Grad Dubrovnik je prije dvije i pol godine izdao građevinsku dozvolu stranom investitoru za izgradnju velikog turističkog kompleksa na otoku Šipanu, do kojeg vodi put širine svega 1,5 do 2 metra – započinje svoju priču Lilli Gaisböck, vlasnica parcele preko koje se, po njenim riječima, nelegalno odvija promet teških kamiona.
Investitor kojemu je izdana dozvola je Konstantin Veniamovič Goloscapov, koji je već prije nekoliko godina kupio ljetnikovac Katino s pripadajućim zgradama i zemljištem uz njega, gdje će graditi svoju šipansku rezidenciju.
– Problem je u tome što Grad Dubrovnik, iako je vlasnik toga puta, ali samo do 1,5 do 2 metra širine, nije mogao izdati takvu dozvolu ako nema put koji mora biti najmanje tri metra širine – nastavlja gospođa Gaisböck i dodaje:
Ugušili ih prašinom
– Sad svi ti silni kamioni i ostala mašinerija, građa i slično ide preko privatnih posjeda i uništavaju sve pred sobom. Ja sam jedna od oštećenih vlasnika i s ostalim susjedima smo ogradili našu zemlju bačvama jer su nas ugušili prašinom. Investicija već više dana stoji u mjestu, jer ne mogu voziti našim dijelom puta, pa investitor sad tuži Grad Dubrovnik za veliku odštetu, a meni prijete sa izvlaštenjem, iako na Šipanu nema infrastrukture. Pokušavaju me zaplašiti policijom, komunalnim redarstvom, a ja vidim jedini izlaz u pomoći javnosti – ističe nam vlasnica.
Očajničkim potezom, vlasnici parcela su morali put ograditi bačvama, zbog problema s teškim transportom. Put mora biti širok tri metra prvenstveno zbog izdavanja građevinske dozvole, a ista tolika širina je nužna i da bi se na gradilište dopremali oprema i materijal.
Šteta na maslinicima i vrtovima
Premda taj uvjet nije ispunjen, već dvije i po godine izvođači radova svejedno obavljaju te poslove, što znači da njihovi teški kamioni prolaze preko privatnih posjeda.
– Vlasnicima privatnog zemljišta nanosi se velika šteta, uništavaju im se vrtovi i maslinici, a o kamenoj prašini koja guši sve nas, da i ne govorimo. Odlučili smo se braniti bačvama na putu – kaže Gaisböck.
Kako se radi o velikoj investiciji, a radovi trenutačno stoje zbog spomenutih bačava, očekuje se da će investitor tražiti odštetu od Grada, budući da je Grad izdao građevinsku dozvolu, pa shodno tome vrši pritisak na vlasnike zemljišta.
Vlasnica nam spominje i ostale probleme koji im se događaju zbog toga.
– Moj otac je bio plućni bolesnik, ugušili su ga tom prašinom u kojoj se sad svi mi gušimo. Grad Dubrovnik se 'prepao', jer će sad morati plaćati penale, a netko će morati odgovarati zbog toga što se izdala dozvola bez puta – ističe nam, napominjući kako investitor koristi njezino zemljište, i to metar i pol širine duž čitave njene parcele od četrdeset metara ukupno. Uz to dodaje kako kamioni prolaze pokraj prozora sobe u kojoj spava njezina majka, koja je stopostotni invalid.
A budući da se na cijelom tom području događaju problemi, napominje i slučaj svog susjeda kojemu su srušili cijeli maslinik.
– Ono što smo ih molili jest da nam makar asfaltiraju taj dio puta, da nam se ne diže ta opasna kamena prašina, no sad više ne odustajem od zahtjeva za odštetu, zbog njihove arogancije – zaključuje naša sugovornica.
Grad Dubrovnik najmanje je kriv!
Za komentar je duList zamolio i predsjednika Mjesnog odbora Šipana, Boža Brajevića, koji je za cijeli slučaj istaknuo da je laž.
-Optužbe ne stoje i to me revoltira jer je laž da je Dubrovnik prisvojio, a istina je da je naš Mjesni odbor razgovarao sa majkom i ocem od Lilli Gaisböck, te u njihovu prisustvu sagradili im zid gdje graniči put i njihova zemlja. To je bio uvjet, da skinemo suhozid i napravimo betonski zid sa žičanom ogradom. Mi smo to njima sagradili, a ima li ili nema njezine zemlje u tom suhozidu, ne bih to prejudicirao, radi li se tu o deset ili trideset centimetara. Nije doveden geodet da bi se izmjerilo i reklo 'To je naše!'
Samovoljno brani put, zagradila je bačvama i eto, neka razgovara s Gradom Dubrovnikom. Vezano za širinu puta, te zakone ne znam, no ako je i istinito, pitam se kako se onda radi kad nema puta, kako se ide skalinatom ili nogostupom, kako bi se onda dobivale dozvole? Ne bih ulazio u zakonsku stranu toga jer ne znam sve zakone. No, puta je bilo tri metra, sa susjedom preko puta, koji je dao i potpisao se za izgradnju puta. Posjedujemo te potpise, a Grad Dubrovnik je tu najmanji krivac, možda je jedino krivac u tome što je nije utužio da mu je ušla u posjed, nego ide linijom nezamjeranja. Ne može ona priječiti put vozilima, jer je to put koji život znači, ne samo vozilima investitora Rusa koji gradi. Tu ima i naselja, zaseok Do od struje, odašiljači u Veljemu Vrhu, a u najkrajnijem slučaju vozilo Hitne pomoći prolazi tuda za starije ljude, a ne zaboravimo i vatrogasno vozilo koje je sada u sezoni prijetnje požarima prijeko potrebno – zaključuje Božo Brajević.