[ŠAPA TJEDNA] ‘On je moj mačak i zove se Bibo!’

Imao sam možda tek mjesec dana kad sam se odlučio na veliki korak – pratiti slučajnu prolaznicu. Put, koji je djelovao kao cijelo stoljeće, završio je pred veliko bijelom ogradom, a iz visine sam čuo riječi: ‘Joj, što ću sad s tobom?’

Početak nije bio loš, cijela vrećica mokre hrane koju sam ‘smlatio’ u sekundi. Pozorno me promatrala velika sivobijela mačka, ona me u jednom trenutku čak i ponjušila i na neki naš mačji način zagrlila. Opet sam čuo isti glas: ‘Dođi, slikat ću te i staviti na stranicu Društva, nadam se da ću ti naći dobar dom…’

U istom trenutku, bijela ograda se otvorila i stigao je neki mali čupavi čovječuljak za kojeg sam kasnije saznao da se zove ‘vrtićarac’. Ispalio je kao iz topa, prvi put me vidjevši: ‘On je moj mačak i zove se Bibo!’ Te riječi promijenile su mi život – danas sam veliki, pomalo bucmasti mačak, a ona sivobijela maca s početka priče postala je moja – zamjenska mama!