Izložba Anamarije Obradović Blic-momenti i Lene Kramarić Što sam radila ove godine otvorena je u Galeriji Flora.
– Naziv BLIC-MOMENTI odgovara motivima radova jer su nastajali nasumičnim procesom. Slike koje su se dogodile u hodu i kontinuiranim istraživanjem uvelike su mi pomogle u razvoju ideja za moj budući rad. Podsjećaju na zaleđene trenutke koji mogu biti stvarni, ali isto tako i projekcija zamišljenog trenutka kojeg poput treptaja zaustavljam i prenosim na platno. Pri izvedbi koristim se različitim tehnikama koje su bačene kao skice na sirovo platno, bez ikakve podloge. Akvarel, akril, kolaž, markeri su kontrolirani i promišljeni dok korištenje tuša i njegovim preljevanjem i kapanjem po platnu mjestimično mogu, ali nikad do kraja iskontrolirati, što mi stvara dozu iznenađenja tijekom procesa stvaranja slike. Mrlje koje se pojavljuju na dijelovima slike podsjećaju na Rorschachov test mrlja koji se koristi u psihoanalitičkoj teoriji, jer gledatelj može sam prepoznati razne oblike u slici baš kao kod ispitanika psiho-testa, čije se mrlje razlikuju od mojih jer tvore simetrične oblike. Strip-art koji je u malim dozama uvijek bio prisutan u mojoj tehnici slikarstva ovaj put je očišćen od slikanja akrilom i potpuno ogoljen, tako da na slici prevladava crtež s minimalnim slikarskim potezima kista. Poput stripa ciklus je započet na papiru a kasnije ga prenosim i iskušavam iste tehnike na platnu – istaknula je u katalogu autorica Anamarija Obradović..
– U trenutku kada imam prazan medij pred sobom; nisu mi posve jasni prizori koje ruka treba izvesti…osjećam samo atmosferu koju želim stvoriti. Počinjem sa crtežom. Sa skicom ali ne na papiru već negdje u glavi, umu, tijelu. Tu se sakrivaju i pitanja i odgovori o kojima ne razmišljam dok stvaram. Izgleda da se obraćam unutrašnjem svijetu, koristeći pritom, vizualne kodove onog vanjskog. Sve se odvija na granici, između svjesnog i nesvjesnog sa određenom količinom svjesno planirane radnje – akcije i određenom količinom onog unutrašnjeg nagona. Graničenja između zadovoljavajuće stvarnosti i jednostavne i intimne kontemplacije o unutarnjem svijetu. Posljedica neprestane ‘borbe’ unutrašnjeg i vanjskog je melankonija i nikad konačno protumačena slika/rad.
Više odvojenih slika povezanih istom idejom koristim kao bazičnu formu izražavanja. Na taj se način ponekad! uspjevam doreći i
zaokružiti cjelinu. Zapravo se sve naizgled odvojene cjeline stapaju u jednu priču koja se godinama neiscrpno razvija. Neke slike
višeslojno obrađujem dobivajući strukturu sličnu mojim mislima, zatrpanim željama, planovima i očekivanjima. Motiv žene na pojedinim novim radovima nalazi se u zagrljaju muškarca no ona je i dalje sama i sakrivena. Pojavljuje se slobodniji potez i sloboda kao stanje samo po sebi. Prizori su pojednostavljeni a time i snažniji. Svakodnevno stvaranje omogućuje proživljeni osobni doživljaji, promjene, stavovi… Prerađujem ih u slike ali ih trenutno ne analiziram i ne zaključujem. Drugima i sama sebi postavljam pitanje i dajem odgovor. Pitanje je bez upitnika a odgovor bez točke. Što sam radila ove godine – zapisala je pak Lena Kramarić.