Slušni aparat

20 godina Kalifornikacije – Zvuk vječnog ljeta

20 godina Kalifornikacije – Zvuk vječnog ljeta

20 godina Kalifornikacije – Zvuk vječnog ljeta

Za pisati o Red Hot Chilli Peppers na ovim stranicama već sam primio predbilježbu. ‘Piši o Peppersima’, suge-rirao mi je netko ubrzo nakon što je kolumna pokrenuta, a 20. godišnjica njihovog sedmog i tada komercijalno najprobitačnijeg albuma ‘Californi-cation’ prilika je koju sam odlučio ne ignorirati.

Objavljen u lipnju 1999., ‘Californi-cation’ je jedan od onih albuma koji mirišu na neminovni dolazak ljeta. S kristalno čistom gitarskom igrom povratnika u grupu Johna Fruscian-tea ‘Scar Tissue’ reminiscira ‘Under the Bridge’, a zbog te predivne, toliko jednostavne i blago slatkaste melodije jedan je od neodoljivih podsjetnika na ležernost koju donose dugi dani i kratke noći. Protrljaj oči nakon neko­liko sati sna, pomiriši kavu, navuci majicu, hlače i japanke i spreman si za sve što ti je novi dan pripremio. Pjesma im je zaradila Grammya za najbolju rock pjesmu, a odzvanjala je radijskim eterom i idućeg ljeta, pa time i proljeća kada sam se mamuran i nemoćan pro­mijeniti tijek sudbine našao u busu koji je prašio za Sinj na odsluženje obve­znog vojnog roka, nekoliko godina prije nego su ga ukinuli.

Tog ljeta 2000., ležeći na travnjaku iza zgrade u sinjskoj vojarni, provodio sam svaki slobodni trenutak slušajući recentne albume Calexica i Flaming Lipsa na Walkmenu (!) odnosno Pearl Jama i NoFx-a na Discmanu (!) dok je narednik Nediljko Carević zvani Delon neumoljivo vrtio Cecu i slične starlete, a što mi se tada činilo posve skandalo­znim, pomalo čak i velebnom izdajom nacionalnih interesa jer je ipak bila riječ o nekom stasitom alkaru. Među svim tim izdanjima ‘Californication’ je ostao kao možda najvjerniji podsjet­nik na to razdoblje života. Taj genijalni Fruscinate i njegovo toliko ogoljeno, ekonomično sviranje na vremešnom Startocasteru, a koje se provlači preko cijelog albuma, parali su radijski eter tih godina.

John Fruscinate došao je u Pepperse s Chadom Smithom u vrijeme snima­nja njihovog četvrtog i prvog tranzi­cijskog albuma ‘Mother’s Milk’, kada je ova šarena klapa punk/funk/narco šaljivdžija počela pokazivati sklonost melodiji, međutim još ne napuštajući funk ritam i gotovo po pravilu infan­tilne teme u svojim pjesmama. ‘Higher Ground’, obradu funk klasika Stevieja Wondera iz 1973., rezidenti Zelene naranče Luko i Pađo rijetko su zaobi­lazili vrteći muziku s ploča i kazeta u onoj uskoj i visokoj d.j. kabini na adresi Pobijana 8, a kako je pjesma završavala s 10 sekundi čistog punk/hard-corea, kad god bi je pustili pao bi najluđi pogon iz kojeg su i najizdržljiviji znali izlaziti naciknutih ekstremiteta.

Iako je na ‘Mother’s Milk’ tada devetnaestogodišnji Fruscinate tek uspio pokazati naznake svoga ogro­mnog talenta, njegov ulazak u bend najzaslužniji je što su Peppersi izrasli u možda posljednji veliki rock bend svoje generacije. Već na sljedećem radu, po svom utjecaju i sadržaju, znamenitom alt-rock albumu ‘Blood Sugar Sex Magik’ Frucinatev pečat čuje se bez nepotrebnih smetnji. Gitarske teksture su manje teške s izraženim utjecajem distorzijom netretiranog Hendrixa, baš kako u obradi njegove ‘Castles Made of Sand’, a koja se našla na kasnijim verzijama albuma ili u anti-drugs himni ‘Under The Bridge’, koja ih pak kroz široka vrata uvodi u mainstream. Frusciante je ubrzo izgo­rio i napustio bend da bi se nakon pet godina vratio i doveo ih do kreativnih i komercijalnih vrhunaca, od kojih ‘Cali­fornication’ utjelovljuje i jednu i drugu stranu benda, čineći ga uz ‘BSSM’ nji­hovim najboljim ostvarenjem.
Oba albuma producirao je veliki Rick Rubin (Slayer, Johnny Cash, Public Enemy, Danzig, Adele…).

U slučaju albuma iz 1991. Peppersi su njegovim angažmanom profitirali, dok se s druge strane produkciji ‘Californication’ može zamjeriti preglasna snimka koja gotovo u svakoj pjesmi, među ostalim jako primjetno u naslovnoj ili u ‘This Velvet Glove’, rezultira tzv. klipanjem. Prema mnogim audiofilima, ali i fano­vima benda taj album, kao i idući ‘By the Way’, žrtve su Rata glasnoćom (Loudness War), sindroma digital­nog doba od kojeg su stradali mnogi albumi, a rezultat je napucana, zgu­snuta i preglasna snimka koja bi se u utrci za veći airplay trebala nametnuti i nadjačati konkurenciju, ali bi ljubite­lje glazbe redom ostavljala izigranima.

Iako album, kako bi stari glazbenici rekli ‘ne diše’, nema sumnje da je ‘Cali­fornication’ Peppersima zacementirao status onovremenih rock giganta, a da su kvalitetom materijala i onima koji su im neskloni uspjeli začepiti usta.

Foto: www.discogs.com 

Pročitajte još

Završetak tekuće inkarnacije

Ivan Jelčić

Najpoznatija banana na svijetu

Petar Ipšić

Dekodiranje narančastog genoma

Ivan Jelčić