‘Sladoledarnica Dubrovnik’ omiljeno je mjesto koje rado posjećuje domaća čeljad, kao i gosti Grada. Obitelj Hajdari u ovom je biznisu od 60-ih godina prošlog stoljeća. Mijenjali su lokacije svojih sladoledarnica, a u onoj svima dragoj na Stradunu posluju već četrnaest sezona. Senad Hajdari i njegova braća Kujtim i Cane trenutno vode ovaj posao, no otac je ipak taj koji i dalje ima glavnu riječ. Reći će nam to Senad s kojim smo sjeli na kavu, no zbog jedne druge teme, a to je – fotografija. Vjerojatno će mali krug ljudi znati kako je Senadu fotografiranje izrazito drag hobi. Nešto ga posebno privlači u fotografiji, a u ovoj godini, posebno tijekom lockdowna zbog koronavirusa, sve je više pažnje pridao fotoaparatu i hvatanju posebnih trenutaka. ‘Imao sam više vremena jer smo, nažalost, imali manje posla’, kaže nam Senad. Takav jedan trenutak snimio je tijekom velike delumbije ovoga ljeta. Fotografija Straduna i njegovog kišnog odraza i ‘okupanog’ zlatnim odsjajem Sunca privukla je pažnju javnosti, ali i DuLista. Kad smo navedenu Senadovu fotografiju podijelili na našim društvenim mrežama, ‘pokupila’ je više od tisuću ‘likeova’ i dosegnula širu javnost. Upravo je ta fotografija bila glavni povod za naš razgovor.
‘Uživam u trenutku’
-Grad je moj najčešći motiv na fotografijama, a neizostavni su i kišni trenuci. Upravo sam zato tog dana izašao na Stradun, kad je padala kiša kako bih mogao napraviti fotografiju. Inače sam htio slikati skaline niz koje se slijevala voda. Kad sam došao na sredinu Straduna, i vidio zlatni i kišni odsjaj, dugu… To je bilo to, fotografirano u pravom trenutku. Tako je nastala jedna od mojih dražih fotografija – priča nam Senad i ističe kako nije morao leći na pod kako bi napravio ovu fotografiju, no i to se zna dogoditi. Inače, voli fotografirati od malena kad je dobio prvi aparat, a u obitelji i društvu uvijek je zadužen za fotografiranje. Nije riječ, naglašava, o profesionalnom poslu, ali sretan je kad može fotoaparatom ili mobitelom ‘zaustaviti vrijeme’ i lijepe memorije. Zato mu je i bilo drago jer je prethodno navedena fotografija Straduna bila puno puta podijeljena i izazvala lijepe reakcije u javnosti.
-Na neki način se ponosim time što sam napravio, ali se i ljudima toliko sviđa i to mi imponira za daljnje bavljenje fotografijom – rekao je Senad. Posjeduje aparat marke Nikon, no u posljednje vrijeme sve češće fotografira mobitelom. Kaže, lakše mu je jer mu je uvijek pri ruci. Aparat nosi kada ide nešto specijalno fotografirati. Zalazak sunca koji se može vidjeti sa Srđa, smatra neopisivim trenutkom i vječnim inspirirajućim motivom.
-Najdraže mi je na Srđu ‘uhvatiti’ zalazak sunca. Nekad samo sjednem i uživam u pogledu, stvarno je neopisivo – naglašava Senad.
Više vremena, manje obveza
Tijekom našeg razgovora dotaknuli smo se i njihova poslovanja tijekom pandemije. Senad će reći ‘uzimajući sve u obzir, glavno je da smo svi živi i zdravi’. Otvorili su sladoledarnicu 1. veljače, kao i svake godine, no već 19. ožujka stavili su ključ u bravu, sve do početka svibnja.
-Ta dva mjeseca nismo radili, a tijekom glavnih mjeseci u sezoni bilo je manje gostiju. Tako da smo i sada imali više vremena i nekako smo to vrijeme lijepo iskoristili. Meni je osobno bilo dobro jer sam bio više s obitelji. Često smo išli na Lokrum, što nismo mogli prošlih sezona zbog puno posla i više obveza – rekao je Senad. Kad su otvorili sladoledarnicu u svibnju, nisu se nadali kako će uz sve mjere, ipak biti toliko gostiju.
-Nismo mislili da će ih biti u tolikom broju u srpnju i kolovozu, što je bilo jako dobro. No, sagledavajući protekle godine, to je jako malo što se tiče posla. Cjelokupni promet dosad nije bio ni 10 posto u usporedbi s prijašnjim godinama. U devetom nas je mjesecu posjetilo nešto ljudi, ali smo primijetili da nam je, kad je Englezima određena mjera karantene nakon povratka iz Hrvatske, promet pao za još 50 posto – reći će Senad i naglašava kako im je ‘svaki dan drukčiji’.
-Radimo dan za danom. Svatko tko dođe je dobrodošao. Takva je godina. Trenutno radim s dvoje braće, Kujtimom i Caneom i jednom zaposlenicom Anom. Sad nas je četvero, a prijašnjih godina bilo nas je čak osam. Nismo sada uzimali više ljudi jer… Teško ti je nekoga uzeti pa reći nema posla i onda tu osobu otpustiti. Nadam se da će dogodine sve biti kako treba i da će se vratiti ekipa koju smo imali – kaže nam Senad.
Koristili su mjere za ožujak, travanj, svibanj i lipanj. One su dobrodošle, kaže, a pogotovo određenim ljudima u gradu koji nisu ni kune zaradili ove godine od svoga posla. Senad ističe kako sladoledarnica radi do 1. prosinca i nadaju se kako će i ove godine biti tako.
-Sigurno će biti domaćih ljudi, za turiste ne znam s obzirom na mjere. Ali, u slučaju da se nešto promijeni, onda ćemo se i mi morati prilagoditi situaciji u tom trenutku. Jer, situacija je takva da ljudi nažalost prije, nego što je to uobičajeno, zatvaraju svoje ugostiteljske objekte – priča nam Senad.
Čudno mu je sve to vidjeti, pogotovo proći Stradunom kad je poluprazan.
-Nismo naviknuli na takve scene. Normalan nam je bio ogroman red ispred sladoledarnice. Tako je to bilo prijašnjih godina, za razliku od ove kada se red stvarao samo zato što su ljudi držali distancu dva metra pa bi na ulaz čekali ispred vrata. Bilo je dosta ljudi, radilo se, ali prošla godina se ne može usporediti ni s jednom – kaže nam Senad.
Drugi dom
Ne raditi posao koji je dio svakodnevice njegove obitelji već dugi niz godina, bilo je izrazito čudno, ali i teško. No, ostali su pozitivni u glavi i jedva su čekali kad će otvoriti. Jer, sladoledarnica na Stradunu njihov je drugi dom. Priča nam kako je posao sa sladoledima tradicionalna priča koja je započela 1968. godine. Njegov je djed s još troje braće došao iz Makedonije. Prvo su otvorili sladoledarnicu ‘Jug’ u Getaldićevoj ulici, a u sedamdesetim godinama još jednu u Širokoj ulici. Dvoje braće radili su u jednoj, a dvoje u drugoj sladoledarnici.
-Zajedno su pokrenuli posao, kasnije se podijelili, no uvijek su u svemu djelovali zajedno. Uvijek su bili povezani i tako je to i danas – rekao je Senad. Inače, obitelj Hajdari proširila je biznis i sada imaju sladoledarnice u Uvali Lapad, Orebiću i Splitu. Sladoledarnica u Širokoj je bila aktivna do 2005. godine, u kojoj su radili njegovi rođaci. Sladoledarnica u Getaldićevoj bila je otvorena do 90-ih godina, a prije rata su poslovali i u Slanome. Godine 1997. otvorili su sladoledarnicu u Cavtatu koja je radila sve do 2005. godine kada se ‘sele’ na Stradun.
-Otac, stariji brat i ja radili smo zajedno na Stradunu do 2012. godine. Tada se priključio i mlađi brat. Od tada nas trojica braće vodimo posao. Otac nadgleda, dođe i provjeri. On i dalje ima sve konce – kroz smijeh će Senad, a na pitanje koja je tajna njihovog uspjeha, rekao je kako uvijek pokušavaju doći na posao pozitivni. Sve probleme ostave izvan sladoledarnice.
-Posao koji radimo je posao koji volimo i to je dodatni motiv za odličan rad. Općenito pokušavamo biti dobri s ljudima – i s domaćima i sa strancima. Pokušavamo biti što veseliji. Našim ljudima koje cijenimo, ali i koji nas cijene već dugi niz godina, želimo nekako zahvaliti pa makar to bilo kroz besplatne sladolede. Ova je godina bila izrazito teška. Nevjerojatni su mi bili trenuci kad bismo rekli da je besplatan sladoled, većina bi ostavila više novaca nego što treba. U ovoj godini to više znači nego ikada, pogotovo nakon ponovnog otvaranja – naglasio je Senad koji se nada kako će i njegova djeca nastaviti tradiciju posla.