Monografija 2. gardijske brigade Gromovi Udruge ratnih veterana ove brigade predstavljena je danas u Dubrovniku u nazočnosti brojnih branitelja i predstavnika udruga proisteklih iz Domovinskog rata, ravnatelja osnovnih škola i brojnih drugih.
Ovim projektom Udruga je željela očuvati vrijednosti Domovinskog obrambenog rata te vrednovati doprinos hrvatskih branitelja, a u Dubrovniku su je predstavili Ivan Krupec, predsjednik Udruge ratnih veterana i Krešimir Maretić Zagi, voditelj projekta Promicanje vrijednosti Domovinskog rata.
Ivan Krupec u svom govoru, prisjećajući se ratnih dana Gromova, posebno na južnom bojištu, nije mogao suzdržati emocije. Istaknuo je kako je autorski tim monografije predvodio umirovljeni brigadir Mile Krišto, ratni načelnik stožera 2. gardijske brigade.
-Vodio nas je u ratu i bio na prvoj crti gdje je stradao. Dio tima je i umirovljeni satnik Krešimir Maretić ujedno i nositelj projekta, ratnik, dva puta ranjen na prvoj crti, vrhunski operativac, pčela radilica. Ne štedi sebe i traži od svih da odrade zadani posao. To je naš Zagi. Ponosan sam što smo došli u najjužniju županiju i grad Dubrovnik, grad duge povijesti, grad kulture, umjetnosti, grad koji nas je objeručke prihvatio. U lipnju 1992. 2. gardijska brigada dobila je zapovijed i kreće na južno bojište. Točnije dio brigade kao taktička grupa 2 kojom je zapovijedao pukovnik Drago Matanović, danas general i zamjenik načelnika Glavnog stožera HV-a. Taktička grupa s Banije dolazi u Orašac, Vrtove sunca gdje se vojska svakodnevno vježbala i prilagođavala novom terenu. To iskustvo nam je višestruko koristilo. Nakon 6-7 dana selimo se u hotel Belvedere gdje je smješteno zapovjedništvo i dio garde spreman za smjenu dok je većina zauzela položaje po čukama. Došli smo u grad, koji nas je pazio, grad koji nas je hranio, dobro prihvatio i ranjene zbrinjavao. Hvala na tome – rekao je Krupec.
Prisjetio se i samog dolaska na Stradun.
-Dolazak u staru jezgru me je duboko ganulo. Stara jezgra s vidljivim ratnim ranama, ulazimo na Stradun, a on pust. Niti čiopa. Hodamo bez riječi, i dok smo hodali odjednom su iz ulice dotrčala dva dječaka. Jedan se obratio i kaže: Dundo, može metak. Dajem mu metak, što ću, a svjestan da i sam imam šaku, ali njima je to onda bilo veliko zadovoljstvo – rekao je, suzdržavajući emocije, Krupec, dodavši kako su one, iako je prošlo četvrt stoljeća i danas prejake i prevladavaju.
-Pitate se zašto smo mi danas ovdje. Prvenstveno da prezentiramo monografiju koju ćemo poslije uručiti svim školama Županije i grada Dubrovnika, da predstavimo ratni put 2. gardijske brigade Gromovi, koji smo pretočili u ovu knjigu. Kako? Teško i mukotrpno iščitavajući gomile dokumenata, zapovijedi, razna izvješća, ratne dnevnike, bilježeći živu riječ nas samih sudionika dok još pamtimo, dok nas još ima živih koji zorno pamtimo sve akcije. Zašto? Učenje je majka mudrosti, upravo zato da se ne ponovi zlo rata, da ovu povijest pisanu našim znojem, krvlju i suzama prenesete mladim naraštajima – rekao je ravnateljima osnovnih škola.
Naglasio je i kako su Gromovi prešli bojišta od Like, Banije i Slavonije preko Zadra do Dubrovnika.
-Ratnu zastavu ponosno smo ponijeli sa stadiona u Kranjčevićevoj, krenuli u borbu za svoju Domovinu, protiv ljudi nahvao – rekao je među ostalim Ivan Krupec.