Gradski vijećnik i predsjednik Odbora za javna priznanja Nenad Vekarić (HNS) reagirao je na pisanje duLista o izostavljanju Dubrovačkih muzeja iz kandidature za Nagradu Dubrovnika.
Tekst reagiranja prenosimo u cijelosti:
"Pretenciozni naslov „Kome smetaju Dubrovački muzeji“ razlog je zbog kojih reagiram na ovaj članak objavljen u DuListu. Jer „Dubrovački muzeji“, dakako, nikome ne smetaju, naprotiv, svatko, pa tako i ja, s radošću gledamo na bilo što dobro što se iznjedri bilo iz te ili iz neke druge dubrovačke ustanove.
Kao prvo želim istaknuti činjenicu da mi je žao da je ime „Dubrovačkih muzeja“ došlo u javnost jer je jedno od temeljnih pravila rada Odbora za javna priznanja tajnost – ali ne tajnost zbog tajnosti, nego tajnost samo zato da bi se zaštitili oni koji nagradu nisu dobili. No, predlagači, sudeći po Vašem tekstu, nisu smatrali da je to bitno pa se sad umjesto o meritumu raspravlja o stvari koja nije bitna.
A meritum stvari je sljedeći: 1) Nije logično da Nagradu Dubrovnika za istu stvar dobiju dva subjekta; 2) Nagradom Dubrovnika nagrađuju se dosezi, a ne redovni rad i s toga je logično da nagradu dobije autor, a ne institucija koja je stajala iza projekta.
To bi bilo isto kao da nagradu za objavljenu knjigu dobije izdavač, a ne autor. Uz sve pohvale „Dubrovačkim muzejima“ za realizaciju projekta „Ruđer Bošković“ smatram da Nagrada Dubrovnika za taj projekt treba pripasti autoru, a ne ustanovi. I stoga mislim da je donesena prava odluka. I to je meritum stvari.
Sve ostalo nije bitno, pa i propust koji se dogodio – nenamjeran ali logičan, jer sam prijedlog, koji na 2 i pol stranice donosi životopis Ivice Martinovića, a o Dubrovačkim muzejima ne donosi nijednoga retka i spominje ga isključivo samo u popratnom dopisu, sugerira da je težište prijedloga na dr. Ivici Marinoviću.
Stoga nije čudo da je prilikom otvaranja prijedloga taj prijedlog prosuđen kao jedan prijedlog za dr. Ivicu Martinovića a ne kao dva prijedloga jer nije ni uobičajeno, niti se to dosad ikad dogodilo da je netko jednim prijedlogom obuhvatio više predloženika.
Ja sam taj prijedlog na taj način protumačio – ako je to moj propust neka bude moj propust – kao što je i propust ostalih članova ako nisu to uočili jer su im svi materijali bili dostupni, pa reagirali ako su mislili suprotno – no u konačnici, ta činjenica ne bi ni najmanje utjecala na odluku.
Smatram da je upravo odluka koja je donesena jedina moguća i jedina ispravna odluka. Odbor za javna priznanja radio je u dobroj vjeri i s vrlo visokim stupnjem suglasnosti i smatram da su u okviru pristiglih prijedloga donesene ispravne odluke.
A što se tiče „Dubrovačkih muzeja“, njihov rad duboko cijenim, s tom ustanovom i sam odlično surađujem, kao i ustanova u kojoj ja djelujem, i bilo kakva pomisao o tome da bi „Dubrovački muzeji“ nekome smetali nema nikakvog temelja."
Nenad Vekarić