Kristijan Aleksić (50) sinoć je vatrenim oružjem ubio 19-godišnjeg maturanta u Drnišu koji mu je sinoć dostavljao hranu umjesto svog prijatelja koji se bojao Aleksića. A nije jedini koji ga se od mještana bojao – i to s velikim razlogom. Aleksić je već sredinom 90-ih godina počinio strašno ubojstvo mlade djevojke koju je na ulici izbo nožom i pretukao, a nakon odsluženih 12 godina pušten je na slobodu. Od tada su mještani u strahu jer su znali o kakvom je čovijeku riječ te da je samo pitanje vremena kad će ponovno ubiti. Da to planira, nije ni skrivao već je, kako doznaje Jutarnji list, pisao grafite u kojima to i spominje.
Jedna mještanka kazala je novinarima kako se prije mjesec dana potukao s jednim čovjekom, a smatra kako je danas mladić mogao biti živ da mu je policija tada pretresla kuću i da su pronašli oružje.
– Prije mjesec dana se potukao s jednim čovjekom. Da su mu barem tada pretresli dom, vjerujem da bi našli oružje. Izaziva sukobe, željan je pažnje na krivi način. Nikada ne znate što možete od njega očekivati u prolazu. On je psihički nestabilna osoba i treba nadzor – kazala je potresena Drnišanka.
Pomagao je prijatelju i preminuo
Navodno je problem nastao po primanju narudžbe od 50-godišnjaka od kojeg strepi Drniš. Mladić koji je trebao dostaviti hranu bojao se, a onda mu je u pomoć uskočio 19-godišnjak koji je kazao kako će ići zajedno te da će sve biti u redu. Nesretni mladić je izašao iz automobila kako bi mu dostavio hranu, a onda su se čuli hici. Maturant koji je samo htio zaraditi pošteno svoj novac, pomoći prijatelju koji se bojao i pred kojim je bio cijeli život, tako je u trenutku ubijen na licu mjesta.
Ubio 22-godišnjakinju pa se hvalio svima
Marijana Sučević imala je 22 godine kada je ubijena dok se navečer vraćala s autobusne postaje prema bakinoj kući. Aleksić joj je, prema presudi, prišao s leđa i nožem je više puta ubo u leđa, prsa i ruke. Zadobila je ukupno 17 ubodnih rana, a napadač ju je potom udarao metalnom šipkom po glavi. Njezino tijelo pronađeno je sljedećeg jutra, no slučaj je godinama ostao neriješen. Iako je policija nakon ubojstva imala više osumnjičenih, Aleksić dugo nije bio među njima, doznaje Index.hr.
Preokret se dogodio tek 2001. godine, kada se Aleksić počeo hvaliti poznanicima da je upravo on ubio djevojku. Ljudi iz njegova okruženja kasnije su istražiteljima ispričali da je govorio o zločinu te da su ga često viđali s nožem čija je drška bila omotana električnim kabelom.
Motivirale ga nasilne scene iz američkih filmova
Do njegova uhićenja došlo je nakon što ga je vlastita majka prijavila policiji, ali zbog prijetnji koje joj je upućivao. Prema tadašnjim navodima, bio je ljutit jer se nije vraćala kući iz Drniša, gdje je bila kod drugog sina.
– Da sam znala da će ga povezati s ubojstvom Marijane Sučević, nikad ga ne bih prijavila. Ne bih osam godina u kući skrivala ubojicu, makar mi bio sin – rekla je kasnije njegova majka Ljuba Aleksić.
Nakon uhićenja priznao je zločin policiji i istražnom sucu. Detaljno je opisivao kako je planirao ubojstvo kao i dimenzije noža kojim je počinjen zločin. Kao motiv je naveo nasilne scene iz američkih filmova, tvrdeći da je htio provjeriti može li i sam nekoga ubiti. Kasnije je na sudu povukao priznanje i odbio odgovarati na pitanja.
Majka: On je povučen, veze goblene…
Tijekom suđenja njegova majka tvrdila je da je psihički bolestan i povučen te da je imao problema još tijekom školovanja zbog nacionalnosti. Opisivala ga je kao introvertiranog mladića koji je bio iskompleksiran zbog debljine i uspješnijeg brata.
Izjavila je i da je u kući izrađivao predmete od drva i vezao goblene te tvrdila da nije izrađivao noževe kako se navodilo u optužnici. Psihijatrijskim vještačenjem utvrđeno je da je u vrijeme zločina bio smanjeno ubrojiv te da ima ozbiljne psihičke tegobe. Sud mu je zato uz zatvorsku kaznu odredio i obvezno psihijatrijsko liječenje. Već sredinom 90-ih liječio se na psihijatriji u Splitu.
U sudskom postupku spominjalo se i da je bio opsjednut smrću i sotonizmom, da je po ormaru crtao simbole 666 te da je vježbao ubadanje nožem.
‘Super, taman na ručak’
Večernji list opisao je i njegovo ponašanje tijekom izricanja presude. Dok mu je sud izricao kaznu, djelovao je potpuno nezainteresirano za težinu zločina. U jednom trenutku pitao je pravosudnog policajca koliko je sati, a nakon odgovora rekao: “Super, taman na ručak.”
