Nakon devet godina na čelu grada, Mato Franković našao se pod ozbiljnim pritiskom koji je u javnosti kulminirao dodjeljivanjem policijske zaštite. Iako u dubrovačkoj političkoj povijesti to nije presedan – jer su slične situacije u određenim trenucima prolazili i njegovi prethodnici – činjenica da se oko donošenja novog Generalnog urbanističkog plana (GUP) podigla ovolika prašina više nego dovoljno govori sama za sebe.
Kada se odlučite za restriktivnije okvire gradnje, logično je da s druge strane nailazite na otpor. Ipak, riječ je o ukidanju 185 građevinskih područja različitih investitora i pretvaranju tih parcela u zelene zone. Prema Frankovićevoj procjeni investitori time gube između 500 i 700 milijuna eura. I tad su stvari postale znatno ozbiljnije, a tjednik Nacional objavio je obavještajne podatke prema kojima prijetnje upućene gradonačelniku stižu iz sumnjivih krugova povezanih s kavačkim i škaljarskim klanom, čiji se prljavi kapital navodno pokušava plasirati kroz građevinske projekte na našem području.
S gradonačelnikom sjedamo za stol u trenutku kada se priča s lokalne razine preselila pod povećalo nacionalne sigurnosti, s jasnim ciljem da doznamo što se zapravo događa iza zatvorenih vrata i kako se u svemu tome važe između političke odgovornosti i realnih pritisaka, odnosno prijetnji, s “terena”.
Kako se vi i vaša obitelj nosite s ovim prijetnjama?
Jednim dijelom pokušavam što više izolirati obitelj od svega toga, tako da se osobno nosim relativno dobro. Posao jednostavno treba dovršiti i cilj mora biti ostvaren, a to je usvajanje GUP-a. Mene se ne može ničim ucijeniti i to je jasna poruka svima onima koji možda pokušavaju ili tek namjeravaju pokušati.
Međutim, svjesni smo da je ovo tek početak i da nam slijedi dugih nekoliko mjeseci. Prave aktivnosti i pritisci izlazit će na vidjelo kako se stvari budu približavale kraju. Na samom smo početku procesa; uvijek u startu kod tih krugova postoji nada da će se nešto promijeniti, ali kad ta nada počne padati, njihove će akcije biti puno veće. Ići će u više smjerova, od maksimalne difamacije mene kao osobe pa sve do obiteljske razine. Na sve sam to spreman jer sam sam sa sobom raskrstio – ako sada ne usvojimo ovaj GUP, trajno ćemo izgubiti grad.
Kad kažete da bismo izgubili grad, jasno je da smatrate i poručujete da ti ljudi, koji su očito spremni na sve da ostvare svoj cilj, uopće ne mare za prostor u koji ulaze?
Ti ljudi koji bi željeli ovdje graditi nisu ljudi koji vole ovaj grad. Njima Dubrovnik predstavlja isključivo novac i dobru investiciju, dok je nama ovo život, rodno mjesto i zapravo sve. Mi volimo ovaj grad. Bez obzira na to slagali se mi unutar političkog spektra, bili lijevi ili desni, svi mi volimo Dubrovnik. Nitko u lokalnoj politici, bez obzira na stranačku pripadnost, nema osjećaj da mu nije stalo do grada. Da se realiziralo sve što je do sada bilo u prostornom planu, cijeli bi se grad pretvorio u ono u što nam se pretvorio Babin kuk.
Meni je danas teško odgovarati na pitanja na međunarodnim skupovima. Na Dubrovnik Forumu i inicijativi Triju mora morao sam odgovarati na pitanja stranih dužnosnika koji su me pitali jesmo li mi normalni i što to radimo od prostora. Stalno se moram opravdavati da je to nešto što je nastalo davno prije mog mandata. Upravo tako su nam trebale izgledati i Ploče da nisam čvrsto stao iza toga i zaustavio sve te procese.
Mislite li da je s druge strane riječ o blefu ili stvarnim, ozbiljnim prijetnjama i osjećate li uopće strah?
Ja ne osjećam nikakav strah. Ovo što sam izgovorio možda će nekome zvučati kao floskula ili bezlična politička izjava, ali to vam govorim iskreno, iz srca. Da me netko u ovom trenutku pita život ili GUP, moj bi odgovor uistinu bio GUP. Ja to najozbiljnije mislim.
Zanimljivo je promatrati reakcije javnosti. Dok dio medija i politike prilično mlako prelazi preko činjenice da vam je ugrožena sigurnost, nedostaje li vam u ovom trenutku glasnija i otvorenija podrška okoline?
Nisam tražio ničiju podršku. Jedino što mi uistinu malo smeta i djeluje potpuno bezlično jest kada pojedini dubrovački oporbenjaci izjavljuju da je ovo moj politički šou i jeftini igrokaz. Kao da jedan gradonačelnik može tek tako reći: ‘Ajde, dajte mi malo policiju da me čuva radi dojma.’ Nije to baš tako. Onaj koga policija nikada nije čuvala možda može pisati takve nebuloze. Međutim, ljudi koje je policija štitila kroz povijest – a javili su mi se neki kojima se to dogodilo – vrlo dobro znaju da je to zapravo najneugodnija stvar koju jedan političar može doživjeti.
Spomenuli ste policijsku zaštitu. Dok jedni u tome vide opravdanu i ozbiljnu ugrozu, iz oporbe, točnije od Anite Bonačić Obradović, stižu opaske kako je ovdje riječ o jeftinom privlačenju pažnje i slavi. Kako gledate na takve komentare?
Ima jedna zanimljiva crtica iz dubrovačke povijesti. Mene u prva dva mandata nijednom nije čuvala policija, no sada me čuva. Prije mene, u određenim su trenucima policijsku zaštitu imali i Andro Vlahušić, Dubravka Šuica, Nikola Dobroslavić, pa i pokojni Pero Poljanić u vrijeme rata. Dakle, u mandatu gotovo svakog gradonačelnika Dubrovnika dogodio se takav trenutak i u tome nema ništa neuobičajeno. To nije nikakva slava niti su to svjetla pozornice. Kad je netko s vama 24 sata dnevno, onda nemate privatnosti. Zato mi je bilo prilično smiješno kad se govori o privlačenju slave. Kakve slave?
Ono što me ugodno iznenadilo bile su brojne poruke političara iz cijele Hrvatske koje sam primio, uključujući i one iz SDP-a, a ne samo iz HDZ-a. Naravno da je podrška stranačkih kolega očekivana, ali zanimljivo je da su mi kolege gradonačelnici iz SDP-a diljem Hrvatske slali poruke podrške. Još više me iznenadio pristojan broj poruka ozbiljnih političara iz Crne Gore.
A domaći akteri? Dobivate li podršku od lokalnih političara, makar na hodnicima gradske uprave? I zašto, pita dio oporbe i građana, s ovim niste išli ranije nego tek sada, u trećem mandatu?
Onako, znatno manje. Ipak, moram reći da mi je, kada se predstavljao GUP, Marko Giljača prišao i otvoreno rekao: “Svaka čast Mato, ovo je trebalo gradu i ovo je dobar put. Nadam se samo da nema neka zakačka u GUP-u.” Odgovorio sam mu da se i ja nadam da nema.
Mnogi mi još uvijek ne vjeruju da se osobno uopće nisam miješao u izradu GUP-a, nego da sam taj posao uistinu u potpunosti prepustio struci. Izrađene su brojne neovisne studije i analize. Često me javno prozivaju zašto mi je trebalo punih devet godina da usvojim GUP, ali ja sam točno znao što radim i bio sam svjestan da će rezovi biti brutalni. Kada nekome ukidate građevinsku zonu i pretvarate je u zelenu površinu, morate odgovarati na sva pravna pitanja kako bi Grad na sudu mogao opravdati svaku prenamjenu. Zato nam je trebalo devet godina.
Kad govorite o tim interesnim skupinama i moćnicima s kojima ste ušli u klinč, na koga točno mislite? Je li bilo izravnih prijetnji licem u lice?
Mislim na pojedince, interesne skupine, investitore, ali i osobe unutar same politike. Osobno nisam imao izravan obračun ni s kim. Meni nitko nije došao licem u lice i izrekao prijetnju, osim nekih anonimnih poruka koje sam dobivao u gluho doba noći preko sumnjivih brojeva, a koje bi se same izbrisale nakon nekoliko sekundi. Da mi je netko osobno došao i prijetio – nije.
Je li u ovih devet godina bilo pokušaja da se s vama pronađe neki zajednički jezik mimo službenih kanala?
U mojih devet godina mandata više ljudi pokušalo se sa mnom dogovoriti oko različitih stvari, ali su brzo naučili da to sa mnom ne ide i da ja nisam na tu tipku. To je možda bilo u samim počecima, međutim ljudi su poslije odustajali od takvih ideja. Ja investitore jednostavno ne primam u ured. Nakon predstavljanja ovog GUP-a dobio sam enorman broj zahtjeva za sastanak, ali svima poručujem isto: ako imaju primjedbu na plan, rok za podnošenje je do 28. u mjesecu i neka je ulože službenim putem. Primiti ih neću jer se time ne želim baviti. Ako smo odlučili da struka odrađuje svoj posao, onda ja čvrsto stojim iza toga.
Kakav rasplet očekujete na samoj sjednici Gradskog vijeća? Hoće li proći bez turbulencija unutar vladajuće većine?
Ja ću taj dokument staviti pred Gradsko vijeće, a kako će vijećnici o tome odlučivati, to je na njima. Znam kako će odlučivati HDZ – bit ćemo čvrsti, stabilni i apsolutno jedinstveni što se tiče GUP-a Grada Dubrovnika. Ne mogu nas rastaviti. Nakon toga je na svakoj drugoj političkoj opciji u Gradskom vijeću da donese svoju odluku. Izbor će biti vrlo jednostavan: ili će zadržati postojeći GUP na snazi ili će glasati za ovaj novi. Trebat će uistinu imati hrabrosti i odgovornosti prema gradu pa glasati za ostanak ovog sadašnjeg plana koji je, malo je reći, devastirajući.
A taj je plan povijesno nasljeđe više različitih garnitura. Meni vrlo često prigovaraju da je to donio moj HDZ, ali to nije točno. To su kroz godine zajednički donosili i HDZ, i SDP, i HNS, kao i brojne druge stranke koje su tada sudjelovale u kreiranju tog devastirajućeg prostornog plana.
Cijeli intervju s gradonačelnikom pročitajte u tiskanom izdanju DuList-a koje izlazi uskoro!
