Kandidat koalicije HSP-A-HSP na predstojećim izborima za dubrovačko-neretvanskog župana je Željko Kulišić.
Rođen u Dubrovniku 1952. godine, Kulišić se kao inženjer brodostrojarstva nakon dvadeset godina plovidbe na stranim brodovima, pred početak Domovinskog rata zapošljava kao tehnički direktor u komunalnoj tvrtci Čistoća. Potom postaje prvi poslijeratni pročelnik za komunalne djelatnosti (1993.-1997.). Unutar 16 godina rada u Hrvatskim vodoma, dvije je godine (od 2005. do 2007.) proveo kao dožupan Dubrovačko-neretvanske županije. Trenutno je dopredsjednik Udruge ratnih veterana Hrvatski domobran na nacionalnoj razini i predsjednik podružnice Hrvatski domobran Dubrovnik.
Zašto ste se kandidirali za župana?
– Na ovim prostorima vidljiv je nedostatak konzervativne stranke koja bi odgovorila općem nezadovoljstvu skoro trećine državotvornog stanovništva. To je još jedan razlog zbog kojeg sam se, nakon šest principijelnih godina apstinencije i odlaska Ante Đapića iz HSP-a, vratio. Nudim urbano pravaštvo umjesto rodjačko interesne baruštine.
Kao svoju prednost nad drugim kandidatima ističete spoj životnog iskustva, stručnosti i nepotkupljivosti. Prati li lista koju nosite tu liniju? Možete li više reći o ljudima s liste?
– Ne prihvaćam politiku nezamjeranja i posao uredskog činovnika. Operativac sam koji živi, radi i rješava preuzete obveze, principijelan i nepotkupljiv. Nadam se da ću s ljudima s koalicijske liste HSP i A-HSP oživjeti hrvatski jug u svakom pogledu, počevši od rješenja pitanja prometne izoliranosti zrakom, morem i cestom. Hrvatsku moramo povezati od juga do sjevera čvrstom vezom ne robujući nikome i ničemu. Tu nema ustupaka, ni susjedima niti Europi. Ljudi koje nudimo na koalicijskoj listi su u najboljim godinama, stručni i domoljubni, a ravnomjerno su zastupljeni svi djelovi županije.
U Vašem programu stoji: Kad smo već morali u EU, uzmimo što nam pripada. Može li se ta rečenica shvatiti kao pravaški pogled na hrvatsku budućnost u EU, budući da se i Vi zalažete za maksimalno korištenje svih potencijala koji nam se članstvom otvaraju?
– Hrvatska i Hrvati predugo su bili branik, štit zemljama zapada, sada je konačno došlo vrijeme naplate takve povijesne lojalnosti. Europa je toga svjesna i uzvraćat će upravo onoliko koliko se mi sami budemo nametali. Međutim, prvo moramo izabrati vlast koja će biti odraz volje naroda, a ne šačice 'namjesnika'. Dakle, osposobit ćemo Županiju za samostalno nadmetanje s EU birokracijom, bez posrednika koji su sami sebi svrhom.
Gospodarski krešendo
Već ste se javno izjasnili za golf na Srđu, a u programu nosite i pokretanje kod nas gotovo zaboravljenih brodogradnje i poljoprivrede, poticaja razvitka izvora alternativne energije?
– Da, podupirat ćemo brodogradnju na Korčuli, koja je generator razvoja i ostanka mladih na otoku. Od poljoprivrede se uvijek živjelo na ovim prostorima, stoga maslinarstvo i vinogradarstvo te uzgoj mandarina i ljekovitog bilja moraju biti naše trajno opredjeljenje. Iskorištavanje alternativnih izvora energije, sunca i vjetra su naš gospodarski krešendo, od kojeg će svi imati koristi. Nećemo dopustiti državnim 'činovničićima' da nas lošim zakonima koče u razvoju. Neka ih mjenjaju, i zakone i ljude, jer mi nećemo s naših prostora nikamo.
Brojni problemi muče Županiju, a jedan je svakako Centar za gospodarenje otpadom. Vidite li rješenje tog vrućeg problema? Zbog nepostojanja Centra, naime, morat ćemo u EU plaćati mjesečne penale.
– Najozbiljnije ćemo pristupiti primjeni novih tehnologija u gospodarenju i zbrinjavanju otpada. Plazma tehnologija je najprihvatljivija, kako zbog neznatnog ostatka nakon izgaranja, tako i zbog zaštite okoliša i klime. Predugo se jalovo raspravljalo i trošilo dragocjeno vrijeme. Trebaju nam novi ljudi i najmodernije tehnologije primjerene statusu i vrijednostima Dubrovnika.
U kampanji kao jedan od budućih poteza navodite i oduzimanje počasti bivšem predsjedniku Mesiću?
– Ma ne zavrijeđuje on toliku moju pažnju, ali svejedno ću poduzeti sve kako se ne bi kitio s onim što ni po čemu ne zaslužuje. Ima taj gospodin još bisera o kojima postoji kolektivna zaboravnost, na primjer, tko mu je 'zaimao' solde za kupnju dvaju stanova, pa Našicacement itd. I ono najvažnije, koristeći institucionalni položaj 'bivšeg predsjednika' zaustavio je procesuiranje osumljičenika Josipa Boljkovca zbog osnovanih sumnji za počinjenje zločina na karlovačkom području za vrijeme i nakon Drugog svjetskog rata, čime je utjecao na pravdu i pravosuđe. Međutim, odgovorni za zločine moraju doći pred lice pravde bez obzira na njihovu životnu dob. Konačno i Andriju Artukovića su komunistički 'teatrolozi' priveli i osudili potkraj osamdesetih godina prošlog stoljeća, ne mareći što je spomenuti u dubokoj starosti. Zakon mora biti za sve isti, bili oni ustaše, partizani ili sveprisutni udbaši.