Dubrovčani bi se komodno mogli za godinu dana početi pozivati na posttraumatski stres, kojega su im pružili lokalni političari dubrovačkog parlamenta.
Svašta je, naime, izgovoreno za govornicom Gradskog vijeća od sredine 2009. godine, a kako se predizborna kampanja tek ima zahuktati za očekivati je kako nas čeka 'vesela' godina.
Svađe, vika, optuživanja za kriminalne radnje… sve to, i puno više, obilježilo je aktualni mandat Gradskog vijeća, a u Vijećnici se pojavio (čitaj, donio ga je Pero Vićan uvrijedivši pri tom šefa dubrovačkih haesesovaca Ivicu Stjepovića) i kanarinac, prozvan od gradskih službenika 'Pero'. I upravo je njegov imenjak, nezavisni gradski vijećnik i nekadašnji zamjenik gradonačelnice Pero Vićan po svojim izjavama (za sad) ostao najupečatljiviji. Postavljao je Vićan tako pitanja i Suzani (Benić, zapisničarki Gradskog vijeća, op. a.), ali i govorio u ime GOŠK-a, umjesto kluba nezavisnih vijećnika. Svako nekoliko 'izbaci' i onu poznatu izjavu Ćira Blaževića: "Šine, tako mlad, a tako pokvaren". Nabacivao se Vićan i poslovicama o žabama i babama.
– Šest žaba i šest baba nikad nije 12 baba ili 12 žaba – poručio je Pero Vićan.
'MUDA KO ROMJENČA'
On je i autor jedne od daleko najgorih izjava izrečenih u Gradskoj vijećnici, zbog koje, vjerovali ili ne, nije isključen sa sjednice: 'Treba imati muda k'o romjenču za napisati ovako nešto…', a odnosilo se na pismo ostavke Nerme Kreso s mjesta članice Kulturnog vijeća. Svog kolegu vijećnika Marinka Vlahinića ne propušta zvati 'uvaženi profesor demokracije', a avanco ga je u jednom trenutku i u 'akademika'.
– Moje je pitanje i molba kad se budu čipirali kučki neka se i mene s tobom čipira kako bi redovito znao gdje se krećem, čime se bavim – riječi su koje je Vićan uputio upravo Marinku Vlahiniću, a upravo je tad, na opasku oporbenih vijećnika kako se ne zna ni kome postavlja pitanje, rekao „Suzani postavljam pitanje“.
No, Vlahinić mu nikad nije ostao dužan, pa uvod u ovu gore napisanu Vićanovu izjavu treba potražiti upravo u Vlahinićevim riječima, o vuku, ovcama i čobanu:
– Imate li namjeru imenovati ga direktorom Grada (upitao je gradonačelnika, op. a.), što je uobičajena praksa u mnogim svjetskim gradovima, i tako mu dati legitimitet za njegove aktivnosti. Uvjeren sam da bi gospodin Vićan taj posao obnašao volonterski te ne bi dodatno opteretio proračun, odnosno bio bi vuk sit i ovce na broju, što kaže stara narodna poslovica, što je moguće jedino ako vuk pojede čobana – pitao je Marinko Vlahinić. I upravo su njegova pitanja gotovo pa uvijek maštovitija od drugih, pa je znao koristiti i izraze Dubrovnik d.o.o, a gradonačelnika nazivati stečajnim upraviteljem. Doduše, i sam gradonačelnik sebe je jednom prilikom tako nazvao, pokušavajući bivšu gradsku vlast optužiti za praznu gradsku blagajnu.
PSIHIJATAR I HALUCINACIJE
Za razliku od svestranog Pera Vićana, kojemu je predsjednica Olga Muratti više sklona nego oporbi pa njegove riječi, a počesto i opaske s klupa tolerira, to baš i ne polazi za rukom vijećniku Antunu Kisiću (HDZ). Dobio je Kisić podosta opomena, ali i isključenja iz daljnjih rasprava sa sjednice, a posebno ga je nedavno uzrujala rasprava o Blagim djelima, kada je sa suzama u očima stao u obranu časnih ljudi koji sjede u spomenutoj Zakladi.
Jedna od njegovih pamtljivijih izjava svakako je i ona kako se 'dosadašnja vladavina gradonačelnika mogla opisati kao od Abu Dhabija do Wembleya.'
Nazvavši vijećnicu cirkusom, Kisić se prisjetio jednom zgodom i reklame sa psihijatrom i halucinacijama. Kisić je također poručio gradonačelniku da se ponaša suprotno poslovici – ne diraj košnice dok se pune medom, 'on se ponaša kao medvjed kad naiđe na košnicu'. Za to je zaradio opomenu.
Padalo je tu još poslovica poput one: 'Zaklela se zemlja raju da se sve tajne doznaju' (Joško Glavić), dok je nezavisna vijećnica Marija Delija poručila: 'Kralj kad ide spasiti svoje kraljevstvo ne prodaje krunu'.
ANDRO BUDI MUŠKO
A ako se već ne prodaje kruna, onda se prodavala magla:
– Ako ćete biti gradonačelnik, budite muško. Imajte petlje! Nemojte nam prodavati maglu i govoriti da ne valja – poručio je Vlahušiću Teo Andrić (HDZ), a znakovitu izjavu imala je i njegova stranačka kolegica Sanja Putica: „Gužva je u tvornici ideja. Vidimo da se iz nje stalno dimi, ali ne bijeli dim.“ Na to se može nadovezati i Glavićeva poruka: „Vaša tvornica gluposti radi neprekidno.“
Budući da smo tekst počeli s PTSP-om, završit ćemo ga s postizbornom depresijom:
– Nakon što smo saznali rezultate za gradske kotare i mjesne odbore razumijem vašu postizbornu, odnosno postporaznu depresiju te vam ne želimo stavljati sol na ranu našim vijećničkim pitanjima pa predlažem da ih skinemo s dnevnog reda – riječi su Marinka Vlahinića, koji je iskovao i posebnu kraticu: JGTTV ilitiga 'jadni grade tko te vodi'. Jesmo li mi svi vremenski putnici ili ćemo završiti ko miševi i mačke – naglavačke (Dubravka Marunčić), završit ćemo riječima nezavisnog vijećnika Mila Hrnića: „Prestanimo s ovom lakrdijom“. Ili su za kraj možda bolje riječi Delije: 'Ne glumite više, istina će vas osloboditi'.
Kako netko ne bi rekao da smo izdvojili samo the best of bez gradonačelnika, evo i jedne njegove:
– Grad se ne smije dijeliti na velike i male, povlaštene ili nepovlaštene – jednom prilikom zaključio je naš gradonačelnik, a mi ga pitamo u kojem je to svijetu, ili Gradu tako.
– Nisam prodala dušu vragu i nemam namjeru – pravdala se jednom Olga Muratti.
A u Vijećnicu se na jedan tren spustila i mračna 1945. godina:
– Samo ćete ga smijeniti, nećete ga strijeljati – riječi su Marinka Vlahinića, tijekom rasprave o smjeni pročelnika Zdenka Medovića.
Spominjala se i popularna sapunica 1001 noć:
– Valjda puno gledate Šeherezadu pa ste rekli da bi Centar iza grada mogao biti dubrovački bazar -poručio je gradonačelniku Antun Kisić, dok je njegov kolega iz vijećničkih klupa Božidar Memed (SDP) jednom poručio: Za ljubav gradonačelnika, središnjice i koalicije, te u ime izborne pobjede koju očekujemo uskoro dignut ćemo ruku“.
Spomenimo se i izjava: „Počeo je sumrak demokracije“ (Dubravka Marunčić); Ćuk perje mijenja, ali ćud nikako (Teo Andrić); Oholost umre tri minute nakon čovjeka (Marija Delija).