[SUĐENJE HIDROELEKTRANA] ‘Više smo se bojali vode, nego požara’

Treći je dan drugog dijela glavne rasprave na Županijskom sudu u postupku suđenja za tragediju u Hidroelektrani Dubrovnik u Platu u kojoj su živote izgubili Ivica Zvrko, Davor Pozniak i Mato Maškarić.

Na okrivljeničku klupu ponovno su sjeli Mato Mišković, Nikola Rukavina, Željko Starman, Ivica Nujić i Miljenko Vučić. Isto tako, po optužnici je šestoptuženi je HEP proizvodnja kojeg predstavlja Sonija Pozaić.

Nakon četverosatnog ispitivanja svjedokinje Gabrijele Mikjel, Ivica Goga bio je drugi svjedok koji je danas ispitan u drugom dijelu glavne rasprave. Goga je rekao kako je u HEP-u radio od 1999. godine, a počeo je kao pripravnik. Spomenuo je kako je pomagao Mikjel oko projekta promjene klimatizacijskog sustava.

Na pitanje zamjenika županijskog državnog odvjetnika Vlatka Cibilića, među ostalim je izjavio vezano za profesionalni odnos između njega i Gabrijele Mikjel da su radili skupa, i da je on imao dulji staž u pogonu u Platu te da su u jednom vremenu radili intenzivno na nekoliko poslova tijekom remonta. Pomagali su jedno drugome u obavljanju tih poslova. Uglavnom je Mikjel donosila odluke, ali je tražila savjete od njega.

Nije izričito tražio da se otvor u zidu (koji se puno puta spominjao) napravi, ali su pričali o tome. Spegra je prva otvorila otvor radi radova na bazenu. Nakon što se taj otvor probio, ne zna je li isti nakon toga zatvoren. Zna samo da su se nakon radova na bazenu, vršili radovi na klimatizacijskom sustavu te je jedino kroz taj otvor bilo moguće unijeti komponente klima sustava. Trebalo je otvor zatvoriti, međutim ne sjeća se tko, kad i kako? Pretpostavlja da ga je trebalo zatvoriti kad se završi posao. Sjeća se da su on, Lise i Mikjel prilikom jednog obilaska govorili da taj otvor treba zatvoriti, a njegova ideja je bila da se taj otvor zatvori limenim vratima jer su nakon radova na klima sustavu trebali uslijediti radovi na rashladu i kroz taj otvor bi se trebali unositi cijevi od rashlade. U tom neformalnom razgovoru, Ivo Lise koji je stručnjak zaštite na radu i o požara, neformalno je rekao da bi taj otvor trebalo zatvoriti, a to je rekao bez nekog razloga.

-Radovi na bazenu s vršeni godinu dana prije nego radovi na klimatizacijskom sustavu. Taj otvor je napravljen radi potrebe izvođenja radova na rashladnom bazenu. Kroz taj otvoren je unošen materijal potreban za radove na bazenu. Nakon toga je korišten za unošenje dijelov klimatizacijskog sustava, ali ne znam je li iza toga kroz taj otvor unesen neki drugi materijal za potrebe nekog drugog naknadnog posla. Ne mogu se izjasniti je li taj otvor bio zatvoren nakon što je otvoren za potrebe za radove na bazenu pa sve do izvođenja radova na klima sustavu – kazao je Goga.

Na upit odvjetnice Doris Košta, rekao je da je bio član tima za revitalizaciju. Bio je evidentiran kao inženjer strojarstva, a završio je višu stručnu spremu. Kako objašnjava činjenicu da je 2012. godine tražio pomoć od Čuljka, svjedok je naveo da dopušta mogućnost da je to bilo zbog nekvalificiranosti, ali i zbog opsega posla. Za svoj rad u povjerenstvu je primao naknadu. Ne zna je li bio u obvezi jednom u tri mjeseca podnijeti izvještaj u svom radu, u povjerenstvu. Misli da od njega to nitko nije tražio. Mikjel je kao predlagatelj radova kontaktirala s izvođačima poslova i s tadašnjim direktorom pogona.

-Mislim da u zapisniku nismo konstatirali da nije saniran otvor, iako mislim da smo to trebali napraviti. Nisam izvršio zamjenu limenog zatvora s rešetkastim zatvorom na dva podna otvora. Trebao je postojati nalog za taj posao. Ne znam je li isti izdan. U pravilu, za poslove koji su obavljali vanjski izvođači u unutrašnjosti pogona, napravio bi se jedan nalog koji bi pokrivao sve njihove aktivnosti do završetka poslova. Mislim da tog zida nema u niti jednom nalogu. Cigle koje su uklonjene stavljene su sa strane. Tu je bio izlaz za nuždu, to nije bilo prometno mjesto u strojarnici – kazao je.

-Ne mogu se sjetiti je li itko od radnika na redovitim jutarnjim satima problematizirao otvor. Ispod zida je prolazio put koji se nakon 20-ak metara račvao u dva puta koja su ujedno predstavljali sigurnosne puteve za evakuaciju. Inače smo održavali protupožarne vježbe koje je vodio Lise te smo u tim prilikama oblačili jedno ili dva zaštitna odijela. Sjeća se da su jednom prilikom prolazili tim sigurnosnim putem koji je vodio prema brdu. Sjeća se da su prilikom svake vježbe simulirali gašenje otvorene vatre.

-Kada me pitate za zid, za mene je on bio zid koji bi se trebao srušiti za vrijeme poplave, a ne kao zid koji je trebao štititi u slučaju požara – dodao je i među ostalim rekao: ‘Više smo se bojali vode, nego požara’.

Raspravljalo se još više o zatvaranju otvora. Pričao je ponovno kako su Mikjel i on govorili kako bi trebalo zatvoriti otvor, a Lise se tu bio našao i rekao kako bi se to trebalo napraviti. Ne sjeća se kad je to bilo, ali bi moglo biti u ljeto 2018. godine. Ne zna je li Ivo Lise o tome razgovarao s Perom Miletićem. Da mu je Lise naredio da zatvori otvor, on bi ga vjerojatno trebao poslušati, no zatvaranje otvora nije moja struka. No, njegovo je mišljenje je da mu to ne bi niti naredio, rekao je među ostalim.

Vratio se na povjerenstvo za revitalizaciju u kojem je sudjelovala većina inženjera, a kojeg je oformio Pero Miletić. Goga Ne zna tko je bio zadužen za provedbu nadzora, ali je znao da je Pero Miletić koordinirao rad vanjskih suradnika. Kad je Ivo Miletić postao direktor, još je postojao taj otvor. Obilazio je unutrašnjost strojarnice te je vjerojatno bio upoznat s postojanjem otvora. Ne zna tko je bio zadužen za postavljanje plastičnog poklopca na taj otvor. Kad ga se pitalo za Tea Sekonda, rekao je da je radio u uredu direktora te ne hijerarhijski bio iznad inženjera Đura Vojnića. Sekondu su se svi obraćali za obavljanje redovitih poslova. U obilazak unutrašnjosti strojarnice nakon nesreće, pošao je taj isti dan s vatrogascima, nakon što se prostor razdimio.

-Sutradan sam opet ulazio u pogon s policajcima. Ne znam jesu li u tom vremenu u unutrašnjost ulazili inspektori u civili ulazile neke druge osobe, osim policijaca i vatrogasaca. Prvih nekoliko dana je vladala zbrka. Kasnije je Ivo Lise izdavao odobrenja svima koji su trebali ući u strojarnicu – dodao je.

Nije se mogao izjasniti tko problematizirao unos klima uređaja. Misli da su to problematizirali radnici HEP-a, i vanjski suradnici i došli do zaključka da se kroz otvor u zidu trebaju unijeti dijelovi klima sustava. Misli i da nije razgovarao s Perom Miletićem i Sekondom o zatvaranju otvora. Ne sjeća se da je tvrtki Monting govorio o unošenju cijevi za rashladu kroz taj otvor. Ne sjeća se da je s Ivicom Nujićem govorio o unošenju klima dijelova kroz otvor, o tome je više govorila Mikjel, i to sa Sikavicom. Mikjel je o potrebi zatvaranja otvora govorila upravo sa Sikavicom. Ne zna ništa o radniku koji je trebao zatvoriti otvor, da bi tom radniku kasnije dvije osobe rekle da obustavi radove na zatvaranju tog otvora.

-Nisam osobno razgovarao sa Sikavicom oko zatvaranja otvora – dodao je.

Na pitanje odvjetnika Hodaka, odgovara da je znao da je bila neka tvrtka podizvođač za građevinske radove, ali ne zna koja ni za koje radove.

Znao se nekad čuti s Ivicom Sikavicom u vezi strojarskih radova. Kad je došao s vatrogascima, vidio je da nije bilo protupožarnih barijera u kabelskoj vertikali, a prije toga na to nije obraćao pažnju. Ponavlja da je voditelj radova za klima uređaje ispred naručitelja u strojarskom dijelu je bila Mikjel, a od strane izvođača Sikavica. Povela se rasprava oko postavljene plastične maske na otvor. Istaknuto mu je od strane suda da postoji razlika u prvom iskazu te tijekom rasprave. Tada je tvrdio da je mislio da je otvor prekriven limom, a sada tvrdi da je tu bila plastična maska. Bila je postavljena duž cijelog zida od strojarnice, a ne zna je li cijela izgorila. Podsjetimo,  zbog četverosatnog ispitivanja prve svjedokinje Mikjel, danas se nije mogao ispitati svjedok Ivo Lise.