Nakon što su franjevci vodili ljekarnu duže od šest stoljeća, vlast Narodne Republike Hrvatske 10. srpnja 1947. oduzela im je ‘ovlaštenje za držanje realne ljekarne’.
Učinjeno je to dokumentom kojeg je potpisao tadašnji ministar narodnog zdravlja dr. Aleksandar Koharović, s tada neizbježnim pozdravom: ‘Smrt fašizmu – sloboda narodu’. U istom spisu navedena je i odluka da ‘pravo prvokupa ljekarničkog inventara i robe pripada Gradskom narodnom odboru u Dubrovniku’.
Očito je da tu nepravednu odluku nije bilo baš jednostavno provesti, pogotovo što franjevci nisu imali namjeru prodavati svoju ljekarnu. Ipak, nekoliko mjeseci poslije, morali su, prema toj otimačkoj odluci, učiniti primopredajni inventar. Taj posao od 27. studenog do 15. prosinca 1947. učinila je komisija sastavljena od predstavnika samostana i predstavnika državne vlasti. Prema tom inventaru, popisani su ‘lijekovi, kemikalije, droge, aparati, stojnice (stojnica je bilo čak 331) i sav ostali apotekarski inventar’. Također se, prema istom dokumentu ‘pristupilo popisu i procjeni drvenog inventara’. Od trenutka potpisa primopredajnog inventara, na dan 15. prosinca 1947. ljekarnu Male braće preuzela je voditi Narodna apoteka Dubrovnik.
Budući da samostanski prostor u kojem je bila ljekarna nije bio nacionaliziran, novi ‘ovlaštenik za držanje ljekarne’ plaćao je samostanu određenu najamninu. Ona je doduše bila više nego simbolična. Prema ugovoru koji je, na primjer, 18. lipnja 1953. potpisan s Narodnom apotekom br. 4 Dubrovnik, za vrijeme tadašnjeg gvardijana samostana fra Dominika Mavrovića, godišnja najamnina iznosila je 85.400.- jugoslavenskih dinara, što je prema povijesnoj tečajnoj listi Narodne banke Jugoslavije odgovaralo iznosu od oko 285 USA dolara, ili oko 102 njemačke marke. Isplata je obavljana mjesečno, a odgovarala je iznosu oko 24 USA dolara, ili oko 8,5 njemačkih maraka.
Fra Justin Velnić, magistar farmacije, bio je 1947. u komisijskoj primopredaji ljekarne, jer je već do tada u ljekarni radio pet godina. Fra Justin je i nakon primopredaje u njoj ostao još 10 godina kao zaposlenik, čime je franjevačka prisutnost u ljekarni zadržana sve do 1957.
Fra Stipe Nosić