Na blogu Muzeja i galerija Konavala može se pročitati zanimljiv tekst o povijesti Konavala u kontekstu Dubrovačke Republike, posebno se fokusirajući se na Konavljane u dubrovačkoj vlasteli.
Gotovo u kolektivnoj memoriji Konavoki i Konavljana Dubrovačka je Republika ostala okarakterizirana kao tamnica. Tome je doprinijelo oduzimanje zemlje u 15. stoljeću, ali i zakoni po kojima su gotovo sve konavoske obitelji bile u kmetovskom odnosu s dubrovačkom vlastelom. Odnosi Konavljana i vlastele posebno su se pogoršali krajem 18. stoljeća, što je rezultiralo Konavoskom bunom, ali su do tada ipak bili snošljivi jer su uvjeti života u susjedstvu Republike bili znatno lošiji. Usprkos animozitetu koji se stvarao stoljećima, neki su Konavljani uspjeli postati cijenjeni građani Dubrovnika, a neki čak i ući u samu vlastelu.
Dubrovačka vlastela od 1332. godine zatvoreni je sustav koji preuzima cjelokupnu vlast u gradu i području pod gradskom kontrolom te ne prima nove članove. Jedino proširenje kruga vlastele dogodit će se nakon velikog potresa 1667. godine kada je i velik dio vlastele ostao pod ruševinama. Uzme li se u obzir ova situacija, otvara se pitanje na koji su način neki Konavljani ušli u krug vlastele. Za početak se treba osvrnuti na rodove koji svoje porijeklo vuku iz Konavala prema predaji, a u Grad dolaze prije zatvaranja vijeća 1332. godine.
Po predaji 26 do 28 prvotnih vlastelinskih rodova vuku svoje porijeklo iz Cavtata ili Molunta. Analisti koji donose priče o porijeklu rodova su Anonim (16. st.), Ragnina (16. st.), Razzi (16. st.) i Matijašević (18. st). Ipak, prema dosadašnjim povijesnim analizama, čini se kako je barem dio njih došao iz Kotora ili nekih drugih mjesta. Premda se ne može sa sigurnošću potvrditi kako su dubrovački vlastelinski rodovi potekli iz Cavtata, Molunta ili Vitaljine jer povijesni izvori ne dozvoljavaju cjelokupni uvid u stvarnost, legende i mitovi uglavnom nastaju od dijela istine. Tako je sigurno da je barem dio od 26 (ili 28) rodova potekao s područja Konavala. Za dosadašnje analize najpotpunijim se pokazalo Matijaševićevo djelo, pa ćemo ovdje navesti rodove koje je predstavio s konavoskim porijeklom.
Neki rodovi su izumrli vrlo rano, u 14. ili 15. stoljeću, a neki su ostali prisutni do 20. stoljeća. Rod Baccante izumro je u 14. stoljeću, a danas se vjeruje da vuče porijeklo iz Kotora. Baucella kao rod nestaje također u 14. stoljeću, a danas im se porijeklo smješta u Zadar. Basseglo je rod koji izvori potvrđuju u Kotoru, a jedan je od rijetkih koji je doživio 19. stoljeće. Rod Beno ne potvrđuje se u izvorima, pa je njegovo postojanje upitno. Rod Binciola potvrđen je kao ogranak roda Bodaza i zasad nema podataka koji negiraju cavtatsko porijeklo ova dva roda. Bincola/Binciola kao rod nestaje u 17. stoljeću, a Bodaza u 15. stoljeću. Poznati rod Bobalii koji nestaje u 18. stoljeću vjerojatno vuče porijeklo iz Cavtata, ali prema drugim pretpostavkama dolazi iz dalmatinskog zaleđa. Rod Bonda, koji će se održati do 20. stoljeća, također najvjerojatnije potječe iz Cavtata.
Matijašević u vlastelu uvršćuje i rod Domagna iz Molunta, koji su po njemu izumrli 1306. godine (prije zatvaranja vijeća), ali za sada ovaj rod nije potvrđen u izvorima. Gaislavo je vjerojatno ogranak roda Crossio koje nalazimo i u Kotoru, a izumire u 14. stoljeću. Rod Gambe izumire u 14. stoljeću, a vjerojatno ima kotorsko porijeklo. Rod Juda gubi na važnosti prije zatvaranja vijeća, ali svoje porijeklo moguće vuče iz Cavtata. Rod Luca također vjerojatno potječe iz Cavtata, a nestaje u 14. stoljeću iz izvora. Lucarze je prema legendi cavtatski rod porijeklom iz Salone, ali se ne potvrđuje u izvorima.
Magelasio je rod koji izumire u 14. stoljeću, a najvjerojatnije porijeklo im je Cavtat. Rod Maxi iz Cavtata nestaje u 15. stoljeću, ali čini se da je ranije izgubio status vlastele. Martinussio je rod koji je izumro u 16. stoljeću, a moguće je da se radi o ogranku nekog drugog roda, navodno porijeklo im je Cavtat. Rod Nencini se ne potvrđuje u izvorima. Rod Petragna najvjerojatnije potječe iz Cavtata, a izumire u 14. stoljeću. Pizinego je rod koji izumire prije zatvaranja vijeća, a vjerojatno potječe iz Cavtata. Značajni rod Restii izumire u 19. stoljeću, a najvjerojatnije su cavtatskog porijekla. Rod Serso također je vjerojatno iz Cavtata, a nestaje u 14. stoljeću. Rod Sylvestro ne potvrđuje se u izvorima. Rod Tersa navodno iz Cavtata izumire prije zatvaranja vijeća. Rod Vitagna iz Molunta izumire u 14. stoljeću. Rod Volzo nestaje u 16. stoljeću, a moguće je iz Cavtata.
Za sve rodove Matijašević pretpostavlja doseljenje u Dubrovnik 930. godine. Prema Ćosićevoj analizi, u tome se krije trag istine. Naime, u 9. i 10. stoljeću Jadran je poprište borbi i čestih arapskih pljačkaških pohoda. Priobalna naselja kao što su Cavtat i Molunat u tom se razdoblju većim dijelom napuštaju jer nisu dovoljno utvrđeni s morske strane. Tako je vrlo vjerojatno da je dio izbjeglica iz primorskih konavoskih krajeva prešao u Dubrovnik, koji je pružao veću sigurnost. Ponovno naseljavanje primorskih područja u Konavlima nastupit će tek dolaskom dubrovačke vlasti u 15. stoljeću.
Za vrijeme humanizma i renesanse, neki su rodovi nastojali dokazati svoje antičko porijeklo, a Epidaur je bio idealno mjesto iz kojeg je rod mogao prijeći u Dubrovnik. Zbog toga nije jednostavno otkriti je li neki rod uistinu porijeklom iz Cavtata ili se samo radi o obiteljskoj političkoj propagandi. Ipak, analisti uglavnom doseljenje rodova smještaju u razdoblja nakon propasti Epidaura, kada je već na području Konavala uspostavljena nova vlast i kada je dijelom promijenjen etnički sastav stanovništva.
Migracije Konavljana u Dubrovnik nastavit će se i nakon zatvaranja vijeća, ali samo će jedan rod porijeklom iz Konavala biti prihvaćen u vlastelu 1678. godine. Rod Vodopić prisutan je u Dubrovniku od 1340. godine i vrlo brzo se prezentirao kao uspješan rod koji je pripadao krugu bogatih građana u bratovštini Antunina. Nakon Velike trešnje rod Vodopić postat će posljednji rod primljen u dubrovačku vlastelu, a izumire početkom 18. stoljeća. Mnogi su drugi konavoski rodovi težili cilju zadobivanja dubrovačkog plemstva, ali u tome nisu uspjeli. Ipak, brojni su bili među članovima Antunina i Lazarina, a drugi su postali i nominalni plemići Stona, ali to je neka druga priča.