Veljača je i diskografske se kuće bude iz dvomjesečnog zimskog sna pa su nas proteklog vikenda počastile s dva odlična albuma koja zavrjeđuju preporuku. Prvi album stiže iz ljetnim suncem okupane Australije. ‘Taken by Force’ drugi je studijski album punk-rockera iz Melbourna, grupe CIVIC. U polusatnom sendviču introa ‘Dawn’ i outroa ‘Dusk’ nalazi se devet odličnih retro-punk pjesama u stilu Stoogesa ili Buzzcocksa. Novi val mladih pankera poput The Chats ili Viagra Boys odlučio je zanemariti komercijalne devedesete i zaobići utjecaj Green Daya ili Blink 182 pa stoga danas imamo puno zanimljivije i zabavnije grupe. Civic objeručke prihvaćaju tro-akordne kompozicije u stilu Buzzcocksa na ‘End of the Line’ ili kombinacije Ramonesa i Beach Boysa na ‘Born in the Heat’.
Članovi grupe svojim riječima opisuju album zamišljen kao kombinacija optimizma predstavljenog u kultnom dokumentarcu ‘The Endless Summer’ i distopije ‘1984’. Pjesme opisuju nesreću, krvava tijela, pogrebne lomače, ekološku kataklizmu i općenito nesretne živote modernog dvadesetprvog stoljeća. Posebno se isplati obratiti pažnju na odjavni triptih pjesama ‘Time Girl’ – huskerduovsku storiju o nesretnim ljubavima i ljudima koji ih uzrokuju, ‘Wars or Hands of Time’ – surf-rock dilemu o tempiranju vremena svoje neminovne smrti, dok ‘Blood Rushes’ neumoljivo podsjeća na klasike Joy Divisiona ili Televisiona. Za mali odmak od dvominutnog standarda pobrinuli su se petominutnom ‘Trick of the Light’ garažnom goth-rock stvari u stilu The Churcha ili Gene Loves Jezebel. S ovako solidnom podlogom (ne propustite preslušati i njihov debitantski album ‘Future Forecast’) sam Civic i cjelokupna australska punk scena imaju puno razloga za optimističan pogled u svoju budućnost.
S oprečne strane svijeta stiže i polarno oprečna glazba – doom grupa VEILCASTE iz Indianapolisa izdala je svoj drugi studijski album ‘Precipice’, prvi nakon što su još 2015. izdali ‘Old World Ritual’ pod starim nazivom banda Conjurer. Promjena imena nastala je zbog općenarodne zabune s istoimenim, no ipak puno poznatijim engleskim Conjurerom. Veilcaste prizivaju crnilo i beznađe emotivnim sludgeom poput Yoba i Neurosis, razarajuće tegobnim doomom poput Conana i Electric Wizarda, sve ukoričeno u kozmički bezdan Iotunna.
Za razliku od brzopoteznih Civica, Veilcaste nam daju sedam dugometražnih stvari u efikasnih četrdeset minuta glazbe, započevši sa ‘Asunder Skies’ i predstavljajući hrapavi vokal Dustina Mendela koji opetovano priziva ‘Auroru’. Sljedeća stvar ‘Dust & Bone’ sadrži nekoliko zaraznih riffova i definitivno ističe gitarski duo John Rau i Brian Wyrick kao okosnicu ove grupe. ‘Drag Me Down’ pruža Mendelu priliku da eksperimentira s gregorijanskim napjevom, dok je definitivna zvijezda albuma ‘For Us’ s teškim gitarskim tonovima koji kao da prizivaju kobni kozmički meteor direktno u vaš dnevni boravak. Do kraja kalendarske godine ćemo sigurno dobiti nekoliko doom albuma koji će biti bolji i žešći od ‘Precipice’, ali Veilcaste nam je podario odličan početak 2023. i nadu za još jednu glazbenu godinu za pamćenje.
Foto: CIVIC – Cooking Vynil Australia / Marcus Coblyn VEILCASTE – veilcaste.com