Vjerujem da nam je svima poznata sintagma da su prve godine najvažnije, ali još uvijek u društvu nedostaje stvarno razumijevanje o tome zašto je to tako i kako to prve godine odrede ljudsko biće za cijeli život – zapisao nam je Tomislav Kuljiš, autor programa Roditeljstvo 0-6 i Osobni razvoj, terapeut i predavač te osnivač Centra prirodno roditeljstvo i IPD Centra (Integral Personal Development).
Ususret njegovom dolasku u Dubrovnik, na predavanje koje će se održati 20. veljače, na temu ‘Zašto su prve godine najvažnije’.
– Obično mislimo da su najvažnije jer će iskustvo prvih godina utjecati na ostatak djetinjstva, a najčešće ne povezujemo da će cjeloživotno funkcioniranje osobe i njen cijeli život biti obojen i određen ranim iskustvima. Blisko nam je razmišljanje da taj rani period nije niti važan jer ga se u biti niti ne sjećamo. Danas se više nego ikada u povijesti vrlo jasno sagledava i zna što su preduvjeti cjelovitog emocionalnog, psihološkog, socijalnog i intelektualnog razvoja djeteta i buduće osobe i zanimljivo je da je to u priličnoj koliziji sa mnogim uobičajenim odgojnim metodama. Postoji veliki jaz između tih suvremenih znanstveno potvrđenih spoznaja koje praksa potvrđuje i onoga što je još uvijek uobičajeno u odnosu prema djeci. Naš zadatak je da te spoznaje koje govore o nama samima zašto smo takvi kakvi jesmo i daju nam viziju o tome što naša djeca trebaju tada od nas, približimo društvu i to činimo kroz ovakva predavanja i programe koji slijede nakon njih. Način na koji to radimo je dosta konkretan i dubok i uvijek je uključena iskustvena komponenta kroz radionice koja usklađuje naše svjesne stavove s našim stvarnim doživljajem i iskustvom na određenu temu koju obrađujemo.
U pravilu se ljudi uvijek jako iznenade kada kroz programe sagledaju o čemu se to radi u ranom razvoju i najčešće reakcije i komentari su: Pa zašto se o ovome ne govori više, zašto to nije obavezno za sve roditelje i zašto to nije u školama. Razlog je jednostavan. Ove spoznaje snažno djeluju na našu podsvijest jer govore upravo o nama. Psihološki obrambeni mehanizmi koji imaju zadatak da određena bolna iskustva drže dalje od svijesti u značajnom broju ljudi na nesvjesnoj razini aktiviraju otpore, podižu nemir i nervozu kada se dođe u kontakt s određenim informacijama što rezultira odbacivanjem i otporom da se čuje više. Nekada oni jednostavno ne dozvoljavaju da te informacije dopru do svijesti pa mnogi ljudi kažu da ne razumiju o čemu se tu govori. I to se mora poštovati i nitko tu nije zbog nečega loš niti bolji. Često isti ti ljudi kroz neko vrijeme govore kako im je sada sve jasno i kako im nije jasno kako to da im to sve ranije nije bilo jasno. Mogao bih i za sebe reći da sam sam prošao to iskutvo.
Ipak kroz ovih deset godina rada mogu vidjeti značajan pomak u društvu i sve je veći broj ljudi koji su otvoreni i mogu čuti i imati veliki benefit kroz ovakav rad u svom životu ili roditeljstvu.
Kada nas se posloži slika o važnosti ranog razvoja normalno je da ostanemo zaprepašteni koliko je to krucijalno bitno. Tada roditelji koji su prošli program Roditeljstvo 0-6 dobiju veliki motiv da se prema djeci postave razvojno poticajno i rezultati su vrlo brzo vidljivi u vidu djetetovog ponašanja, ali što je još važnije njegovog unutarnjeg stanja kojeg obično opisuju kao više mira u djetetu, veća znatiželja i zainteresiranost, više igranja i veselja, veća empatija prema drugima, bolji kapacitet za strpljenje, veća kooperativnost i općeniti znatno veći stupanj bliskosti s roditeljima.
Vrlo često za takav pozitivan pomak u roditeljstvu nisu dovoljne spoznaje nego sam roditelj treba nešto unaprijediti u svom funkcioniranju i razriješiti neke zaostale problematike iz svog ranog razvoja koja ga danas opstruiraju u roditeljstvu. Tada krećemo s konkretnim radom na sebi koji kroz vrijeme mijenja život ljudima i značajno mijenja budućnost djece tih istih ljudi. Svjestan sam da i dalje kod čitatelja postoji nevjerica i pitanje; kako nas to taj rani period tako snažno odredi. Konkretnije razumijevanje dolazi upravo kroz programe koji slijede u Dubrovniku nakon ovog predavanja, ali za početak bih mogao istaknuti neke osnove.
Interpersonalna neurobiologija je znanost koja možda najviše pojašnjava važnost kvalitete odnosa skrbnika s djetetom u ranom periodu. Ona nam povezuje koliko odnosi utječu na organizaciju nečega tako materijalnog kao što je neurofiziologija budućeg organizma koja se posloži kroz rana odnosna iskustva, a koja je opet u podlozi emocionalnog i psihološkog funkcioniranja buduće osobe kroz cijeli život.
Rana iskustva odnosa sa skrbnicima određuju nas u neurološkom smislu tako što oblikuju organizaciju mozga i ustrojstvo autonomnog živčanog sustava. U psihološkom smislu, na podsvjesnoj razini određuju koliko snažan osjećaj sebe ćemo imati, kakvu sliku o sebi ćemo nositi, koja nesvjesna uvjerenja, nastala kroz rana iskustva ćemo imati na osnovu kojih ćemo formirati sliku o svijetu i drugima. U socijalnom smislu rana iskustva odnosa sa skrbnicima će odrediti naš način funkcioniranja u partnerskim i drugim odnosima i utjecati na naše veze ili brakove i odrediti kakvu kvalitetu odnosa ćemo biti sposobni uspostavljati. U emocionalnom smislu rana iskustva će odrediti dali ćemo biti osoba kratkog fitilja ili tankih živaca, da li ćemo potiskivati svoje emocije ili ćemo imati nekontrolirane izljeve bijesa, tuge, napadaje anksioznosti i straha ili problema sa sramom i tremom. Ako smo dobro prošli u ranom periodu nositi ćemo veći unutarnji mir, imati kontakt sa svim emocijama ali bez potrebe da ih potiskujemo niti da smo odrezani od njih ili da nas preplavljuju. Imati ćemo snažan osjećaj sebe i svijet doživljavati kao dobro mjesto, a druge ljude ćemo vidjeti u dobrom svjetlu umjesto da ih duboko nesvjesno doživljavamo kao prijetnju.
Kada se govori o tome da netko nije baš dobro prošao u ranom periodu ili djetinjstvu, obično pomišljamo na neke oblike zlostavljanja bilo emocionalnog bili fizičkog pa zaključimo da toga nije bilo i da smo super prošli. No, najčešći razlozi zbog čega u našem Centru normalni i zdravi ljudi žele raditi na sebi su u biti posljedice nenamirivanja djetetovih tzv. primarnih potreba. Govorimo o pojmovima kao što su viđenost, prisutnost, doživljenost, bliskost, kontakt, sigurnost, namirenost… Naizgled ne tako važne stvari o kojima se ne razmišlja puno u roditeljstvo, ali su za djetetov razvoj presudne. Nedostatak toga djetetu čini veću bol i ostavlja veće posljedice od batina i vikanja što naravno nije nikako za podržati. To je kao da imate biljku u stanu koju ne zalijevamo, ne izlažemo suncu pa se onda čudimo zašto slabo raste. Mnogi misle da je dovoljno to što joj ne čupamo lišće (analogija za zlostavljanje), ali u roditeljstvu ne razaznajemo koliko je važno namirivanje potreba (zalijevanje i sunce).
Već više od deset godina vodite dva uspješna centra, koje ste i osnovali – Centar Prirodno roditeljstvo i IPD Centar (Integral Personal Development – Center and School). Postoji li mogućnost da, nakon Zagreba, Rijeke, Ljubljane, Beograda, Sarajeva… Centar ovakvog tipa bude osnovan i u Dubrovniku? Imate li već neke smjernice?
Obzirom da se programi Roditeljstvo 0-6 (Centar Prirodno roditeljstvo) i program Rani razvoj – utjecaj na život RAR (IPD Centar) mogu upisati i u varijanti video predavanja + live stream predavanja u Dubrovniku već postoji određeni broj ljudi koji su ih prošli. Želja nam je da i Dubrovniku konačno pokrenemo rad naših Centara i organiziramo izvođenje kompletnih programa s radionicama. Roditeljstvo 0-6 je program namijenjen prvenstveno roditeljima predškolske djece za kojeg svi kasnije kažu da bi bilo najbolje da su ga prošli što ranija, po mogućnosti prije rođenja djeteta. Stoga uvijek govorimo da ako ga ikada namjeravate proći neka to bude sada. Uvijek želim naglasiti da naš rad nije instruktivne prirode u smislu davanja savjeta. Ono što činimo kroz programe je da ljudi dobiju priliku sagledati kako stvari stoje, da se upoznaju s određenim znanstvenim faktima o ranom razvoju, da to provjere na sebi kroz radionice i onda sami izvuku zaključke što žele dalje sa sobom ili svojom djecom. Ovdje se nikao ne radi o neki metodama nego o aktiviranju prirodnih zdravih programa prirodnog, normalnog roditeljstva koje svi nosimo u sebi ali su zakriveni instrukcijama, metodama i našim osobnim povredama. Primijetimo da svaki sisavac kada postane roditelj savršeno zna što će sa svojim potomstvom i te zdrave programe nosimo i mi kao vrsta ali smo se otuđili od njih i ne vjerujemo im.
U roditeljstvu nije stvar u oblikovanju djece kroz odgajanje nego u podržavanju prirodnog zdravog emocionalnog i psihološkog razvoja djeteta za što je ključna kvaliteta odnosa s roditeljem kao i to kakav roditelj jeste, kako je on u sebi, a ne što radi i koju metodu odgajanja koristi. Uvijek kada bismo kroz individualni terapeutski rad postigli da roditelj bude bolje u sebi njegovo dijete bi vrlo brzo odreagiralo poboljšavanjem ponašanja.
Upravo zato najčešće nakon Roditeljstva se rodi želja da se nastavi s radom na sebi kroz program RAR ili se upisuju paralelno oba programa. Osnovna video predavanja su snimljena i prate se doma kad se ima vremena, a interaktivna predavanja kada idemo dublje u temu i rješavamo konkretna pitanja se gledaju u live streamu ili naknadno kao snimak. Određenim vikendima će biti radionice kada ćemo te teme sad i u Dubrovniku prolaziti iskustveno s našim voditeljima i terapeutima.
Inače sam program RAR je preduvjet za upis četverogodišnjeg programa Osobni razvoj nakon kojeg se nastavlja još i dvogodišnji program za Terapeute osobnog razvoja. Da bi netko radio ovo što naši terapeuti rade kod vođenja grupa ili u individualnom radu potrebno je barem šest godina treninga i edukacije i paralelnog rada na sebi. Trenutno u našim centrima aktivno radi dvadesetak terapeuta i voditelja radionica, a svake godine će se tim proširivati s novim terapeutima koji su završili šestogodišnju edukaciju i trening.
Općenito naši programi su velikim dijelom nastali kao integracija suvremenih spoznaja iz neuroznanosti, razvojne i kliničke psihologije i tjelesno orijentiranih psihoterapeutskih pravaca koji nam razotkrivaju neurofiziološku odnosno tjelesnu komponentu važnosti ranog perioda.
Koliko sudionika je prošlo radionice centra i na koji način izgledaju edukacije?
Obzirom da je već deset godina kako radimo već su tisuće ljudi prošli kroz programe i drago nam je uvijek kada dobijemo povratne informacije koliko im je to primijenilo život na bolje i kako se to doista vidi na njihovoj djeci ili koliko je to utjecalo na nečiji brak i učvrstilo vezu, ali i kako je netko konačno dobio snagu da izađe iz povrjeđujućeg odnosa i spasi sebe i dijete. Obzirom da se većina programa, kako sam već rekao, može upisati i pratiti preko interneta raduje nas i to da imamo polaznike iz cijelog svijeta i sa svih kontinenata. Oba programa traju dva mjeseca s mogućnošću sudjelovanja u radu narednih grupa još godinu dana. Roditeljstvo 0-6 ima 4 radionice i interaktivna predavanja svake druge srijede između kojih je gledanje video predavanja i rad u našoj zatvorenoj FB grupi. Rani razvoj – utjecan na život RAR koji je prvi program u IPD Centru Ipak najmoćniji dio rada su iskustvene radionice koje će sada krenuti i u Dubrovniku koje nas povezuju s našom implicitnom memorijom. Obično mislimo da nas određuje ono čega se sjećamo dok je činjenica da nas je najviše odredilo ono čega se više ne možemo sjetiti, ali ga više ne možemo zaboraviti i sada se nalazi u našoj tzv. implicitnoj memoriji koja je u biti tjelesna memorija. Normalno je da mi u svijesti nemamo pojma kako smo prošli u ranom razvoju i kako smo se osjećali u najranijim formativnim godinama s našim roditeljima, ali naše tijelo to sve pamti. Ako ga na pravi način pozovemo, a što radimo kroz radionice, ono na priča priču o nama samima i postajemo svjedokom vlastite prošlosti koja nas je odredila. Tada odjednom sve počinje imati smisla: i moj odnos s roditeljima kroz život i sada, i moj odnos s djecom i moje funkcioniranje u partnerskom odnosu. I tada postaje polako i jasno kako mogu kroz ovakav duboki rad početi mijenjati sebe da budem više onakav kakav želim biti.
U koje zanimljive teme ćete uputiti roditelje i uopće javnost u Dubrovniku?
Ovo predavanje je namijenjeno svima, ne samo roditeljima, jer će to biti priča o nama. U predavanjima je uvijek i smijeha i doticanja tuge i dubokih uvida i podrazumijeva se dinamična interakcija, a nikako predavanje ex katedra. Obično napravim i neku vježbu da ljudi dobiju iskustvo o implicitnoj memoriji, a moguće je da kroz nečije osobno svjedočanstvo cijelu tematiku približimo još konkretnije.
Ono što u osnovi radim kroz sve programe je povezivanje iskustava iz ranog perioda sa funkcioniranjem kroz život te konkretan rad na tome da popravljamo ono čime nismo zadovoljni u sebi. Kroz te spoznaje postaje jasno kakav trebam i želim biti roditelj ili kako mogu unaprijediti svoje partnerske odnose ili kako mi može općenito biti bolje u životu. Tako ću i kroz ovo predavanje nastojati približiti te teme. Na kraju i nakon predavanja ćemo sa zainteresiranima definirati daljnje korake oko nastavka rada u Dubrovniku.
Više informacija o predavanju, kao i prijavnicu, možete potražiti ovdje.