Osim prirodnim ljepotama, zbog kojih je postala omiljena turistička destinacija, Žuljana na poluotoku Pelješcu može se podičiti i iznimno bogatom poviješću. Jedno od istaknutih mjesta u njezinoj povijesti zauzima Matrikula bratovštine svetih Julijana i Martina iz 1556. godine.
Ovaj vrijedan povijesni dokument bit će u središtu predstavljanja knjige „Priča o Žuljani“ Jadrana Jeića Baguzeja, koje će se održati 25. srpnja 2026. godine u 20 sati u Konobi Mediteran u Žuljani.
Prva poznata vijest o pronalasku Matrikule potječe od 1. prosinca 1923. godine. O njoj je tada u pismu dum Niku Gjivanoviću pisao dum Mato Ivanović, ondašnji žuljanski svećenik.
Ivanović je naveo kako je po dolasku u Žuljanu, pregledavajući župni ured, pronašao staru knjigu uvezanu u drvo, s pergamenama datiranim od 1511. godine nadalje. Na početku knjige nalazila su se pravila bratovštine svetog Julijana, odnosno „S.to Zulino“, i svetog Martina, „S.to Martino“.
U pismu je zabilježeno i da je u to vrijeme Crna Gora pripadala žuljanskoj župi. Pravila bratovštine određivala su ceremonije koje su se morale provoditi u slučaju smrti i na Dušni dan u crkvi svetog Julijana, uz koju se nalazilo žuljansko groblje.
Pravila su potvrđena i prihvaćena posljednjeg dana prosinca 1557. godine, a dokument je potpisao Franciscus Parisius iz Malog vijeća Dubrovačke Republike.
Godine 1562. stonski biskup Pietro di Gozze upozorio je na nemar u provođenju propisanih ceremonija te odredio novčane globe za one koji se pravila ne budu pridržavali.
U Matrikuli se nalazi i popis „braće“, odnosno žuljanskih kuća.
Dum Mato Ivanović zapisao je i kako je Matrikulu pokazao dr. Niku Zvonimiru Bjelovučiću, kojemu je bilo žao što za nju nije ranije doznao jer bi mogao ispraviti brojne pogreške u djelu „Povijest poluotoka Rata“.
Ivanovića je posebno začudilo to što su se propisi koji datiraju iz 1557. godine i početkom 20. stoljeća točno provodili u crkvici svetog Julijana i u matici svetog Martina. Zaključio je kako „starinski običaji ne ginu lako“.
Žuljanska bratovština vrlo je izgledno postojala i prije osnutka župe svetog Martina 1556. godine. Vjerojatno je upravo zato u svojem nazivu zadržala i prvotnog titulara, svetog Julijana Mučenika, po kojemu je Žuljana dobila ime.
Samo mjesto najranije se spominje u vladarskim poveljama iz 12. i 13. stoljeća, a područje Žuljane bogato je i kasnoantičkim arheološkim nalazima koji su do danas tek djelomično istraženi.
Prema Stonskim odredbama, pelješke bratovštine nisu imale samo lokalnu i vjersku ulogu. One su u ime stonskog kneza provodile i političke odredbe Dubrovačke Republike.
Tu je tezu već predstavio Ante Marinović, navodeći kako su bratovštine u Dubrovačkoj Republici bile i svjetovni, politički predstavnici svojega područja.
Prema Stonskim odredbama iz razdoblja od 1333. do 1406. godine, naredbe su se trebale provoditi u svakom pelješkom selu, odnosno „villi“. Gastald, izabrani voditelj bratovštine, zajedno je s dvojicom sudaca rješavao i sve građanske sporove vrijednosti jednog perpera i manje.
Posebno je važno da se u Stonskim odredbama ne koristi izraz imenovati, odnosno „nominare“, nego birati – „eleçer“. Gastald i dvojica sudaca birali su se na godišnjem kapitulu, odnosno zboru bratovštine.
Nakon što je ponovno pronađena početkom 20. stoljeća, povijest žuljanske Matrikule nastavila se kroz nekoliko važnih etapa.
Godine 1926. u Biskupiji je napravljen dosje o Matrikuli, oznake 1926/1, Dubrovnik, Batahovina bb.
Godine 1960. dr. sc. Cvito Fisković upozorio je dr. sc. Antu Marinovića na važnost Matrikule. Marinović ju je potom znanstveno obradio, donoseći tekst izvornika s pojedinim objašnjenjima na hrvatskom jeziku.
Matrikula je 2007. godine snimljena, a tekst je objavljen u izvorniku, uz priložene preslike i dodatno otkriće ustrižaka korištenih za uvez hrpta, u monografiji dr. sc. Vinicija B. Lupisa.
Godine 2009. Matrikula je u cijelosti restaurirana u Hrvatskom restauratorskom zavodu u Zagrebu.
Nakon opsežne potrage Jadrana Jeića Baguzeja, Matrikula se 2025. godine nalazi u Arhivu Dubrovačke biskupije.
Riječ je o iznimno vrijednom povijesnom dokumentu za proučavanje rodoslovlja i društvenog života Žuljane. Ipak, povezivanje osoba zapisanih u Matrikuli s današnjim poznatim žuljanskim rodovima otežavaju patronimna prezimena, poput zapisa Pavo Lukin, što znači Pavo, sin Luke.
To ne znači da tadašnji stanovnici nisu poznavali ili imali imena svojih rodova, nego da ih u to vrijeme nije bilo potrebno zapisivati.
Unutar Matrikule ipak je 1576. godine prvi put zabilježen rod Jeić, koji i danas živi u Žuljani.
Važno je i da su već 1556. godine u tekstu Matrikule izjednačene uloge braće i sestara iz Žuljane. Glavni motiv koji se provlači kroz dokument jest uzajamno pomaganje, sažeto u latinskoj izreci „Hodie mihi, cras tibi fratre“, odnosno: „Danas meni, sutra tebi, brate.“
– U vremenima rapidnog nestajanja glavnih odrednica identiteta naših primorskih mjesta, ali i opće društvene otuđenosti, vrlo je važno osvijestiti bogatu povijest bratovština poput žuljanske, koje su stoljećima čuvale iste običaje – ističe Jadran Jeić Baguzej.
Prigodom predstavljanja knjige „Priča o Žuljani“ dubrovačkom biskupu Roku Glasnoviću bit će uručena replika križa s korica Matrikule izrađena u srebru. Za ovu ju je prigodu izradila Zlatarna Široka iz Zagreba.
U monografiji „Priča o Žuljani“ prvi se put donosi i cjelovit prijevod Matrikule. Prijevod je priredila dr. sc. Zrinka Novak, uz komentare akademkinje Nelle Lonza, dr. sc. Domagoja Vidovića i autora Jadrana Jeića Baguzeja.
Autor smatra kako bi bilo prikladno razmišljati i o obnovi ove iznimne crkveno-svjetovne organizacije, kao zalogu za bolju budućnost Žuljane i očuvanje identiteta ovoga pelješkog primorskog bisera.
