Slušni aparat

U potrazi za zvučnom mladosti

U potrazi za zvučnom mladosti

Kim Godron i Thurston Moore oduvijek su ostavljali dojam najcool para na Planeti, a priča o Sonic Youth, njujorškim noise-rock bogovima, bila je neizbježno isprepletena s njiho­vom osobnom pričom. Kim, vlasnica prvog ASMRglasa i kraljica street stila prije nego što su ti pojmovi postojali te Thurston, gitarski heroj i živuća enci­klopedija popularne kulture izgledali su rock-solid. Posve je stoga razumljivo da bend nije mogao nastaviti dalje kada se 2011. godine ispostavilo da Thurston ima problema s konceptom monogamije te se par nakon 30 godina benda i 27 godina braka razvodi. Sonic Youth su tek (svojevoljno) napustili Geffen i vratili se nezavisnom izda­vaču (Matador) snimivši 2009. godine energičan i koncizan ‘The Eternal’, posvećen Ronu Ashetonu iz The Stoo­ges. Igrom slučaja nedavno sam izvu­kao taj njihov labuđi pjev kojemu se nikad prije nisam uistinu prepustio, vrtio ga danima i pošteno se zatelebao u album koji pomalo posuđuje od sva­kog poglavlja njihove duge i plodne karijere, a dotiče se čak i kvazi-grunge faze (‘Poison Arrow’ zrcalna je reflek­sija ‘Sugar Kane’ s ‘Dirty’), a hard-core punk komad ‘Sacred Trickster’ možda je najbolja pjesma s Kim Gordon na glavnom vokalu, sa stihom koji joj je poslužio i za naziv njene autobiografije ‘Girl In a Band’ iz 2015. godine.

 

Na tim stranicama Kim više puta nedvojbeno stavlja do znanja da Sonic Youth nemaju budućnosti. Iako se smatram sretnikom što sam bend uspio pogledati uživo (2007. na Jarunu u okviru INmusic festivala), tužnom nalazim spoznaju da 2018. nisu ade­kvatno proslavili 30 godina ‘Daydream Nation’, njihovog magnum opusa, sim­fonije alternativnog rocka i ključnog američkog gitarskog albuma 80-ih, kojega je kolega Ivan Jelčić u svojoj kolumni nazvao najboljim albumom svih vremena, a s čijom se konstataci­jom ne mogu ne složiti (ako već jedan album to mora biti…). Ove godine navršava se i 30 godina albuma koji su SY snimili nakon njega. ‘Goo’ je bio nji­hov nastupni rad za velikog izdavača i otvorio je put svemu što se u gitarskom svijetu dogodilo u 90-ima, uključujući dominaciju njihovih pulena, Nirvane. ‘Murray Street’, remek djelo iz zrelije faze, također uskoro puni 20 godina. I čini se da će i te obljetnice proći nepri­mjereno tiho za bend njihovog kalibra i značaja. Srećom za brojne fanove, a to je i povod ovoj kolumni, na scenu stupa Steve Shelley, njihov dugo­vječni bubnjar koji nije originalni član (stigao je u vrijeme kada bend otkriva melodiju i konvencionalnije struk­ture) te je time najpogodniji za arbitra među udaljenim stranama. Od nikada službeno objavljenog razlaza grupe (budućnost Sonic Youtha je formalno još uvijek ‘samo’ neizvjesna) brigu za njihovo snimljeno nasljeđe, uz povre­menu pomoć gitarista Leeja Ranalda, preuzima upravo Steve Shelley.
Posebno aktivan u vrijeme COVID- 19 izolacije, Shelley je na bendovsku Bandcamp stranicu postavio čak 11 novih koncertnih snimaka iz razli­čitih faza evolucije benda, a koje datiraju od 1987. pa sve do njihovog posljednjeg američkog nastupa u Bro­oklynu iz kolovoza 2011. godine. Stra­nica je u nekoliko navrata osvježa­vana novim materijalima pa smo tako počašćeni remasteriranom verzijom out of print EP izdanja ‘Master Dik’ iz 1987. (sadržava rap/rock naslovnu pje­smu i obradu ‘Beat on the Brat’ Ramo­nesa) te jednako ‘osvježenim’ verzi­jama službenih bootlega – ‘Hold That Tiger’ (snimka iz Chicaga iz 1987.) i ‘Blastic Scene’ (uživo u Lisabonu 1993.).

Posebno zanimljivo izdanje je i snimka dva nastupa u Moskvi iz travnja 1989., još uvijek u jeku Hladnog rata. Bend je nakon europske turneje kojom su promovirali spomenuti ‘Daydream Nation’ bio u top formi, a cjelovite snimke oba nastupa nedavno su pro­našli tadašnji moskovski promotori i poslali ih bendu pa je album objavljen i na drugim streaming platformama poput Deezera i Spotifya te u ogra­ničenoj tiraži i na vinilu. Nedavno je Bandcamp arhiva dopunjena snim­kama nastupa iz kalifornijskog Irvi­nea iz 1990. (turneja ‘Goo’) i london­skog Brixton Academy iz 1992. (turneja ‘Dirty’), dok treći digitalni live album u posljednjoj seriji otpada na ‘Live In Yugoslavia 1985/1987’, bootleg snimku dva rana nastupa u Sloveniji koja su izvorno objavljena 1988. na kazeti od strane ljubljanske nezavisne etikete FV Založba. Prije digitalne revolucije ovakvi izdavači činili su razliku jer je jedan momak koji se, u društvenom sistemu od samo jedne vrste jogurta, tek upoznavao s bendom, upravo tu kazetu kupio na adresi Pobijana 8 i postao zauvijek opčinjen organizira­nom gitarskom kakofonijom Zvučne mladosti.

Foto: https://sonicyouth.bandcamp.com/

Pročitajte još

Završetak tekuće inkarnacije

Ivan Jelčić

Najpoznatija banana na svijetu

Petar Ipšić

Dekodiranje narančastog genoma

Ivan Jelčić