Mikroasfalt po kojem Dubrovčani ovih dana imaju zadovoljstvo hodati i voziti ima sve indicije za postati predmetom neke buduće istrage organa izvršne vlasti.
Naime, nakon što je gotovo cijeli Grad, počevši s 8. travnja 2013. godine, dakle dva dana nakon posljednje sjednice Gradskog vijeća, osvanuo u mikroasfaltu još uvijek je nejasno tko je i na koji način odobrio takav zahvat i naravno njegovo financiranje.
Zakon kaže…
Prije svega valja se ponovno vratiti na Zakon o lokalnoj i regionalnoj samoupravi koji u svom članku 48., stavku 5. Kaže kako gradonačelnik ''odlučuje o stjecanju i otuđivanju nekretnina i pokretnina jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave i raspolaganju ostalom imovinom u skladu s ovim Zakonom, statutom jedinice i posebnim propisima'', te nastavlja kako '' U slučaju iz stavka 1. točke 5. ovoga članka općinski načelnik, gradonačelnik, odnosno župan može odlučivati o visini pojedinačne vrijednosti do najviše 0,5% iznosa prihoda bez primitaka ostvarenih u godini koja prethodi godini u kojoj se odlučuje o stjecanju i otuđivanju pokretnina i nekretnina, odnosno raspolaganju ostalom imovinom. Ako je taj iznos veći od 1.000.000,00 kuna, općinski načelnik, gradonačelnik odnosno župan može odlučivati najviše do 1.000.000,00 kuna, a ako je taj iznos manji od 70.000,00 kuna, tada može odlučivati najviše do 70.000,00 kuna. Stjecanje i otuđivanje nekretnina i pokretnina te raspolaganje ostalom imovinom mora biti planirano u proračunu jedinice i provedeno u skladu sa zakonom.''
Iz ovoga proizlazi kako sve veće zahvate gradonačelniku, u ovom slučaju Vlahušiću, mora odobriti predstavničko tijelo Gradskog vijeća.
Tko to može platiti…
Prema materijalima dostupnim na službenim stranicama Grada, na posljednjoj 32. Sjednici Gradskog vijeća održanoj 6. travnja ove godine usvojen je i ''Prijedlog zaključka o donošenju II Izmjena i dopuna Programa gradnje objekata i uređaja komunalne infrastrukture za 2013. godinu.'', kojim se reguliraju financijska pitanja vezana za silne radove koji se izvode u Gradu. Treba izdvojiti kako se od ukupnih troškova od 80 milijuna kuna, čak 60 milijuna financira iz kredita, a zanimljivo, među njima nema stavka mikroasfaltiranja.
Doduše, u Prijedlogu su navedeni primjerice troškovi za uređenje ulica Žrtava s Dakse i Iva Vojnovića veći od četiri milijuna kuna, no po svemu sudeći iskazane pojedinačne stavke odnose se na radove uređenja nogostupa.
Kako je više puta gradonačelnik ponovio mikroasfaltiranje se financira iz ugovora o javnoj nabavi o održavanju cesta koje u Dubrovniku ima tvrtka Tehnogradnja, no javnost je, pa tako i duList, ostala uskraćena za odgovor na pitanje ''Temeljem kojeg pravnog akta/ studije je odobreno postavljanje mikroasfalta?'', a na naš upit o cijeni postavljanja mikroasfalta iz Grada Dubrovnika je stigao još prošli tjedan odgovor iz kojeg proizlazi kako tu stavku – ne znaju.
''Cijena ovisi o broju slojeva koji su postavljeni. Izrađuje se građevinska knjiga u kojoj će biti točno precizirano gdje je postavljeno koliko slojeva i po kojoj cijeni'', odgovorio nam je priopćenjem glasnogovornik Grada Mario Tevšić uz dodatak da je postavljeno ''oko 100 tisuća m2'' mikroasfalta.
Iz laičke perspektive teško je shvatiti kako je moguće naručiti takve radove bez makar okvirne cijene, ali što je tu je.
Na naš ponovljeni upit o tome koja je cijena jednog metra četvornog mikroasfalta nakon tjedan dana iz Grada smo dobili odgovor kako je to 36 kuna ako je riječ o jednom sloju, te 62 kune ukoliko su dva sloja. Jednostavnom matematikom dolazimo do toga da je postavljanje mikroasfalta koštalo minimalno 3.6 do 6.2 milijuna kuna.
A gdje je pečat?
Kako je već istaknuto ostaje nejasno kojim pravnim dokumentom je proizašlo da u većini Dubrovnika treba postaviti taj novi spasonosni sloj asfalta za kojeg su iz Grada ustvrdili kako je 'sigurniji i jeftiniji od običnog asfalta', no usporedbom ulica u kojima je taj novi sloj ceste postavljen i Prijedloga zaključka o donošenju II Izmjena i dopuna Programa gradnje objekata i uređaja komunalne infrastrukture za 2013. godinu koji regulira financiranje takvih projekata jasno je da nekih ulica 'nedostaje'. Jedan lijepi primjer je ulica Ante Starčevića (uz Sud) kojeg u Prijedlogu nema nigdje, a ima tako krasan novi sloj asfalt. Možda je i jedan od dobrih primjera upitnog kriterija postavljanja mikroasfalta prilaz do kuće predsjednika DDS Pera Vićana u ulici Iva Vojnovića, koji je mikroasfaltiran, po priznanju samog gradonačelnika Vlahušića, na zahtjev njegovog dosadašnjeg koalicijskog partnera.
Iz svega toga proizlazi kako je kriterij za ove posljednje radove bila, makar djelomično, (samo)volja aktualnog gradonačelnika. Na sreću, ipak postoje zakoni koji lokalnim dužnosnicima brane trošenje javnog novca svih građana 'kako se kome prohtije', ali ipak je na organima reda i zakona da procijene jesu li građani oštećeni i za koliko…
Izbori pred vratima
Ilijina glavica, Gruž, Batala, Sustjepan, uređenje nogostupa diljem Grada, mikroasfaltiranje… samo su neki od radova koji su odrađeni i zatvoreni u osvit lokalnih izbora. Taman dovoljno da građani zaborave kilometarske kolone, prometni kolaps, silne pozive na strpljenje, kašnjenje po nekoliko sati, i minule tri i pol godine prije toga u kojima predizborna kampanja nije bila u centru pažnje. Jer čemu radit nešto u kontinuitetu i riskirati da ne bude dio valjda najskuplje predizborne kampanje u povijesti Grada…na kredit uz poček od dvije godine.