U staro doba za zvanje ljekarnika nije bilo posebne škole, i za rad u ljekarni nije bilo propisanog studija.
Piše: fra Stipe Nosić
Ipak, već u 13. stoljeću ljekarništvo i liječnička služba su odijeljeni, tako da liječnik nije mogao imati ljekarnu, vjerojatno zbog toga da bi se spriječile moguće zloporabe, ili „sukob interesa“, kako se to danas zove.
I kao što je to bilo u drugim ljekarnama, tako su i iskusniji ljekarnici Male braće, „spičari“, kako su ih zvali, prenosili svoje znanje na mlađe snage koje su polako ulazile u posao. Nerijetko je na njih prenošeno znanje i iskustvo prošlih farmaceuta. Korišteni su za to zapisi pojedinih ljekarnika iz prošlosti, koji su često proširivani saznanjima drugih. Tako su nastajali rukopisi koji su apotekarima bili od velike pomoći u pripravljanju lijekova i u liječenju. Mala braća čuvaju više rukopisa, u kojima se nalaze opisi načina pripravljanja lijekova. Budući da se kod apotekara uglavnom radilo o svećenicima koji su poznavali latinski i talijanski jezik, mogli su pratiti razvoj struke zahvaljujući mnogim farmaceutskim priručnicima koje je samostan nabavljao. Nerijetko su i na njima pojedini ljekarnici ostavljali svoje bilješke.
Imena ljekarnika prva dva stoljeća rada ljekarne Male braće ostala su nepoznata. Podatke o njima uništio je požar nakon velikog potresa 1667. U 16. stoljeću ostala su ipak na različitim izvorima zapisana imena ljekarnika: Ivana, Justina i Andrije. Poslije toga, ljekarnici se uglavnom znaju. Ostali su zabilježeni, ako ne drugdje onda u popisima umrlih redovnika. U sačuvanom nekrologiju, koji potječe iz vremena poslije velikog potresa, spominju se i imena nekih poznatih redovnika prije te katastrofe. Među njima je i ljekarnik koji je umro 1619. godine. Uz imena ljekarnika u nekrologiju često se navode opisi „Aromatarius perfectissimus“ (vrstan ljekarnik), „Insignis aromatarius“ (izvanredan ljekarnik) ili „Celebris pharmacopola“ (glasoviti ljekarnik). Tridesetak je tako utvrđenih imena ljekarnika franjevaca.
Ovdje ćemo spomenuti samo one ljekarnike, koji su nakon fra Ivana Evanđelista Kuzmića (1807. – 1880.), koji je bio prvi franjevac diplomirani ljekarnik, i vrijeme u kojem su oni radili u ljekarni: fra Lucid Bete (1880. – 1884.) fra Sebastijan Lubov (1884. – 1894.); Jozo Mičić (1894. – 1934.); fra Stjepan Štefanić (1929. – 1932.); fra Cvjetko Jareb (1930. – 1947.). Posljednji franjevac ljekarnik fra Justin Velnić, u ljekarni je radio od 1942., izvršio njenu predaju, nakon što je ona 1947. izvlaštenjem prešla pod državnu upravu, te u njoj kao državni namještenik ostao sve do 1957.