Siniša Meštrić koji je na svom facebook profilu ponudio besplatan sedmodnevni odmor u rujnu u Dubrovniku za obitelji teškog imovinskog stanja, kaže kako mu se ideja rodila prilikom nedavnog posjeta rodnom Bjelovaru kada je vidio kako obitelji na sjeveru Hrvatske teško žive.
– Rodom sam iz Bjelovaru i živio sam i radio svuda i vidio kako ljudi žive. Sa kčerkicom i suprugom išao sam doma da pomognem u obiteljskom poslu, bio sam gore mjesec dana i vidio sam kako ostatak Hrvatske jako loše živi. Najviše me se to dojmilo. Naime, imam sina od 5 mjeseci, i kćer od 2 godine, i najviše me dojmilo kada sam vidio kako djeca tamo loše žive. U većini slučajeva na sjeveru Hrvatske je jako loša situacija. Razgovarao sam sa ženom Kristinom koja je rodom iz Dubrovnika, porazgovarali smo, pitao sam je da taj status stavim na facebook, a ona je odgovorila ‘Zašto ne’. Inače, njena baka Marija Poljanić preko 20 godina radi na tom sustavu i svake je godine ugošćavala siromašne obitelji na tjedan dana. U zadnje četiri godine s time je prestala zbog bolesti, a ima i 84 godine. Jednostavno smo željeli to nastaviti – naglasio je za DuList Siniša Meštrić koji sa obitelji živi u obiteljskoj kući na Pločama.
Inače ne iznajmljuju, a imaju obiteljski biznis i bave se veleprodajom cvijeća.
U svom statusu pozvao je i privatne iznamljivače da mu se pridruže u ovoj akciji. Već su mu se neki i javili.
– Javili su mi se, ali konkretno nitko iz Dubrovnika. Javili su se iz srednje Dalmacije i Istre, s otoka – dodao je.
Siniša ima 30 godina i profesionalni je rukometaš.
– Ja sam inače profesionalni rukometaš, a živio sam dugi niz godina u Norveškoj i Nizozemskoj. Upozna sam djevojku iz Dubrovnika i tako je sve počelo. Inače ovdje igram za RKHM. U Dubrovniku živim tri godine, zapravo punih godinu dana, inače sam bio na relaciji Oslo – Dubrovnik. Sviđa mi se u Dubrovniku, ali općenito je u Hrvatskoj stanje loše, ovdje nekako sve funkcionira, ali u ostatku zemlje je loše – istaknuo je dodavši:
– U mom kraju, u mojoj ulici majka je bolesna, dijete je bolesno, otac nezaposlen, jedno dijete ide u školu. Primanja su im 2200 kuna za život. Trebaju ta djeca jesti, trebaju se platiti režije, trebaju ta djeca ići u školu, kupiti knjige. Zašto ne, imamo mjesta – napomenuo je.
Od sinoć mu se javilo preko 150 obitelji.
– 150 obitelji različitih priča, životnih situacija nam se javilo i mogu vam reći da je jako tužno što se u našoj zemlji događa i kako se u Hrvatskoj živi. Tako lijepa zemlja, sa svim bogatstvima, a mi to ne možemo iskoristiti, to je strašno. Inače, već imamo kandidatkinju s jednim djetetom za boravak u nas – dodao je.
– Mislio sam da će se javiti samo moji Bjelovarčani, a javljalju nam se Makedonci, Srbi, Crnogorci, Bosanci, Slovenci, Mađari. Šalju nam dijagnoze, slike od bolesne djece, prestrašno -zaključio je.