Htjela bih da sve ide brže. Vidim da i gradonačelnik tako razmišlja i tu smo na istim valnim duljinama. Sustav je takav kakav jest – i javne nabave i odabir izvođača traju dugo, tako kad se okreneš prošlo je osam mjeseci, a puno toga pred nama je ‘samo što nije’.
Nedostaje još jedan papir za potpisati, samo još jedan zahtjev, još jedan ugovor. Krenuli smo s Palčicom, dobili smo lokacijsku dozvolu za Grabovicu, sad čekamo, kroz sljedećih desetak dana građevinsku dozvolu za cestu za Pobrežje… – počela je razgovor za DuList zamjenica gradonačelnika i arhitektica Orlanda Tokić.
Na Pobrežju se planira izgraditi novo dubrovačko naselje. Prvo takvo nakon Mokošice koja je građena krajem sedamdesetih godina prošlog stoljeća. No preduvjet za stvaranje novog urbanog središta su cesta i komunalna infrastruktura. — Podnijeli smo zahtjev za izvlaštenjem Uredu državne uprave što je dostatan dokaz za taj postupak. Nakon dobivanja građevinske dozvole slijedi javna nabava i iskreno se nadam da ćemo kroz par mjeseci početi s gradnjom ceste prema Pobrežju. To je ogroman zahvat, zajedno s izvlaštenjem vrijedan 30 milijuna kuna koje je Grad Dubrovnik osigurao iz kredita. Projekt Pobrežje je izravno vezan uz Solitudo.
Gradnja u Solitudu kreće za godinu dana, ali taj projekt pokriva samo jedan segment potrebitih stanovnika. Imamo 150 korisnika naknada za subvencioniranje stanarina, a tamo planiramo graditi 120 stanova. U Solitudu nećemo moći osigurati potrebne ‘kvadrate’ svim obiteljima kojima sufinanciramo podstanarstvo. Jedina zona na koju se možemo širiti na području Dubrovnika je Pobrežje. Dovest ćemo infrastrukturu, cestu, vodu, struju. Potom slijedi otkup zemljišta kako bismo okrupnili 43 tisuće metara četvornih potrebnih za novo naselje. Gradit ćemo školu, vrtić, ambulantu, parkinge. Sve ono što u Mokošici nedostaje. Pobrežje je udaljeno 15 minuta. Cesta je preduvjet za sve ovo. To je naša vizija budućnosti.
Kad smo kod velikih projekata kako se stoji s Belvederom. Nije riječ o gradskom projektu, ali Grad mora donijeti GUP?
Postignut je dogovor s investitorom. Usklađena su sva njegova traženja i napisano je izvješće sukladno primjedbama na javnoj raspravi. Dio realnih primjedbi je usvojen i u pripremi je izvješće koje bi idućih dana trebalo biti objavljeno. Na jednoj od sljedećih sjednica Gradskog vijeća trebalo bi biti pripremljeno za glasovanje. Usuglasili smo interes investitora, ali i zahtjeve dubrovačkog Društva arhitekata. Sporno je bilo okretište na kraju ceste, gdje smo inzistirali da bude i dalje javno što znači da se do recepcije budućeg hotela može doći cestom u vlasništvu Grada Dubrovnika. Ta cesta će sukladno važećem GUP-u imati okretište za komunalna, interventna i druga vozila. Nakon našeg usvajanja GUP-a investitoru slijedi veliki posao. Prvi uvjet za dobivanje svih dozvola je izrada procjene utjecaja na baštinu (HIA). To je nešto dugotrajniji postupak.
Pored te teme ceste, koja je u javnosti prevladavala, koji su još bili prijepori? Pješački pristup na more do plaže. Inzistirali smo da pristup plaži bude javan. Postignut je dogovor i investitor je predložio izgradnju alternativne trase, pješačke zone iznad stijena, a plaži će se moći pristupiti i javnim liftom kojeg će, nakon izgradnje, održavati Grad Dubrovnik. U svakom trenutku stanovnici će imati mogućnost pristupa plaži.
Kad ste spomenuli lift, moramo se ‘prebaciti’ na Ilijinu glavicu. Što je s tim javnim liftom?
Sagrađen je i nikad pušten u uporabu jer lift na Ilijinoj glavici nema uporabnu dozvolu, kao ni cijela Ilijina glavica. Izmijenjena je dozvola za cestu i sad se radi na uknjiženju na Katastru. Tijekom ove godine sigurno bismo trebali dobiti uporabnu dozvolu. Tada ćemo napraviti novo ispitivanje, ateste i lift se pušta u rad, a cijela Ilijina glavica bi napokon dobila svoju uporabnu dozvolu.
Vratimo se na temu pristupa plaži i javnog interesa. Što je u privatnom projektu javni interes? Parkirna mjesta u garaži koju su tražili stanari Svetog Jakova ili ranije dvorane? Sva traženja su posljedica nedostatka onoga što je stanovnicima tog dijela grada iznimno važno. Područje Svetog Jakova ima problem s parkiranjem, a kada se jednog dana izgradi hotel, cesta će postati frekventna i doći će do još većeg nedostatka parkirnih mjesta. Danas ljudi uz tu cestu parkiraju vozila jer nemaju drugog prostora. To su sve životni problemi koji muče stanovnike tog dijela grada tako da njihova traženja nisu usmjerena na privatnog investitora već proizlaze iz svjesnosti da će imati još veći problem u budućnosti kad projekt zaživi. Jedino što su mogli je tražiti dio parking mjesta unutar buduće hotelske garaže. Jer to im je do izmjena GUP-a bilo moguće. Kad jedinica lokalne samouprave kreira planove ona diktira što će biti na tom području, bez obzira je li to javni ili privatni projekt. Grad Dubrovnik u određenom zakonodavnom okviru na određenoj parceli može uvrstiti i javni sadržaj. To je zakonska mogućnost i to je trenutak u kojemu javnost uvijek traži dodatne javne sadržaje kojih nedostaje i koje njih muče. Kad imamo definiran GUP tražiti da se na određenoj privatnoj parceli nešto sagradi je nemoguće i protivno svim zakonima RH o vlasništvu i oni su nepobitni. Trenutak izmjene GUP-a Grada Dubrovnika je potakao udruge, širu javnost, ali i stanovnike Svetog Jakova na traženje onog što im nedostaje. Je li taj pristup ispravan ili ne, to svatko mora sam procijeniti. Na takvom velikom projektu nije uputno miješati javni i privatni interes. Sve što je od javnog interesa Gradska uprava u dosta dugom razdoblju pregovora uspjela je isposlovati. Znači, nismo odustali od ceste, niti od javnog pristupa plaži. Na nama je osigurati parkirnu zonu za stanovnike Svetog Jakova kao i riješiti sve nedostatke koje imaju.
Nedostaje im butiga, ali zadržimo li se na parkingu, koliko je realno da Grad Dubrovnik izgradi garažu s 500 parking mjesta na Svetom Jakovu?
Butigu ćemo riješiti, taman nekom malom montažnom građevinom u kojoj će moći kupiti osnovne namirnice. Traženja nisu nerealna, već životna i to će Grad Dubrovnik nastojati riješiti. Što se tiče parkinga, nije u pitanju garaža već parking prostor. Nakon sastanka sa stanarima u postupku smo traženja gradskih čestica zemljišta. Ako krenemo u otkup ikakvog terena, to postaje dugotrajan i skup proces. Grad je u vlasništvu određenog broja parcela na tom području, međutim, zbog strmosti i konfiguracije terena nisu pogodne za gradnju. Stanari su došli s prijedlozima i moramo provjeriti jesu li realni.
Kakvo je Vaše stručno mišljenje o trenutnom stanju u prostoru?
GUP je donesen 2005. godine, a još tri puta su rađene njegove izmjene i dopune. Velike izmjene su nastale 2007. godine i njima je dopušteno previše. Dopuštene su veće katnosti koje nisu usklađene sa stvarnim vizualnim identitetom grada. Dosta toga u konačnici ovisi i o investitoru jer on gradnjom daje završni dojam. Pojedini investitori su u stvari developeri, što je sasvim logično u gradu kao što je Dubrovnik. Iskorištavaju zakonski dopuštene maksimume. Tako se događaju zgrade koje danas nazivamo ‘prst u oko’.
Između tri, četiri obiteljska objekta nikla je velika zgrada. No, to je sve u skladu sa zakonskim aktom, GUP-om Grada Dubrovnika. To nije trebalo dopustiti jer danas imamo megalomaniju koja nije samo stvar vizualnog identiteta. Jedna etaža više znači dva stana više, svaki stan dva, odnosno četiri parkirna mjesta više. Uvijek je problem gdje smjestiti ta četiri dodatna parkirna mjesta. Onda investitori otkupljuju parkirna mjesta uplatom naknade Gradu Dubrovniku, a nemaju gdje parkirati vozila. Sve to stvara kaos u prostoru.
Kako Gradska uprava planira doskočiti tim problemima?
U dogledno vrijeme Izmjenama GUP-a ujednačit ćemo urbane parametre gradnje, potencijalno smanjiti katnost. Na to će nas prisiliti i UNESCO, buffer zona i odredbe o usklađenju vizualnog dijela koje ćemo morati provesti kroz prostorno plansku dokumentaciju. Vjerujem da će se tada dosta elemenata vratiti na stanje u prijašnjim provedbenim dokumentima. Koji su bili motivi izmjena, npr. podizanja katnosti, ne mogu znati. Pretpostavljam da je i to utemeljeno na nečemu, možda poticanju gradnje i investicija ili isplativosti. Sigurno je bio nekakav opravdani razlog u tom trenutku. Danas ga više nema. Imamo na velikim stambenim dijelovima grada prostorni nered koji proizlazi iz pojedinih elemenata urbanizma, kao i vizualni dio koji nam smeta. Dubrovnik je grad ujednačene gradnje i sad se odjednom događa dosta velika gradnja. Legalna i legitimna, sve do trenutka dok se to ne promjeni.
Koliko će trebati vremena za izmjene GUP-a?
Bit će utemeljene na konačnoj odluci UNESCO-a o buffer zoni. Usklađena zona obuhvata buffer zone između Ministarstva kulture i Grada poslana je na usvajanje UNESCO-u koje bi se trebalo dogoditi nadam se u lipnju. Linija buffera obuhvaća dosta veliki dio Grada i područja oko Grada, ide linijom Doma zdravlja, obuhvaća mali dio Lapadske obale, cijeli dio Gruža prema Nuncijati i zaustavlja se na mostu.
Ali ne obuhvaća cijeli poluotok Lapad, a to je jedino zeleno područje Grada?
Tu ćemo gradnju regulirati GUP-om. Uskoro, nadam se u idućoj godini.
Očekujete li pritiske različitih građevinskih lobija?
Ne možemo utjecati na buffer zonu. To je u ingerenciji Ministarstva kulture. Trenutkom usvajanja konačnog obuhvata i formiranjem UNESCO-ovih smjernica to postane službeni dokument, kada se s UNESCO-a spusti na Vladu, a Vlada preko Ministarstva kulture na Grad Dubrovnik, mi po tome postupamo. Može nas pritiskati tko god hoće, ali svakome mora biti jasno da se planovi moraju provesti. Svima je bolje da postoji pravni okvir, da je nešto regulirano. Ovo sad razdoblje u kojem se stvara vakuum je najgore. Svatko interpretira neke priče ili saznanja na svoj način. To tako funkcionira.
Što se događa s projektima na Gruškom polju, poput Radeljevića, Pema na remizi. Ti projekti će se morati mijenjati?
Ne mora biti. Nitko nam neće reći ‘smanjite svuda za jedan kat’. UNESCO daje smjernice, a na nama je da osjetimo prostor i potrebe grada te sve uskladimo s vizualnim identitetom. To je čisti urbanizam. To ne znači da će se u svakoj zoni dogoditi drastične promjene. Ne postoji jednoznačna odredba u sadašnjem GUP-u što znači da visine građevina nisu iste u svim dijelovima grada. Jedino su u Gruškom polju dozvoljene visoke građevine jer je područje u udolini i može istrpiti veće objekte. To ne znači da će se automatski nešto srezati. Uskladit ćemo se s UNESCO-om i promišljati svoj prostor. Moguće je da na području Gruškog polja visina bude ista kao i sada. Sporna je direktna kontaktna zona oko Grada Dubrovnika, a ne prostor Gruškog polja ili Gruža. U kontaktnoj zoni još ne postoji apsolutna zabrana. Ministarstvo kulture smatra da na taj dio moramo staviti moratorij na izdavanje dozvola. Ne slažem se sa zabranom svih dozvola, već građevina koje imaju određenu visinu. Moramo razmotriti zakonodavni okvir da bismo omogućili našim službama koje izdaju dozvole jednostavnije postupanje. S druge strane imamo obavezu sačuvati prostor odnosno ne dovesti Grad Dubrovnik u sferu da se o nama raspravlja kao o nekome tko uništava kulturnu baštinu te nas se stavlja na listu UNESCO-ve ugrožene kulturne baštine.
Hoće li takve odluke povući sa sobom tužbe?
Svatko radi svoj posao. Ne možemo pobjeći od činjenice da nas netko može tužiti, u ovom ili bilo kojem drugom slučaju. To je posao naše pravne službe. Hoće li se neki investitor odlučiti rješavati svoj problem putem tužbe koja traje ili će pričekati odluke i uskladiti se, to je njegov izbor. Investitor koji gradi na određenoj lokaciji zgradu ne gradi je zato što je, eto, imao tu lokaciju, već zbog pogleda na povijesnu jezgru. Znači i on prodaje cijelu tu priču pa nije ni njemu u interesu da se Dubrovnik skine s liste UNESCO-a ili bude ugrožena baština.
Predsjednik Gradskog vijeća Marko Potrebica u razgovoru za DuList potvrdio je određene pritiske na Vas.
To je malo nespretno protumačeno. Kao arhitektica već deset godina radim u struci koja je vezana uz arhitekturu, građevinu, inženjersku struku. Kad se kaže građevinski lobi to negativno zvuči, a ta struka nije nimalo negativna. Grad Dubrovnik jest turistički grad, ali imamo i druge sektore od velikog značaja gdje radi jako veliki broj ljudi. Imamo izvrsne građevinske i projektantske tvrtke koje odlično rade svoj posao u datim okolnostima. Za razliku od ostatka Hrvatske, u Dubrovniku nemate građevinsku tvrtku koja ne radi. Nedostaje i ljudi, ali i građevinskih tvrtki. Što se tiče pritisaka, ne bih generalizirala. Kad sam došla u Grad Dubrovnik i preuzela dio poslova koji se odnose na gradnju i investicije znala sam što me čeka. Za ovu godinu je planirano 150 milijuna kuna investicija samo u Odjelu za izgradnju, da ne govorimo o prometu i ostalim odjelima. Naravno da bi svatko htio svoj dio sudjelovanja. Pritisci nastaju, ne mogu reći da mi nikad nitko direktno nije pristupio, ali nezadovoljstvo u dijelu javnosti postoji. Ipak, ne bih to vezivala za pojedinu struku, pogotovo ne građevinsku s kojom i dalje imam stvarno korektne odnose. Oni koji smatraju da im se nešto oduzima u trenutku kad je došla nova vlast, to je njihov osobni interes koji je postojao. Ne postoji problem generalno s određenom strukom. Znam da dosad na ovakvoj funkciji nije bila osoba iz struke. Više je ovdje riječ o strahu, nego o realnom problemu. Kad smo došli u Gradsku upravu zatekli smo jednog inženjera, a sad uz mene inženjerske struke imamo i 6 inženjera u odjelu za izgradnju koji u svakom trenutku imaju uvid u sve što se događa. Više nije moguće da pojedine situacije prolaze bez ikakve kontrole, da se Gradu Dubrovniku ili gradskim tvrtkama ispostavljaju fiktivni računi. Ili da se nešto ne napravi, a račun se isporuči. Vjerujem da se dijelu nekakve struke to ne sviđa, ali to nije struka, već interesne skupine.
Natječajem ste tražili nove komunalne i prometne redare, koliko ih je danas i hoće li se uspjeti postići komunalni red u Gradu?
Ove zime su objavljena dva natječaja, za komunalne i prometne redare. Zaposlena su dva nova komunalna redara i sada ih je osam, te dvoje ljudi u administraciji. Prošlo ih je ljeto bilo upola manje. Prometnih redara će biti devet uz jednog voditelja službe. Dosad s tako malim brojem ljudi u srcu sezone nije bilo sve pod kontrolom. Četvero ljudi je pokrivalo povijesnu jezgru, raspoređeni i u tri smjene. Potreba za komunalnim redarima je veća od ovih osam ljudi i vjerujem da ćemo u idućem razdoblju opet raspisati natječaj. Ovo ljeto će se sigurno vidjeti i osjetiti razlika.
Mislite li da je u Gradu problem što ‘svak’ zna svakoga pa se stvara dojam kako ima onih kojima nitko ništa ne može?
Naši su zakoni odlični samo se ne provode ili se krivo provode, na svim razinama vlasti. Kada se krši propis, osobno bih gurala sve do kraja dok se ne provede. Stvaranje dojma da je netko poseban ili zaštićen je loš. Jako smo mala sredina i duboko sam protiv stvaranja lokalnih šerifa. Moj broj telefona je javan. Zna ga pola grada. Javim se na 99 posto poziva. Ovaj jedan posto ne stignem. Mailovi mi dolaze stalno sa svih strana. Pišu mi naši sugrađani i na svaki mail reagiram. Svaki put kad odgovorim ljudi se iznenade što su uopće dobili odgovor. Dobivam pozitivne reakcije, samo na odgovor. U velikoj većini mi vrate mail da nisu mislili da će ikad dobiti odgovor ili kako nikad dosad nisu dobili odgovor. Tako savjetujem i pročelnicima s kojima radim. Odgovorite na mail – zaprimili smo pritužbu, postupit ćemo, provjerit ćemo. Nekad se ne može postupiti, nekad su ta traženja potpuno nerealna, ali i tad im treba odgovoriti.
Je li Vam to naporno? Jako. Baš jako naporno.
Pa jeste li pogriješili što ste stavili u opticaj svoj mail i telefon? Nisam. To je moj odabir. Mene i ovu gradsku upravu na vlast su doveli ljudi koji su nam dali povjerenje na izborima i dužnost mi je barem odgovoriti. To radim od jedanaest do ponoća ili jedan, kad svi moji doma pođu spavati.
Pred nama je i veliki preokret u razvrstavanju otpada. Je li Dubrovnik spreman?
Prošli tjedan je bio sastanak s ministrom Tomislavom Ćorićem na kojem smo razgovarali o tome, ali i o zatvaranju Grabovice te otvaranju Lučinog razdolja, prije svega. Dubrovnik je ispoštovao sve zakonske rokove, donijeli smo odluku o razvrstavanju otpada na Gradskom vijeću i sad krećemo u aplikaciju natječaja za Europske fondove. Bit će raspisan do kraja ovog mjeseca, a do kraja godine bit će razdoblje prilagodbe. Neće biti jednostavno uvesti zakon o razvrstavanju otpada na razini cijele Hrvatske, a primorski gradovi su specifični zbog starih jezgri i konfiguracije terena. Bit će to veliki izazov za Čistoću, ali za sad idemo u dobrom smjeru. U rokovima smo i vjerujem da ćemo tako i ostati.
Edukacija će biti ključna?
Takve velike izmjene uvijek stvaraju otpor kod dijela javnosti. To očekujemo. Bit će potrebna opsežna edukacija. I taj ćemo segment financirati iz fondova Europske unije s 80 posto bespovratnih sredstava. Nismo mi pilot projekt. Sve je to već prošla Europa. Edukacija će biti opsežna, a svjesna sam da će opet biti dijelova grada ili ljudi koji neće sve to popratiti, shvatiti ili željeti prihvatiti novine pa će odlagati smeće na mjesto gdje je do jučer bila kanta. Toga smo svjesni, s tim ćemo se boriti i u jednom trenutku će svi to prihvatiti. Uostalom, kao i sve velike zakone i sve velike promjene. One imaju prijelazno razdoblje, prihvatimo ih i nastavimo živjeti. Tako će biti i s razvrstavanjem otpada.
U ponedjeljak je bilo otvaranje ponuda za studentski dom. Ako sve prođe bez žalbi imat ćete uskoro još jednu aktivnost na izgradnji studentskog doma?
Studentski dom se gradi na lokaciji koja postaje veliko gradilište. Imamo gradilište vrtića Palčica, pa studentski dom i na dnu Čokolina Grad Dubrovnik kreće s izgradnjom PŠ Montovjerna. To su tri lokacije vezane jedna za drugu. Bilo bi odlično da se gradnja odvija paralelno na sva tri gradilišta. Izgradnja škole Montovjerna bi trebala započeti u rujnu, nakon natječaja kojeg se nadamo provesti do početka ljeta. Tada bi već trebala započeti izgradnja studenskog doma, a Palčica će se završiti do ožujka 2019. Bit će nezgodno stanovnicima sa svim velikim radovima i iskopima pa bi bilo dobro da se odvijaju istodobno. Nakon toga imamo u planu srediti taj dio grada koji će sigurno biti oštećen od silne mehanizacije. Riješiti oborinsku odvodnju i rekonstrukciju ceste.
A Vaša uloga na izgradnji studentskog doma, hoće li Vas dodatno opteretiti?
Moja tvrtka s još dva ponuditelja, iz Dubrovnika i Zagreba, kao zajednicom ponuditelja je prije dvije godine dobila na natječaju vođenje projekta izgradnje studentskog doma. Veliki je broj inženjera u projektu i cijela priča nije oslonjena na mene. Aktivnosti su i dosad bile dosta velike i sve je funkcioniralo. Ne mislim da je to išta značajno, novo i nešto što će se u znatnijoj mjeri odraziti na moj posao.
U lipnju u prvom razgovoru za DuList ste fokus stavili na projekt ceste na Nuncijati i lijevom skretaču za Bosanku.
Još uvijek su to prioriteti. Najgore je kad ne možete sami uzeti predmet i napraviti ga do kraja. Ne možemo jer su oba projekta pod ingerencijom Hrvatskih cesta. Bilo je velikih razgovora oko skretača za Bosanku, međutim situacija je složena jer je riječ o velikim zahvatima. Ta je zona vidljiva iz povijesne jezgre i obuhvaćena je s HIA-om i buffer zonom. Za sve se treba ishoditi, pored građevinske dozvole, i studija procjene na kulturnu baštinu, što se ne može napraviti za ovu sezonu. Moja ideja je bila da unutar pojačanog održavanja cesta uredimo prometnicu u vlasništvu Grada Dubrovnika od državne ceste prema Bosanci. Međutim, to ne bi riješilo probleme skretanja na spoj državne ceste gdje dolazi do presijecanja trake. Tu je najveći problem jer se na toj točki svakodnevno događaju prometne nezgode. Za ovu sezonu je predviđeno okretanje prometnog sustava na način da se neće moći ulaziti i izlaziti na priključku za Bosanku. Morat će se ići prema Dupcu, kružno, i taj režim prometovanja će uvesti Hrvatske ceste za vrijeme turističke sezone. Zabranit će se skretanje prema Bosanci s magistrale i time smanjiti protok prometa. Hoće li promet ići sve do susjedne općine pa će skretanje biti na Brgatu ili će se skretanje regulirati na Dupcu to će Hrvatske ceste definirati. Grad Dubrovnik je samo dao suglasnost na ovakvu privremenu regulaciju prometa.
A Nuncijata?
Problem je velik jer dio Grada gravitira magistrali od Konala do Nuncijate. Započeli smo s onim što možemo. Hrvatske ceste rade svoj projekt.
Oni navodno već imaju završen projekt?
Da, i predan je na ishođenje lokacijske dozvole Gradu Dubrovniku. Međutim, najprije moraju napraviti studiju utjecaja vizura za UNESCO, a to traje. Dok se usvoji proći će sigurno još 6 mjeseci nakon čega se ide na lokacijsku dozvolu. Onda slijedi otkup zemljišta što će potrajati.
Znači, možemo očekivati da će rješenje biti provedeno za 10 godina?
Ne, zakon o izvlaštenju je promijenjen stoga Hrvatske ceste moraju osigurati sredstva i podnijeti zahtjev za izvlaštenjem. To u konkretnom slučaju traje mjesec i pol dana. Kad smo to radili za cestu most – Pobrežje trajalo je toliko. A tu je riječ o cesti od 1,7 kilometara, za razliku od Nuncijate gdje je puno manje čestica. Sve je to rješivo u roku od godine dana. Najdugotrajniji postupak je s HIAom jer se studija šalje u Pariz, UNESCO-u i još ne znamo koliko će trajati njihova procedura.
To je nešto novo? Otkad je HIA postala ključni kriterij? Dakle osim Belvedera i za cestu će se trebati napraviti studija.
Da, jer će se ta cesta proširiti i automatski se radi vidljivi zasjek terena. Kada je Elektrojug radio tunel na magistrali oni nisu trebali raditi studiju jer je projekt napravljen ranije. Ta studija je pod ingerencijom Ministarstva kulture, odnosno UNESCO-a, šalje se u Pariz tako da je teško predvidjeti rok. Najizglednije je da će do odluke doći u roku od 6 do 12 mjeseci. Tek potom se mogu ishoditi sve dozvole za gradnju. U tom smislu i jest, primjerice, bila usmjerena nedavna izjava gradonačelnika da će obnova Belvedera trajati. I sama procedura ishođenja dozvola za gradnju je duga. Pa samo usklađenje izmjena GUP-a trajalo je dvije godine, a onda sad tek njima slijedi posao.
To će isto kočiti radove, privatne, ali i gradske?
Dogovor s Hrvatskim cestama i Ministarstvom kulture je da će Grad Dubrovnik za to područje magistrale koje će obuhvaćati dosta veliki dio ispod i iznad Državne ceste napraviti jedinstvenu Studiju utjecaja na baštinu. Tako da ćemo na tom dijelu i sebi i Hrvatskim cestama donijeti dugoročnu strategiju. Za to su osigurana sredstva u proračunu. Vratimo li se na Nuncijatu, Grad Dubrovnik ipak neće čekati projekt Hrvatskih cesta iduće dvije ili tri godine, već će na toj cesti uvesti privremeno rješenje. Hoće li ono biti u obliku pothodnika ili pješačkog prijelaza još ćemo vidjeti. Naš Odjel za promet radi na tome i razmatramo najbolju privremenu opciju.