Budući da je gradonačelnik Grada Dubrovnika Andro Vlahušić u dva navrata (u posljednja dva mjeseca) odbio dati intervju za Vaš tjednik duList, a kako je to red učiniti barem za Dan Grada na čijem je čelu,
odlučili smo objaviti najzanimljivije dijelove njegovog gostovanja u ovotjednoj emisiji „Pogledi“ Radio Dubrovnika.
O Gradskom vijeću kao školskom autobusu
– Gradsko vijeće je školski autobus pun razigrane djece. Naših trinaest vijećnika, za koje nikada, prije nego krenemo na sljedeću stanicu, sjednicu Gradskog vijeća, ne znamo hoće li doći na sjednicu. Muratti kao vozač gradskog dječjeg autobusa nikada nije sigurna hoće li svi doći, jer bez jednog djeteta ne možete uopće krenuti. U dvije i pol godine uvijek se svih trinaest razigrane i velike, slobodne i samostalne djece ukrcalo u taj naš autobus zvan Gradsko vijeće.
O izražavanju stavova u GV-u
– S obzirom da vladajuća koalicija u Vijeću nema većinu (ne računa na tri vijećnika NL Pera Vićana, op.a.), predsjednica Olga Muratti obavila je vrhunski posao kako bi Vijeće održalo svaku sjednicu i donijelo sve odluke u primjerenom roku. Muratti i ja smo dopustili našim vijećnicima da izražavaju svoje stavove kako žele, što inače u politici nije uobičajeno. Kritiziraju Gradsku upravu i ponašaju se u nekim trenucima i vrlo slobodno, a nikome nije zamjereno. Mogu, poput gospodina Pravedana, glasovati suprotno stavu gradonačelnika. Da se tako zastupnici SDP-a i HNS-a ponašaju u Saboru, njihov boravak tamo mjerio bi se u satima, a ne, kao kod nas, godinama. Naglašavamo dubrovačku slobodu, njihovo ponašanje je uvijek bilo korektno što se tiče odluka Vijeća. Njegujemo nešto što ni u hrvatskom političkom životu, niti u strankama poput HNS-a i SDP-a nije uobičajeno, ali to je odluka Muratti i mene.
O ugovoru s Midia grupom
– Ne mogu vjerovati da su ozbiljni ljudi, pravnici, napravili takav ugovor i priložili gradski plan, koji kaže da će garaža već u drugoj godini zarađivati novce i da se iz proračuna neće trebati plaćati ništa. Ugovor i financijski plan ne „bate“ sa stvarnosti, koja je pokazala da u dvije i pol godine Garaža stvara godišnji minus od pet do deset milijuna kuna, a u ugovoru se nigdje ne kaže koliko Grad treba platiti. Platili smo sve, uključujući sad i 40 000 kuna za osiguranje, jer smo tako dogovorili kako bi garaža radila. Grad po ugovoru nema nikavu obavezu, a garaža je napravila minus od 20 milijuna kuna. Ne možemo platiti ni lipe jer nema računa. Da postoji račun, mi bi ga bili platili. Ne možemo pristati na pokriće svih dugovanja, jer se ona kroz 25 do 30 godina kreću od 120 do 150 milijuna kuna. Postoji kukavičje jaje, prikriveno različitim objašnjenjima, o mogućnosti da to plati Grad.
O novom prijedlogu Midia grupi
– Bez obzira što u ugovorima ne piše naša direktna obveza plaćanja, spreman sam predložiti Gradskom vijeću da preuzmemo dio obveza u iznosu od 25 do 30 milijuna kuna koliko je Midia uplatila Gradu za izgradnju dvorane. Ali da to onda bude sve, da narednih 35 godina nemamo više nikakvih obveza. Kao dodatno smo voljni dati, zajedno s arhitektom Ivanišinom i ostalima koji su garažu projektirali, da se dovede ozbiljni strateški ulagači i da se na garaži izgradi poslovno-tržišni centar s igralištima, novim dvorištem oko škole i da to predstavimo dubrovačkim konzervatorima i javnosti. Ako se to ne može napraviti, onda će to biti ogromni problem, ali ako može, tada bi sva ulaganja Grada bila tih 25-30 milijuna kuna. Bez trgovačkog centra Garaža je u stečaju. Predlažemo novi ugovor, a usuglasili smo stav i s Olgom Muratti.
O (ne)dovršenim projektima
– Zatekao sam poprilično veliki dug i proračun koji je sa 330 milijuna pao na 280 milijuna kuna i vrlo malo projekata s građevinskom dozvolom. U ovom trenutku, vi to ni ne vidite, radi se projekt vodoopskrbe gornjih sela, Riđica je završena, gradi se Ljubač. Dobili smo na projektu kanalizacije 25 građevinskih dozvola, a za POS nam je trebalo šest mjeseci kroz razgovore s bivšom premijerkom.
O prometu
– Grad iz proračuna rješava ključne probleme, a takav je u Dubrovniku po stavovima građana promet. Nismo uložili puno novca, ali promet u Dubrovniku je danas u odnosu na vrijeme prije deset ili petnaest godina bitno drukčiji. Za doći s Babinog kuka do Pila trebalo je sat vremena, a danas treba dvadeset minuta. Već za ovo ljeto promet na području Grada Dubrovnika će se poboljšati još za 50%.
O okupaciji stolicama
– Svi kažu da je pet tisuća stolica puno, a vlasnici 95% svih lokala su obitelji iz Dubrovnika. Mi bi trebali smanjiti broj stolica kako bi dopustili turistima da slobodno šetaju gradom? Maknut ćemo stolove gdje smetaju stanovnicima. Razvoj Grada treba prilagoditi građanima, posebno stanovnicima stare gradske jezgre.
O produženju sezone
– Mit o produženju sezone treba razbiti. Produženje jedino mogu nositi hoteli, a ne Grad, Turistička zajednica, kultura ili neka događanja. Zašto pet mjeseci u godini nemamo punu sezonu? Zato što vlasnici hotela to ne žele. Nema turističkog sjedišta na svijetu s ravnomjernom popunjenosti cijelu godinu. Pitanje je tko puni hotel? Vlasnik, menadžer ili Grad? U doba socijalizma iz jednog središta moći bilo je određeno da se cijene spuste na desetak eura po boravku. Međutim, hotelijeri za takve novce neće raditi.