Doris Jakić bavi se fotografijom od početka srednje škole, već dvanaest godina. Jako brzo je pronašla stil koji je i dan danas najviše privlači, a to je portretna fotografija. Održala je i jednu samostalnu izložbu, 2014. godine, pod nazivom ‘Dubrovnik & Her’, a na temu modne, odnosno portretne fotografije na lokacijama povijesne jezgre. Dugo je fotografirala samo i isključivo modele, profesionalne i amatere, a prije dvije godine specijalizirala se za obiteljsku fotografiju i fotografiju djece, što je njena velika ljubav. S druge strane, rad s modelima od tada je bio na pauzi. Sve donedavno. Naime, pokrenula je projekt ‘Woman by Doris’, a o čemu se točno radi, ispričala je za DuList.
Tko su ‘Woman by Doris’? Možete li nam objasniti cijeli koncept i što ga čini drukčijim od Vašeg dosadašnjeg rada?
Radi se o boudoir fotografiji, odnosno fotografiranju žene u donjem rublju, u nekom intimnom okruženju – spavaćoj sobi, dnevnom boravku, gdje god i u čemu se ona osjeća ugodno i svoja! Projekt se ne razlikuje mnogo od dosadašnjeg rada s modelima, osim što je osmišljen za svaku ženu, koja ima i koja nema iskustva pred objektivom. Za to je jako veliki izazov, kao i meni. O privatnosti fotografija odlučuje sama žena. Neke će htjeti objaviti par fotografija na društvene mreže, neke ne, i to je sasvim privatna stvar, o kojoj ja ne odlučujem.
Kako ste došli na ideju stvaranja ovoga projekta? Što Vas je potaknulo na to?
Uvijek me fascinirala moć i ljepota žene i ženskog tijela. To mi je glavni motiv otkad sam uzela fotoaparat u ruke. Relativno nedavno sam rodila svoje prvo dijete i to iskustvo me jako promijenilo i osvijestilo u mnogo toga, naravno psihički, ali sad dajem naglasak i na taj fizički spektar. Sama pomisao, a sad i iskustvo, da jedna žena može ili jest stvorila i iznijela drugi život je pomalo SF nadrealna slika. I nakon svega toga, da tijelo može zadržati svoju ljepotu i funkciju, nevjerojatno je prekrasno. Nikad mi nije bilo jasno i uvijek mi je smetalo to što je tijelo, a pogotovo žensko tijelo, velika tabu tema, kako u svijetu, tako i posebno u našoj maloj sredini. S druge strane, pojavom i rastom brojnih društvenih mreža, ta se slika pomalo smekšala, mada je izgubila neku finoću i ženstvenost. To ovim projektom želim promijeniti.
Koliko je djevojaka već sudjelovalo i kako reagiraju kad vide fotografije? Stvore li o sebi neko drugačije mišljenje nego što su ga imale do tog trenutka?
Zasad su tri djevojke sudjelovale i mogu samo reći da se njihove reakcije podudaraju s ciljem projekta, a sad, kako, to ćete morati njih pitati (smijeh). Generalno sve žene imaju strah stati pred objektiv na ovakav način jer automatski broje svaku sitnicu, manu i nedostatak na sebi. Zato je ovo idealna prilika da se vide tuđim očima, tj. objektivom i zavole sve svoje nesavršenosti jer ih one čine onakvima kakve jesu – nesavršeno savršene.
Tko se sve može javiti?
Mogu se javiti sve! Poviše 18 godina, naravno, ali sve cure, žene, majke, supruge, žene starije životne dobi. Sve koje se osjećaju, a pogotovo one koje se ne osjećaju sigurno u svom tijelu jer im želim dati priliku da to promijene. Odazvalo se već desetak zainteresiranih, što me je jako ugodno iznenadilo!
U ovim fotografijama nema mjestu photoshopu, odnosno izmjenjivanju oblika ženskog tijela?
Nema, mislim da nisam nikad koristila bilo kakav editor u svrhu mijenjanja oblika ljudskog tijela. Možda jer se bavim takvim vrstama fotografije kojima je glavno obilježje prirodnost.
Što u konačnici želite postići fotografijama?
Pokrenula sam projekt ‘Woman by Doris’ prvenstveno zbog osvještavanja ljepote i moći žene i ženskog tijela, koliko god se vlasnica osjećala sigurno ili nesigurno u njemu. Namjera je da se svaka žena makne od svih titula koje ih obilježavaju i bez straha i srama pogledaju sebe kao ženu, ništa više od toga. Možda onda shvate svoju veličinu i možda se onda zavole. Također želim promicati takvu vrstu umjetnosti, jer ovo jest na kraju umjetnička fotografija.
Javljaju li Vam se ljudi s komentarima o projektu i kakvi su? Vjerujem, izrazito pozitivni…
Pa da, dobila sam dosta pozitivnih komentara i pohvala odmah iz samog početka, pogotovo od žena, što me još više potaknulo da guram projekt dalje. Sigurno ima i onih negativnih, bez njih ne bi to bilo to, ali glavno da se priča pa će priča doći do onih do kojih treba doći.
Iz tiskanog izdanja DuLista od 24. lipnja 2020.