Visoki upravni sud Republike Hrvatske ukinuo je odluku Gradskog vijeća Grada Dubrovnika o proglašenju svojstva komunalne infrastrukture kao javnog dobra u općoj uporabi pješačke ulice (staze) koja spaja Ulicu A. Starčevića s Ulicom Put od Republike i Vukovarskom ulicom u Dubrovniku. Riječ je podsjetimo, o stazi na nekadašnjem zemljištu Zaklade Mihanović oko koje se poprilična prašina podignula početkom 2021. godine.
Naime, u trenutcima dok je Gradsko vijeće utvrdilo činjenično stanje u prostoru, odnosno pješačku stazu na zelenom pojasu između Vile Palme i zgrade Fine proglasilo javnim dobrom, bageri su istu tu stazu porušili.
-Nečuveno je da netko dok mi o tome odlučujemo pošalje bagere, to je presedan, a napravit ćemo ga i mi – poručio je tada sa sjednice Gradskog vijeća Marko Potrebica dodavši kako će ovakav potez sasvim sigurno izazvati zgražanje. Gradonačelnik je pak naglasio kako je ‘ovo naš grad i mi ćemo ga braniti.
– Kada netko odluči uništiti tuđu imovinu, bez obzira što se u zemljišno knjižnom u tom trenutku nalazila na njihovoj parceli, ona je vanknjižno vlasništvo Grada Dubrovnika i za to će odgovarati. Komunalno i prometno redarstvo je na terenu i morat će se vratiti u prvobitno stanje od strane onih koji su to napravili – rekao je tada gradonačelnik.
No, vlasnik zemljišta, tvrtka Laus Centar, cijelo vrijeme tvrdi kako je to zemljište u njihovom vlasništvu te da na om podrulju ne postoji nikakvo javno dobro.
-Predmetne nekretnine po svojoj namjeni predstavljaju neizgrađeno građevinsko zemljište. Vlasnik/investitor je na predmetnim nekretninama je pred Gradom Dubrovnikom, Upravnim odjelom za izdavanje i provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje još dana 05.04.2020.g. zatražilo izdavanje Potvrde na glavni projekt i Građevinske dozvole sukladno predanom glavnom projektu. Stoga je investitor započeo za čišćenjem i ograđivanjem građevinskog zemljišta u svome vlasništvu na kojemu ne postoji nikakvo javno dobro niti je kao takvo upisano u zemljišne knjige i katastarske planove. Ova činjenica vrlo je lako provjerljiva uvidom u javne knjige kojima se dokazuje posjed i pravo vlasništva. Pravo vlasništva kao ustavna kategorija stječe se upisom u zemljišne knjige. Dakle, investitor je izvodio pripremne građevinske radove, odnosno čistio je nekretnine u svome isključivom vlasništvu – naveli su iz Laus Centra u jednom od svojih priopćenja.
Sve je očito završilo na Visokom upravnom sudu. Kako se može iščitati iz presude, na savjetodavnoj raspravi zaključeno je da kriteriji po kojima treba procijeniti radi li se o komunalnoj infrastrukturi ili ne leže u činjeničnim utvrđenjima o tome koristi li se nekretnina u javne svrhe i obavljaju li se komunalne djelatnosti na toj nekretnini u vrijeme stupanja na snagu Zakona o komunalnom gospodarstvu odnosno na dan 4. kolovoza 2018. godine.
-U konkretnom slučaju predmetna nekretnina je u cijelosti bila predmetom naturalnog povrata prijašnjim vlasnicima u postupku naknade za imovinu oduzetu od strane jugoslavenske komunističke vlasti te ju je ovlaštenik povrata prodao ovdje podnositelju, koji je nekretninu ogradio i na njoj namjerava graditi građevinu za koju je zatražio izdavanje građevinske dozvole. Grad Dubrovnik nije u postupku dokazao da se dio predmetne čestice koji je proglašen komunalnom infrastrukturom koristi kao opće dobro niti da se na tom dijelu obavljaju komunalne djelatnosti u vrijeme stupanja na snagu Zakona o komunalnom gospodarstvu. Shodno svemu navedenom, valja zaključiti da jedinice lokalne samouprave imaju pravo proglasiti komunalnom infrastrukturom građevine iz članaka 59. stavak 1. i 2. i 60. ZKG-a, ako su kao takve izgrađene prije 4. kolovoza 2018., kad je ZKG stupio na snagu, ako su javne, ako se na njima obavljaju komunalne djelatnosti. Dakle, obzirom na to da nije dokazano da je predmetna k.č. 514/1 iz z.k.ul. 900 k.o. G., javna staza kroz šumu (opće dobro) niti je dokazano da se na njoj obavljaju komunalne djelatnosti na dan 4. kolovoza 2018. godine (podatak o nedostajućoj, a neidentificiranoj gradskog klupi ne predstavlja dokaz javnog korištenja i uređivanja javne površine), Sud ocjenjuje da na podlozi takvih činjenica predstavničko tijelo Grada Dubrovnika nije pravilno primijenilo odredbe članaka 59. i 62. ZKG-a na temelju kojih je sporna Odluka donesena. Zbog toga Sud ocjenjuje da osporena Odluka nije donesena u skladu sa svrhom i ciljem odredbi članka 62. stavka 1. u vezi s člankom 59. ZKG-a, što ju čini nezakonitom – dio je obrazloženja presude.
Cijelu presudu pročitajte ovdje.