Dubrovačka košarkašica Ana Haklička preselila se u Chicago u rujnu 2020. godine. U ostvarivaju američkog sna i jedinstvene životne prilike nije ju spriječio ni koronavirus. Pošla je na studij na Chicago State Universityju u sklopu kojeg igra košarku te ‘skuplja’ sportsko iskustvo. S mladom smo se košarkašicom čuli kako bi nam opisala svoju svakodevicu u ovom ‘Vjetrovitom gradu’ koji sa svojom okolicom broji oko 12 milijuna ljudi. Živi na južnoj strani grada te je udaljena od downtowna četrdeset minuta vožnje autobusom. Jedva čeka proljeće jer su joj rekli kako je tada grad najljepši.
-Ima milijun stvari za vidjeti, puno je različitih znamenitosti, ali sada je zbog korone, nažalost, pola toga zatvoreno – rekla je Haklička. Navodi kako su najhladniji mjeseci siječanj i veljača.
-Neki dan je bilo -15 Celzijevih stupnjeva, pogodila nas je snježna mečava, snijeg je bio do kukova… Jest da je bilo zima, ali iskreno rečeno, mislim da se ništa ne može mjeriti s našom burom na temperaturama nižim od ‘nule’ – kaže nam Haklička.
Dobre ocjene
Ispred nje su četiri godine studiranja, možda i više, jer su im, kako sada stvari stoje, produljili jednu godinu školovanja. Nakon dolaska u Chicago, bilo joj je potrebno tjedan dana kako bi se naviknula na drugu vremensku zonu. Morala je biti četrnaest dana u samoizolaciji te je tako imala vremena za prilagodbu, navodi. Njen je svakodevni raspored ispunjen raznim aktivnostima, no naravno, sve se odvija smanjenim intenzitetom zbog koronavirusa. Od samog početka nastavu prati preko online platformi, a tako će djelovati do kraja godine.
-Inače na kampusu gdje bude ‘mali milijun’ studenata, sada borave samo studenti koji igraju sport i možda nas ukupno ima 200-tinjak. Mogu reći da je raspored mrvicu fleksibilniji zbog online predavanja, jer se može malo više spavati (smijeh) – navodi Haklička koja svaki dan ide na treninge, u teretanu… Ali uz sve te obveze mora imati dobre ocjene.
-Svako drugi dan glavni trener dobiva informacije o našim ocjenama, o tome jesmo li bili na satu. Ako sam dobila tri, to je već problem jer se mora imati četvrtice i petice. Mora se učiti, ne smije se imati loše ocjene jer postoji mogućnost izbacivanja. Raspored je kompliciran, ali se mora odraditi – ističe te dodaje kako tijekom sezone u tjednu dobije jedan slobodan dan. Iskoristi ga za druženje s prijateljima i odlazak u downtown, najviše s ljudima iz Hrvatske i nama susjednih zemalja. A ono što joj je najveći gust, kad ima slobodan dan, jest spavati do 10 sati ujutro, reći će nam kroz smijeh.
Preboljela koronavirus
‘Ozbiljno se shvaća koronavirus’, navodi Haklička i dodaje kako su na snazi snažne mjere i restrikcije.
-Ne smijemo koristiti svoju svlačionicu, stalno se peru ruke, sve se lopte dezinficiraju, kao i dvorana. Testiramo se svako drugi dan, pogotovo oko utakmica – navodi Haklička. Četiri je puta, od dolaska u Chicago, bila u karanteni.
-To je mjesec i nešto dana karantene. Znači da se ne smije napuštati svoja četiri zida. Nakon prvotne karantene, drugi put sam pošla u samoizolaciju kad se netko, tko je boravio u dvorani zarazio, i zbog toga su automatski svi koji su bili u dvorani, morali poći u samoizolaciju. Zatim sam išla u karantenu kad se moja suigračica zarazila, a onda sam se zarazila – i ja. To je bilo malo iza Božića. Imala sam sve simptome – izgubila sam miris i okus, imala sam febru, glavobolju… A nitko mi nije smio ulaziti u sobu. Sve su mi ostavljali ispred vrata – hranu tri puta dnevno, donosili su mi juhe, vitamine, čajeve, sve što mi je trebalo, a na čemu sam im zahvalna – rekla je.
Malo o hrani…
Primjećuje kako ljudi koji žive u SAD-u imaju drukčiji stil života nego što to imaju Hrvati.
-Mislim da su naši ljudi puno više društveniji. Željni su druženja i sjedanja na kavi pet ura. Ovdje je sve ‘to go’. Nisam vidjela kafić gdje možeš sjesti i popiti kavu. U nas, kroz dan ‘moraš’ sjesti s nekim i popiti kavu, barem od po ure. Ovdje ljudima ‘moraš ući u raspored’, kako oni kažu. Treba pet dana da se dogovoriš za kavu koja je – ‘to go’. Fali mi ta naša kava, druženja… Ljudi su u Americi u svom svijetu, svatko zna što želi i ne možeš ti njega ometati u dnevnom rasporedu – naglasila je Haklička. Hrana joj, priznaje, predstavlja veliki problem.
-Na samim počecima, moj stomak nije mogao nikako probaviti njihovu hranu. Jedino što mi se sviđa je – sushi, a opet to nema veze s Amerikom. Jedino što mi je u redu je ‘sweet potato’ ili batat, to mogu jesti. Sve je drukčijeg okusa, sve se drukčije priprema. Nisam se još u potpunosti navikla, toliko mi fali hrana moje babe i none. Najviše mi fali riba na gradelama, hobotnica, ma sve iz mora. Fali mi kava, nisam još našla kavu koju mogu svakodnevno piti, a tu sam šest mjeseci – kaže Haklička. Nedostaju joj Sustjepan, Dubrovnik, obitelj, prijatelji i bivše suigračice. Nedostaje joj dubrovačka svakodnevica. No, ona je i dalje ustrajna u svome cilju i ostvarivanju američkog sna, a mi joj u tome želimo puno sreće.
PUTOVANJA KROZ SAD
Idemo uskoro u Las Vegas
-Imale smo priliku tijekom koronavirusnog razdoblja putovati u druge gradove. Bila sam u dijelovima okolice Chicaga, bila sam u Utahu i u Kaliforniji, u blizini Los Angelesa. Idemo uskoro u Las Vegas. Košarka mi je pružila priliku da pođem u druge gradove, što možda ne bih da ne treniram ovaj sport – navodi Haklička. Zbog korone je, ističe dalje, naglašeno socijalno distanciranje, ograničavaju se druženja i izlasci te većinu svog vremena provodi sa suigračicama.
Foto Ana Haklička /Chicago State Women’s Basketball Instagram