Iako su na tržištu tek deset mjeseci, već su se odlično pozicionirali u vrhunskim restoranima diljem Hrvatske, pronoseći glas o čuvenoj, mističnoj malvasiji dubrovačkoj.
Vinarija Damarius, koju vode – reći će kroz osmijeh – Damir i dva Maria, nudi nekoliko vina, a u jedno se posebno lako zaljubiti. Nije ni čudo kad se zove – Inamuran! O vinu zaljubljenih, ali i tako brzom putu od ideje do realizacije te što sve možemo otkriti podno čarobnog Sokol grada, otkrili su nam Bogdanović i školovani vinar Mario Čupić, koji su nas i ugostili u Konavlima. Uz njih, tu je i Mario Sliško koji je, istaknuli su nam pri obilasku vinarije, svesrdno pomogao u ideji i realizaciji. Kako je istaknuo Damir, ništa se ne prepošta slučaju, pa tako surađuju i s vrhunskim enologom Davorom Mitrovićem, a nove ideje stalno se stvaraju kod ovog vrijednog ‘tria’ koji polako, ali sigurno, ispisuje nadasve zanimljivu stranicu konavoskih vinskih puta.
—Vino je ‘polako’ priča, a mi smo ju brzo postavili na tržište! Imali smo zaista puno sreće, ali još više ustrajnosti. A potrošači su prepoznali kvalitetu koja se stvara ovdje, podno Sokol Grada – istaknuo nam je Damir, koji je bio zadužen i za brendiranje proizvoda te osmišljavanje ideja. Pa su tako vina vinarije Damarius Inamuran, Galiot, Doline…
— Svaki dio naše vinarije slaže se u posebnu priču, koju pokušavamo zadržati na Konavlima, tradiciji, Dubrovniku… Sve se, pa tako i imena vina, veže uz ovaj kraj. Tu smo doma i tu ćemo stvarati priču za budućnost – dodaje Damir, dok Mario, pregledavajući bačve, priča o vinu kroz svoje iskustvo.
Oduvijek je ovo – vino Konavala
— Malvasija je oduvijek bila vino Konavala i upravo time smo se vodili stvarajući vinariju i kušaonu Damarius. Inamuran je na tržište stigao u rujnu 2017. godine, ali je 2016. godina proizvodnje. Baš kao i kod malvasije, pazili smo i kod svih drugih detalja – ističe Mario, dok smo u malom, ali vrhunski opremljenom podrumu od 70 ‘kvadrata’, u kojeg dolazite prolazeći kroz mjesto za vinokušnju, kamen – rad mladog kamenoklesara Pera Klaića, drvo, sve ručno rađeno i autohtono.
— Proces izgradnje objekta koji je već postojao, ali smo krenuli ispočetka, bio je, bez lijepih radova, četiri mjeseca. U preradu vina smo krenuli u sve skupa za pet mjeseci – ističe Mario, dok Damir dodaje kako je vinarija pedantna i čista upravo zbog Maria, koji ništa ne prepušta slučaju. Ponosni su i na činjenicu što su vjerojatno u ovom trenutku najmodernija mini vinarija u Hrvatskoj s opremom trenutnog kapaciteta 50 tisuća litara. A svaka bačva je kontrolirana, popisana… U njima leže malvasija dubrovačka i merlot, vina proizvedena po staroj tradiciji, ali modernom tehnologijom. Zastupljenost vina im je, dodaje Mario, 40 posto bijelih te 60 posto crnih, a kao vrsni stručnjak osobno preferira, reći će ‘lokalpatriotski u najljepšem obliku’, a što drugo nego – malvasiju.
— A chardonnay je prepoznatljiv i cijenjen u cijelom svijetu pa tako i kod nas – dodaje. No, što kažu posjetitelji kušaone? Damir će reći, uvijek su pozitivno iznenađeni!
— Nemaju prilike kušati malvasiju, pogotovo sur lie. Većina ljudi koja dolazi u kušaone su ipak poznavatelji vina pa je lijepo znati kako se i veliki poznavatelji vina itekako iznenade ljepotom malvasije. Primjerice, jedan sommelier iz Belgije slučajno je, pri povratku iz Crne Gore, vidio putokaz za našu vinariju, došao tu, svidjelo mu se i ‘natuknuo’ je kako bi sa svojim kolegama, njih petnaest, iduće godine posjetio našu vinariju i dalje stvarao priču. Širi se dobra priča, općenito u Konavlima. Smatramo da, što je više dobrih vinara u okolici, to je bolja priča. Kad dođu kod nas, doći će kod drugih, i obratno – ističe Damir, dodavši kako je to u pravilu zato što nemaju niti osjećaju konkurenciju jedni u drugima.
Do Stona… I dalje
Iako nam je Mario otkrio kako postoji ona stara kako se ‘sva malvasija, manje više, proda do Stona’, Inamuran je svoju poziciju, upravo zbog različitosti, našao i na kartama vrhunskih zagrebačkih restorana, ali i drugdje u Hrvatskoj. ‘Malvasija, to vrhunsko vino, koje se još u davna vremena koristilo i u ljekovite svrhe, spominje još prije šest stotina godina i nije ga se smjelo prodavati bez dozvole poglavara Dubrovačke Republike. Vlastela Dubrovačke Republike uživala je u ovom desertnom vinu uz slastice, ali je bilo vrlo cijenjeno i kao poklon vladajućima.
Priča kaže i da je sv. Vlaho zahvaljujući okrepi dubrovačkim vinom iz Konavala podigao dubrovačke zidine’, zapisat će na svojim stranicama iz vinarije Damarius, čiji ‘inamurani kaštelan, nesretan i usamljen, utjehu pronalazi u pisanju svojoj nedostižnoj voljenoj te je opojen vinom moli, da poštedi njegovo srce i ispuni njegove želje. U inamuranog kaštelana uvlači se melankolija te ljubomoran i razočaran, dok mu slasni i opojni napitak s Konavoskog polja pruža utjehu, na kraju kaže svojoj ljubljenoj ‘da će ih pitat starost – gdje im je bila mladost.’ Upravo se ovom izrekom, kažu nam, i oni sami vode, i zato su krenuli u priču koja im se danas višestruko dobro vraća.
No, kažu, pretjerivanja nema, niti žurbe. Minimalno, ali kvalitetno, reći će Damir. Još je jedan ‘dragulj’ u ponudi – Doline, vino koje u sebi krije ime lokacije podno Sokol grada, intenzivno, skladno, dodat će – i mekano – vino boje rubina. Iako je ugodne arome i bouquetta što podsjeća na šumske maline, arome zrelog voća, odnosno dominantne voćne arome, specifičnog okusa i mirisa, lako se prevariti, ističu kroz smijeh. Moćni merlot ‘Doline’ u sebi krije oko 12,5 posto vol. alkohola! No, to, čini se, uopće nije problem jer se opustite među mirnom prirodom ovog kraja, a domaćini vam uz to nude i kušanje autohtone konavoske hrane i vina.
— Stvorili smo mali raj usred Konavoskog polja, gdje prirodne ljepote, povijest, kulturu i gastronomiju zaokružuje jedna najvažnija stvar – vino. Prenijet ćemo vas u drugi svijet, a mašta će preuzeti stvarnost – istaknuli su nam domaćini za kraj, a mi promislili kako je to i više nego dovoljno za inamurati se u ovu lijepu priču.