom novog godišta zahvati letargija, zaljulja snuždenost, osjećaj potištenosti....

krenuo je iz broca na korčulu, na svoje posljednje putovanje, uz pomoć remorkera, ranjen, tužan, spaljen. čudnom igrom sudbine, kraj malog vratnika trefila se tuzla,...

prvi je listopada i konačno počinje, ta famozna, dugoočekivana i mirisom baruta zasićena, mjesec dana odgođena, nova školska godina. prvi dan u drugom ef, uzbuđenje...

eurobasket, olimpijske igre, svjetsko prvenstvo, tako poznati scenarij, uvijek ista priča, jedna lopta poslana u aut, jedno promašeno zakucavanje, jedna trica koja se dugo mislila...

vajber grupa em en ka prožura, transkript mljetski, pročišćeni. ljudi, jeste li za to da prožura nastupa ove godine na turniru, treba deset igrača, da...

blek houksi i kemtrejlsi iznad grada, kraj je svibnja, istok pada, sve se mislim hoće li nam opet zeznut klimu, pa onako, černobilski, umjesto ljeta...

kao donald saderlend dok sjedi u metropolitenu i gleda slike u anduingu, kao nekad ja u klovićevim dvorima, s duboko osobnim osjećajima divljenja, čuđenja i...