Ako je nešto obilježilo ovaj Božić, onda je to bila histerična prepirka oko zdravstvenog odgoja. Svećenici su s oltara predikali kontra tog, kako ga još zovu seksulanog odgoja, a prestavnici Vlade uzvračali su svom žestinom, vrijeđajući pastire Božje kako se petljaju gdje im nije mjesto.
Nakon po'noćke i jutarnje mise zdravstveni je odgoj, zasjeo i za božićnu trpezu. Uz sarme i tukicu s mlincima i laganu pjevušenje 'Radujte se narodi', nametnula se tema o homosekusalcima, kondomima i masturbiranju. Jednom riječju, baš prava Božićna idila.
Nažalost, ovaj Božić i svećenici kao i pojedini članovi Vlade oskvrnuli su značenje i smisao tog blagdana. Pitanje zdravstvenog odgoja važna je tema koja bi se sasvim sigurno trebala otvarati na okruglim stolovima, raspravama i sličnim forumima, ali zar baš na Božić? Naravno, potpuno razumijem Crkvu. Iskoristila je trenutak prepunih crkava, kako bi odaslala svoju poruku, no pitam se je li takvim načinom odvartila dio ovčica Božjih. Ne, apsolutno nisam na strani ministra Jovanovića koji prepotentno obrazlaže nešto, a posljedice su mu vjerojatno zadnja stvar o kojom on, ministar, ima voditi brigu.
Sjećam se, u moje je vrijeme postojao predmet Domaćinstvo. Tada nas je profesorica Lili učila kako se prigaju palačinke, provuće konac kroz rupu na iglici… Nekima je pokazala i kako dobro oprat ruke. Ma bilo je tu svakakve priče. I o ljubavi i prehrani, cvijeću i proljeću. Ukratko o životu.
Danas, danas je na red došao seksualni odgoj. Valjda su nam djeca toliko napredovala. I zapravo nemam ništa protiv predmeta, jer znam da djete temelje i životne vrednote ne nauči u školi već u obitelji. Ono oko čega strepim kao majka učenice šestog razreda je tko je dao stručnu procjenu u kojem se razredu o čemu može pričati. Jesu li sva djeca dovoljno zrela da u isto vrijeme slušaju o masturbiranju ili ljubavi koja ne nastaje isključivo između muškarca i žene (!?).
Uostalom, svo to uvođenje zdravstvenog programa je učinjeno tako površno i bez imalo pripreme, da ne govorim i edukacije za profeor, pa su se i sami razrednici našli u neobranom grožđu, ili da budem potpuno izravna zašto bi jedna profesorica glazbenog ili povijesti podučavala djecu kako se stavlja prezervativ. Navlačeći ga na mrkvu? Ma presmiješno, ali i preneodgovorno prema naše djece.
Nego, nisam mislila odužiti ovoliko o zdravstvenom odgoju…
Ostalo je svega još nekoliko dana do 2013., što je idealno vrijeme za pretresanje po godini koju ostavljamo za sobom. A ja ću baš kao i Gabi u onoj njezinoj pjesmi 'pamtit samo sretne dane'…
Političari su, oni vladajući, uspjeli izgurati s koalicijom do kraja godine. Pohvalno, s obzirom da su nas poštedjeli novih izbora i obijesnog trošenja novaca na kampanju. Po Gradu se radi na sve strane, pa iako je svima potpuno jasno da su radovi tempirani baš pred izbore, lijepo je vidjeti da se čeprka no svakom koraku. Nešto će i iza njih ostat…
U svakom slučaju gosti će dogodine biti još zadovoljniji, jer neće morati 'jahati' po kaldrmi, a nogostupi će biti lijepo uglancani. A ova, godina na izdisaju, donijela nam je rekordan broj gostiju u naš Grad. Posebno ponosna može bit Zračna luka koja je oborila rekord star dugih 25 godina. U prvim danima prosinca srušen je apsolutni rekor od gotovo milijun i pol putnika, još kad bi dogodine dočekali sredstva iz Europske unije za koja su na vrijeme aplicirali… Pa gdje će nam biti kraj. Time bi pokrenuli novi investicijski ciklus. S investicijama dobro stoji i Atlanstka plovidba. Iako su vozarine dosegle povijesni minimun, mudrim poslovanjem iz prethodnih godina stvaraju novu vrijednost. Njihov AP centar gotovo preko noći mijenja vizuru Gruškog polja, utirući novu dimenziju poslovnog središta Grada.
I da, ono najvažnije, a što nam i u 2013. treba biti prioritet je produljenje turističke sezone. Grad prepun turista, i novac koji nam ostavljaju. Taj financijski impuls je ustvari jedino što Grad drži 'iznad vode' i učmale realnosti u koju je zadesila Hrvatsku.
Adio vam