Autor, vokalist i gitarist grupe Silente Tibor Karamehmedović trenutno radi na promociji novog albuma. ‘Požalit se nekom’ drugi je album koji je bio spreman već godinu dana, a cijela priča je zaokružena videospotovima i zanimljivim odjevnim kombinacijama. Raspored mu je očito prepun pa nam je drago što smo ga uspjeli ‘uhvatiti na pet minuta’ i porazgovati o svemu, i svačemu.
Tko je taj ‘netko’ kome ste se htjeli ‘požaliti’ putem novog albuma?
Često me pitaju to i sada mi je žao što sam odabrao riječ ‘požalit’ jer ispada da je poanta da volim kukati. ‘Ispovijediti’ je možda bolje. Ali ‘požalit’ je zvučnije u pjesmi. Nema određene osobe kojoj se volim žaliti, već sama ta ideja da nakon cijelog dana volim nekome ispričati što mi je bilo. Nekad to volim usred nevolje. Ma nekad to volim i usred dobre stvari samo želim nekome ispričati svoje jade. Ne znam. Imam osjećaj da mi ljudi ne trebamo savjete za bolji život jer već znamo da ne valja previše crvenog mesa, soli, šećera, tijesta ili alkohola. Mi i kad dobijemo pravi savjet, ne znamo ga izgurati do kraja nego sve nešto par dana i evo nas natrag. Nisam siguran da tražimo bolji život nego više onaj koji nas uveseljava. Što nije nužno bolje. A ni krivo. Život ne dolazi s uputstvom.
Kako su uopće nastajale pjesme?
Isto kao sve druge, jednostavno sviraš muziku koju želiš čuti u svojoj glavi. Ako ti se ne sviđa, onda probaš još jednom. I tako dok imaš ljubavi za takvo nešto. A imam je.
Zanimljivo je kako svaku pjesmu prati i videospot. Zašto ste se odlučili na takav potez? Također, tko je zaslužan za vizuale, a tko za zanimljive odjevne kombinacije u kojima se pojavljujete u većini spotova?
Za video je zaslužan Gržinčić Creative Visuals, a za styling Mato Đurđević. Mega kombinacija. Snimili smo osam spotova u jedan dan. Zašto ne? Volim imati sve spremno, album je bio spreman već godinu dana samo je čekao pauzu. Pa sam isto odlučio sa spotovima.
Za grad ne moram govoriti da koncerata godinama nema, svi izvođači idu okolo jer ovdje nema platforme. Podrška je politički motivirana, skupljaju se bodovi. Previše je to priče za mene, ja samo želim plesati bejbe
Kako balansirate rad u solo vodama te djelovanje u bendu?
Jako puno posla. Ali obožavam ovaj posao jer je jednostavno zakon. Radio bih ga i amaterski i profesionalno što se mene tiče. Imao bih još pet projekata da imam vremena. Možda nekad i nađem. Sve to volim. Volim muziku neopisivo.
Koliku podršku imate od članova benda?
Ogromnu. Sanin, brat mi, je lektor godinama, Ivuša Gojan je snimio bubanj. Također smo napravili naš trio za promociju ovog albuma pa ga zovemo Tribor. Strašno sam zahvalan na prijateljstvu i podršci. Ivana Čuljak mi je pomogla s violinama. Šimun s klavijaturama. Puno prijatelja koje sam upoznao putem Silentea također daju svoj doprinos.
Na predstavljanju svoje zbirke pjesama, Vaš brat Sanin je istaknuo kako je vaša suradnja krenula 2004. godine, i da je to ‘mašina koju ne zna kako ugasiti, čak i kad bi je htio ugasiti’. Kako Vi gledate na vašu suradnju koja traje već skoro dva desetljeća?
Rijetko kad gledam ikako na nju, jednostavno ju živim i radim. Od toga sam satkan. Na to mislim kad sebi kažem ‘ja’.
Kako biste opisali djelovanje Silentea kroz sve ove godine? S odmakom vremena, kako sada gledate na prestajanje djelovanja prije nekoliko godina?
Ne volim se sjećati te pauze jer sam pauzirao i od života. Što nije bilo potrebno. Takvu vatru ne treba gasiti treba je samo usmjeriti bolje.
Proteklu godinu, osim uspjeha u ‘poslovnom’ svijetu, obilježilo je i vjenčanje s Vašom boljom polovicom, kao i rođenje djeteta. Jesu li Vas i koliko ta događanja promijenila, i na koji način?
Samo na ljepši način. Život mi je lakši, emocije su ljepše, sebi sam manji teret.
Kako gledate na život u Gradu i jeste li ikad razmišljali o životu i djelovanju u nekom drugom gradu? Koliko podrške u radu imate od naših sugrađana i razlikuje li se od podrške u ostalim dijelovima Hrvatske?
Dubrovnik je specifičan grad pun ekscentrika, što se meni sviđa. Imam ovdje familiju, prijatelje i biram ostati ovdje dok god se osjećam u mogućnosti jer volim mjesto u kojem sam odrastao. Ali granice za mene ne znače ništa i nisam odgojen da moram imati fizičku poveznicu s nečim da me to pravi onim tko ja jesam. Mogu živjeti bilo gdje kao što i ljudi žive zbog raznih razloga negdje. Za grad ne moram govoriti da koncerata godinama nema, svi izvođači idu okolo jer ovdje nema platforme. Podrška je politički motivirana, skupljaju se bodovi. Previše je to priče za mene, ja samo želim plesati bejbe. Ne vidim ja da se grad bori za udruge mladih ili kulturne događaje. Ne kažem ni da bi morao, ja sam samo pjevač i mene nitko ne uzima za ozbiljno pa mogu govoriti svašta. Mogu samo pozdraviti sugrađane koje volim vidjeti na putu i zaželiti nam svima puno sreće, muzike i zdravlja u životu! • MP
Foto Privatna arhiva