Slušni aparat

20 godina Kalifornikacije – Zvuk vječnog ljeta

Za pisati o Red Hot Chilli Peppers na ovim stranicama već sam primio predbilježbu. ‘Piši o Peppersima’, suge-rirao mi je netko ubrzo nakon što je kolumna pokrenuta, a 20. godišnjica njihovog sedmog i tada komercijalno najprobitačnijeg albuma ‘Californi-cation’ prilika je koju sam odlučio ne ignorirati.

Objavljen u lipnju 1999., ‘Californi-cation’ je jedan od onih albuma koji mirišu na neminovni dolazak ljeta. S kristalno čistom gitarskom igrom povratnika u grupu Johna Fruscian-tea ‘Scar Tissue’ reminiscira ‘Under the Bridge’, a zbog te predivne, toliko jednostavne i blago slatkaste melodije jedan je od neodoljivih podsjetnika na ležernost koju donose dugi dani i kratke noći. Protrljaj oči nakon neko­liko sati sna, pomiriši kavu, navuci majicu, hlače i japanke i spreman si za sve što ti je novi dan pripremio. Pjesma im je zaradila Grammya za najbolju rock pjesmu, a odzvanjala je radijskim eterom i idućeg ljeta, pa time i proljeća kada sam se mamuran i nemoćan pro­mijeniti tijek sudbine našao u busu koji je prašio za Sinj na odsluženje obve­znog vojnog roka, nekoliko godina prije nego su ga ukinuli.

Tog ljeta 2000., ležeći na travnjaku iza zgrade u sinjskoj vojarni, provodio sam svaki slobodni trenutak slušajući recentne albume Calexica i Flaming Lipsa na Walkmenu (!) odnosno Pearl Jama i NoFx-a na Discmanu (!) dok je narednik Nediljko Carević zvani Delon neumoljivo vrtio Cecu i slične starlete, a što mi se tada činilo posve skandalo­znim, pomalo čak i velebnom izdajom nacionalnih interesa jer je ipak bila riječ o nekom stasitom alkaru. Među svim tim izdanjima ‘Californication’ je ostao kao možda najvjerniji podsjet­nik na to razdoblje života. Taj genijalni Fruscinate i njegovo toliko ogoljeno, ekonomično sviranje na vremešnom Startocasteru, a koje se provlači preko cijelog albuma, parali su radijski eter tih godina.

John Fruscinate došao je u Pepperse s Chadom Smithom u vrijeme snima­nja njihovog četvrtog i prvog tranzi­cijskog albuma ‘Mother’s Milk’, kada je ova šarena klapa punk/funk/narco šaljivdžija počela pokazivati sklonost melodiji, međutim još ne napuštajući funk ritam i gotovo po pravilu infan­tilne teme u svojim pjesmama. ‘Higher Ground’, obradu funk klasika Stevieja Wondera iz 1973., rezidenti Zelene naranče Luko i Pađo rijetko su zaobi­lazili vrteći muziku s ploča i kazeta u onoj uskoj i visokoj d.j. kabini na adresi Pobijana 8, a kako je pjesma završavala s 10 sekundi čistog punk/hard-corea, kad god bi je pustili pao bi najluđi pogon iz kojeg su i najizdržljiviji znali izlaziti naciknutih ekstremiteta.

Iako je na ‘Mother’s Milk’ tada devetnaestogodišnji Fruscinate tek uspio pokazati naznake svoga ogro­mnog talenta, njegov ulazak u bend najzaslužniji je što su Peppersi izrasli u možda posljednji veliki rock bend svoje generacije. Već na sljedećem radu, po svom utjecaju i sadržaju, znamenitom alt-rock albumu ‘Blood Sugar Sex Magik’ Frucinatev pečat čuje se bez nepotrebnih smetnji. Gitarske teksture su manje teške s izraženim utjecajem distorzijom netretiranog Hendrixa, baš kako u obradi njegove ‘Castles Made of Sand’, a koja se našla na kasnijim verzijama albuma ili u anti-drugs himni ‘Under The Bridge’, koja ih pak kroz široka vrata uvodi u mainstream. Frusciante je ubrzo izgo­rio i napustio bend da bi se nakon pet godina vratio i doveo ih do kreativnih i komercijalnih vrhunaca, od kojih ‘Cali­fornication’ utjelovljuje i jednu i drugu stranu benda, čineći ga uz ‘BSSM’ nji­hovim najboljim ostvarenjem.
Oba albuma producirao je veliki Rick Rubin (Slayer, Johnny Cash, Public Enemy, Danzig, Adele…).

U slučaju albuma iz 1991. Peppersi su njegovim angažmanom profitirali, dok se s druge strane produkciji ‘Californication’ može zamjeriti preglasna snimka koja gotovo u svakoj pjesmi, među ostalim jako primjetno u naslovnoj ili u ‘This Velvet Glove’, rezultira tzv. klipanjem. Prema mnogim audiofilima, ali i fano­vima benda taj album, kao i idući ‘By the Way’, žrtve su Rata glasnoćom (Loudness War), sindroma digital­nog doba od kojeg su stradali mnogi albumi, a rezultat je napucana, zgu­snuta i preglasna snimka koja bi se u utrci za veći airplay trebala nametnuti i nadjačati konkurenciju, ali bi ljubite­lje glazbe redom ostavljala izigranima.

Iako album, kako bi stari glazbenici rekli ‘ne diše’, nema sumnje da je ‘Cali­fornication’ Peppersima zacementirao status onovremenih rock giganta, a da su kvalitetom materijala i onima koji su im neskloni uspjeli začepiti usta.

Foto: www.discogs.com 

Pročitajte još

Zatvoren krug u žitu

Petar Ipšić

Ljubav i bol u hladnim zimskim noćima

Ivan Jelčić

Otkrića 2022. koja nećete čuti na radiju

Petar Ipšić

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Molimo Vas da nam potvrdite ukoliko ste suglasni s korištenjem kolačića, a privolu možete povući u svakom trenutku. Prihvaćam Više informacija