Od 1. siječnja ove godine do današnjeg dana u Republici Hrvatskoj imali smo ukupno četiri neradna dana, odnosno praznika i blagdana.
U mjesecima pred nama ih je još ukupno deset, od kojih najmanje četiri imaju sjajan ‘potencijal’ za famozno spajanje u jedan mini-godišnji odmor. Naravno to vrijedi samo za one sretnike koji si to mogu priuštiti.
Rasprava o tome trebaju li se neki praznici i blagdani u Hrvatskoj ukinuti, odnosno proglasiti radnim danima traje već godina, no jednako toliko dugo nedostaje političke snage za donijeti odluku koja bi definitivno bila nepopularna prvenstveno u određenoj skupini radnika – javnom sektoru.
Gubimo milijarde
U vrijeme dok nas čeka skora naplata tzv. američkih kredita, a javni dug zatvaramo stopom jedan korak naprijed, a dva natrag postoje razne procjene koliko svaki uvjetno rečeno ‘besmisleni’ praznik košta gospodarstvo. Pojedini analitičari iznijeli su cifre i veće od milijardu kuna po danu, no iz tog iznosa ipak treba izuzeti Božić i Uskrs koji potiču generalnu potrošnju.
No, žalosna činjenica u ovoj državi je da zaista postoje dvije vrste radnika – oni koji dan prije praznika rade skraćeno ‘jer je sutra praznik'(?!), te oni koji rade ‘petkom i svecom’, a (pre) često bez da poslodavci poštivaju osnovna zakonska prava. Ne treba posebno ni isticati koja od te dvije kaste ima privilegiju njorganja jer ove godine čak pet neradnih dana pada na vikend pa je teško ‘spojiti’, no taj jaz je svakim danom sve jasniji i jasniji, a razlike sve dublje i dublje.
Manje praznika više godišnjeg?
Europski primjeri poput Švedske ili Njemačke s manje praznika, ali istodobno više dana godišnjeg od hrvatskih minimalnih 20 dana, dokazuju da je mnogo toga u boljoj organizaciji, a ne neradnim danima. Iz Hrvatske udruge poslodavaca još prije nekoliko godina su se ‘okomili’ na praksu spajanja neradnih dana rekavši kako je to postalo svojevrsna tradicija.
– To spajanje se u nas ukorjenilo i postalo nekakav dio tradicije. Međutim, zasigurno da bi u ovo vrijeme gospodarske krize i problema koje imamo, trebalo voditi računa da bi i tu trebali nešto učiniti, neke stvari racionalizirati. A prije svega na onaj dio koji se odnosi na rad državne i javne uprave, javnih poduzeća – poručili su svojedobno iz HUP-a.
No za tu racionalizaciju, odnosno ukidanje praznika poput Tijelova, Dana antifašističke borbe, Dana državnosti ili primjerice Uskršnjeg ponedjeljka nije bilo političke hrabrosti zbog straha od odmazde na na izborima, no pitanje svih pitanja je koliko će ovakvo stanje ‘Svetih tjednova’ biti održivo.
Svilokos: Je li cilj sreća ili novac?
Dubrovački ekonomist, profesor na dubrovačkoj ‘Ekonomiji’ smatra kako bi ukidanje praznika u ovom trenutku bila greška.
-To je sve stvar kako koje društvo promatra. Ako gledamo isključivo iz kuta dobiti, onda bi bilo najbolje ukinuti sve osim Božića i Uskrsa kada se kupuje više. To je pitanje odnosa snage rada i kapitala. Ako je kapital jak onda će radno vrijeme biti biti 12 – 15 sati, praznika neće biti, no to je dvosjekli mač. Što ljudi više rade, imaju manje vremena za potrošnju. U načelu, uvijek je kapitalistu u cilju maksimizacija dobiti, a to podrazumijeva ‘iscijediti’ radnika koliko god možeš – kaže Svilokos koji dodaje kako je u pravilu protiv ukidanja praznika, ali nudi i drugo rješenje.
– Ako neki dani više nisu relevantni, može ih se zamijeniti, ali broj blagdana ne bi smjelo smanjivati – kaže on.
Upitan drži li da bi se ukidanje broja neradnih dana u godini pridonijelo smanjenu produktivnosti, Svilokos postavlja stvari ovako:
-Ako je cilj sreća, ne bi bili sretniji, barem u Hrvatskoj – kaže on.
Ovaj ekonomist se složio s činjenicom da većinu tih neradnih dana koriste prvenstveno zaposlenici raznih tijela državne uprave, dok radnici zaposleni u privatnom sektoru u velikim brojevima taj luksuz nemaju. Tragedija te situacije je što je privatni sektor taj koji hrani javni, a ne obrnuto.
-Imate tu jedno drugo pitanje. Zašto se ljudima koji rade sve te nedjelje ili blagdane ti dani ne plate adekvatno. Zakon kaže da bi morali takvi dani plaćeni, ali praksa je nažalost drugačija – ističe on te ponavlja kako bi ukidanjem dijela praznika država imala veći BDP, ali manje sretne ljude.
Upitan kako gleda na neku vrstu ‘moratorija’ na praznike u trajanju od pet godina, Svilokos napominje kako bi od toga vjerojatno bilo puno više političke štete nego koristi.
-Nema šanse da to u ovom trenutku prođe. Država spašava Agrokor, a to otvara pitanje koliko se pogoduje krupnom kapitalu, a koliko je u službi zaposlenika i svih ljudi. Moje mišljenje je da u tom smjeru država Hrvatska neće ići. Dodatni problem je stanje na burzi rada. Imate veliki broj nezaposlenih, a istovremeno i veliki broj neupražnjenih radnih mjesta. Poslodavci traže povećavanje kvote na uvoz radnika iz stranih zemalja, a poduzetnicima je to ono što bi još više pomoglo, ali opet bi to odnemoglo nezaposlenima – kaže Svilokos koji nadu vidi u prekvalifikaciji radnika.
-Na burzi onda više ne bi bili oni koji tamo fiktivno stoje jer imaju neke druge izvore financija, nije im potrebno, ne žele raditi za plaću koju mogu dobiti – kaže on.
Pitanje produktivnosti po njemu nije stvar broja radnih sati i predlaže reformu javne uprave po ključu mjerenja efikasnosti u njihovo ‘normalno’ radno vrijeme.
-Da oni rade u ono vrijeme kada bi trebali, ne bi bilo toliko problema. Ukidanjem blagdana dobili bi kontraproduktivni učinak – zaključuje on.
Sarić: Treba smanjiti broj neradnih dana
Njegovo mišljenje ne dijeli pak jedan drugi ekonomski stručnjak, poznati Dubrovčanin Bajro Sarić. On ističe kako je Hrvatska u prosjeku s zemljama EU kada je u pitanju broj praznika, no s obzirom na našu (ne)razvijenost gubitak tih milijardi kod nas se puno više osjeti.
-S ekonomskog stajališta jasno je kako se neradnim danima gube određena sredstva. Treba istaknuti kako u Hrvatskoj nema pretjerano puno tih blagdana u odnosu na ostale zemlje EU. Bitna je razlika što su te ostale zemlje razvijenije pa to manje osjete na ukupnom BDP-u – kaže Sarić koji ipak smatra da bi broj neradnih dana trebalo smanjiti. Ustvrdio je ipak, kako je to prvenstveno političko pitanje.
-Veliko je pitanje koje datume bi trebalo proglasiti radnim danima, a da paralelno bude i blagdan ili praznik. Takva mjera ne bi bila čarobni štapić, ali bi pridonijelo oporavku ove zemlje. To će sigurno izazvati velike rasprave o tome koje datume ‘prenamijeniti’, ali nekakvo drugačije obilježavanje tih dana ne bi bilo loše – kaže Sarić.
Ovaj ekonomist složio se s konstatacijom kako postoje službe koje su neophodne za funkcioniranje društva bez obzira na postojeće praznike, no primjerice radnici u trgovačkom sektoru nisu jedni od njih. Također, ne osporava kako ovako ustrojeni praznici u prvom redu pogoduju zaposlenima u javnoj upravi.
-Tu ste potpuno u pravu, ako privatnici rade, nema razloga zašto ne bi radila i javna uprava. To bi na koncu trebalo i formalizirati kroz nekakav akt. Broj radnih dana treba povećati, ali i kontrolu nad uvjetima u kojima radnici rade – kaže Sarić koji smatra da je veliki broj praznika izgubio svoj izvorni smisao.
-Veliki broj ljudi čeka taj neradni dan ne kako bi obilježili praznik ili blagdan nego samo da ne moraju raditi. Po ulicama nema zastava primjerice na značajne praznike, a to je sramotno – kaže Sarić.
Vlada: Ne razmišljamo o tome. Ove godine
U svakom slučaju, bez čvrstog stava Vlade prema ovom problemu, ništa se neće napraviti, no kako sada stvari stoje u Banskim dvorima ne postoji hrabrosti za ovako ‘drastične’ mjere.
Na naš upit o tome je li se razmišljalo o proglašavanju određenog broja praznika radnim danima iz Vlade nam je odgovoreno tek jednom rečenicom: ‘U godišnjem planu normativnih aktivnosti Ministarstva uprave za 2017. godinu nije predviđena izmjena Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj’.
Čisto informacije radi, od Ministarstva smo tražili odgovore na pitanja ‘S obzirom da najveći dio privatnog sektora svakako radi na veliku većinu praznika/blagdana, jesu li se razmatrale eventualne mjere ukidanja s obzirom da ‘neradni dan’ uživaju pretežito djelatnici javnih službi?’, ‘Ako da, koji bi se praznici/blagdani mogli ukinuti i koliko njih?’ , ‘Jesu li se ikada razmatrale opcija ukidanja/ograničavanja tzv. ‘spajanja’ praznika?’, ‘Koje druge mjere podizanja produktivnosti bi pratile ukidanje blagdana?’ itd.
Naši upiti su ostali neodgovoreni na radost ‘spajača’ i duboku žalost iskorištavanih.