Stanari Bokeljske 33 osvrnuli su se na gradnju u njihovoj neposrednoj blizini i svakodnevna miniranja kojima su s tog gradilišta izloženi. Obratili su se putem medija samom gradonačelniku.
-Naši dani su vam puni dinamita (kažu još stotinjak), eksplozija, fekalija, oštećenja na zgradi, nekomunikacije od strane nadležnih osoba ili bar nedovoljna, nejasna i nepotkrijepljena komunikacija, nesuradnje gradskih i državnih institucija, straha i psihičkih smetnji tek načetih ili poratnih i (Bože sakloni da se preskoči) hospitaliziranja.
I ogroman žal osjećamo što je to naš Grad i sve što njega sačinjava, Grad koji volimo, Grad u kojem smo svi mi odrasli, borili se za njega i u njemu, i koji je naša ostavština našoj i vašoj djeci, ali što više možemo napraviti kad vi osobno, a ni Grad Dubrovnik ne možete (ili možete, nismo dobro razumili kontradikciju u poruci) ni na kakav način utjecati na način izvođenja radova, a za zdravlje, živote i imovinu 10 obitelji – ističu stanari iz roze zgrade te dodaju:
-Kao što znate pokušali smo tražiti razumijevanje, zaštitu i pomoć privatnim porukama i pozivima, mailovima i prijavama nadležnim institucijama, međutim i sami ste jasno rekli da nismo ni mi trebali postojati (kao zgrada) pa (iščitavamo) zato sad šutite i trpite, i vi i morska obala. Sav slučaj koji traje od 2013. do danas je lako dostupan svakom građaninu ako že se dignuti i otići kopati gdje treba, a mi ga znamo jako dobro jer smo ga živjeli.
Molimo vas, opet, da dođete na kavu, provedete satak tu s nama i preletite preko gradilišta. Svjesni ste da sve što govorimo možemo potkrijepiti, od samih sudskih procesa, do svih gore navedenih formi komunikacija i dokumentacija (onih koje izostaju, onih koje postoje ili koje su nekako tajanstveno potpisivane). I molimo još da Vi nama pružite svjesnost i vjeru u pravedan grad i državu i raspuknete nam iluziju da živimo u nepravdi, nemaru i neradu – poručuju stanari roze zgrade iz ne tako dalekog Solituda.
