Nekoć davno je Ivo Sanader slikovito opisao SDP-ovu odlučnu neodlučnost kao „kad malo dijete ne zna hoće li piškiti ili kakiti“ (u kadru se tada iza Iva smješkao Frano Matušić)…
Znao je Ivo što govori, to se opet događa u SDP-u. Prvo je njihov Vidoviti Milan-ović zaključio kako je sudski postupak i izrečena presuda Andru Vlahušiću za zlouporabu proračunskih sredstava u aferi Šipan nepremostiva prepreka socijaldemokratima za bilo kakvu suradnju. U SDP-u su, pohvalili su se, toliko visoko postavili ljestvicu da neki bez ikakvih problema prođu ispod nje. Milanović je potaknuo svoje dubrovačke ptiće da rašire krila i polete samostalno. Neki su toliko raširili krila (i zagraktali) da su i vlastite ptiće izgurali iz gnijezda.
Vidoviti Milan
U naletu nagle samostalnosti poslao je dubrovački Gradski odbor SDP-a otvoreno pismo kojim kritizira Vlahušića zbog nepoštivanja koalicijskog sporazuma i SDP-a kako političkog partnera, a koji ga je, naglasili su, doveo i održao na vlasti u Dubrovniku. Protestirala je Muratti jer je Vlahušić skinuo ovlasti Šalji nekoliko mjeseci pred izbore čime mu je „onemogućio sudjelovanje u projektima koje je pripremao zajedno s njim“. Podsjetili su gradonačelnika da ne zaboravi kako su projekti Grada rezultat proračuna koji je izglasala vladajuća većina u Gradskom vijećem na čelu sa SDP-om, i tako mu omogućila da ih provodi.
Ponukan neslavnim završetkom Muratti-Bonačić ere, Vidoviti Milanović je napokon progledao, shvatio kako ipak nepravomoćna presuda Vlahušiću i nije tako veliki problem i odlučio ga podržati. Nije preuzeo odgovornost za bacanje lokalne podružnice stranke s Boninova, a kako se svejedno Šaljina „glava otkotrljala“ daljnje krivce nije potrebno tražiti. Opet je Vlahušić ispao dobar, ili možda nije, ali to sad više i nije bitno jer vlast je slast, pa kad ne može bolje – daj što daš. Treba priznati da su dubrovački SDP-ovci i njihovi simpatizeri ipak bili vidovitiji – dobar dio njih je odmah znao što će se dogoditi pa su Vlahušića podržali već u prvom krugu…
Kome uopće treba podrška SDP-a?
Vlahušić može nazvati svog bivšeg zamjenika i kolegice iz prethodne četiri godine obnašanja vlasti i naslađivati im se: „jesam li vam rekao“. Budući da je dio glasova SDP-a već pobrao u prvom krugu, Vlahušiću ova zakašnjela potpora SDP-a realno ne znači previše. Upitno je koliko će razočaranih SDP-ovaca koji su u prvom krugu glasali za svog kandidata i doživjeli debakl, sada pristati na novu kombinatoriku i u drugom krugu podržati Vlahušića koji je eto preko noći, kao nekoć dekretom, postao opet pravovjeran. Čini mi se da je Vlahušiću važnije što će reći Vićan, a njegovo se biračko tijelo čini nekako discipliniranije. Kod ove kombinatorike treba imati na umu i preslagivanja u gradskom vijeću. Mogli bismo lako otkriti da je novi predsjednik vijeća naglo shvatio da se ideološki baš i ne poklapa s ekipom s kojom je izašao na izbore.
Teo Andrić ulazi u drugi krug u nepovoljnijem položaju. Obećao je građanima besplatnih deset kubika vode, veći dodatak umirovljenicima i obiteljima s više djece, prijevoz studentima, knjige osnovnoškolcima. Sve što je imao na umu već je ponudio. Uvođenje dodatnih obećanja sada poslat će krivu poruku. Koncerte podrške već je organizirao. Pozivni centar iz kojeg se pozivaju birači itekako će raditi ovih dana. Prijava Vlahušića zbog zlouporabe osobnih podataka „pacijenata“ teško da će mu donijeti nekakav spektakularan rezultat u narednih četiri dana. Video spotovi koji su se odjednom pojavili na društvenim mrežama obraćaju se krivoj publici. Ionako su prevagu Andru donijeli stariji i umirovljenici, kojima ovaj obećava dodatne povlastice uz pokaz, vožnju žičarom i jeftine koncerte i predstave. Jedino što nedostaje u ponudi su popust na pizzu i sladoled i komplet noževa za prvih deset koji nazovu telefonski broj u dnu ekrana.
Zašto bi sada bilo drugačije?
Uspoređivati kandidate po pojedinim područjima čini mi se suvišno. U čemu ih usporediti? U odnosu prema kulturi? Prema dubrovačkoj povijesti i povijesnom nasljeđu? Ionako se u ovoj zemlji nitko ne drži predizbornih obećanja. Zašto bi sada bilo drugačije? Možda bi bio zanimljiv odgovor kandidata na ovo pitanje. Zašto bi u sljedećem mandatu nešto bilo drugačije od načina kako su gradske vlasti funkcionirale do sada?
Pogledajmo nakratko kakav grad nasljeđuju budući kandidati. Prometne gužve nam se i dalje događaju. Mjesta za parking nema. Gle čuda, iako nam natalitet pada i dalje imamo djecu za koju nema mjesta u vrtiću. Sada najavljuju da ni novaca za nove škole nema. Hoteli su nam većinom u rukama stranaca. Sve više stambenih prostora u Gradu su u rukama stranaca. Još malo pa će i cijele gradske četvrti preći u ruke stranaca. Nije problem u strancima, oni su to kupili od nas. Jesmo li donijeli pravila ponašanja koja vrijede za sve pa i za te nove vlasnike?
Legaz je i ove godine krenuo s akcijom probijanja obruča oko plaže ispod Hotela Libertas, i nije to jedina plaža na koju će „jurišati“. Pitam se zašto gradske vlasti do danas nisu spriječile ovakve sramotne akcije. Jer sramotno je da sve ove godine nisu uvele reda u koncesijama na kupališta. Da ne bi bilo dileme, sramotno je to jedino za gradsku vlast a nipošto za Igora i stotine stanara koji zbog nečije samovolje ne mogu do zajedničke nam morske obale.
Oba kandidata imaju itekako iskustva s koncesijama. A Grad valjda ima instrumente kojima može prisiliti bilo koji hotel da se pridržava slova zakona. U protivnom je sve ovo o čemu već tjednima govorimo suvišno. Tada gradska vlast može raspisati još jedan referendum, ovaj put s pitanjem „jeste li za to da se Dubrovčani kupaju na dubrovačkim plažama“. Nitko Dubrovčanima neće biti kriv ako ne izađu u dovoljnom i ne budu se mogli kupati na vlastitim plažama.
Ne zaboravite Miss Texasa
Preostalo nam je tek nekoliko dana kampanje. Zbog već svima poznate „promišljenosti“ premijera i njegove vlade, premda su se trudili da kampanja bude kratka, ove smo godine bili izloženi jako dugoj kampanji. Kampanja i anti-kampanja za referendum trajala je mjesecima, potom ju je neko vrijeme upotpunjavala nazovi-kampanja za EU izbore. Ona oko izbora za pjesmu Eurovizije srećom je trajala kratko jer smo ispali odmah na početku, pa smo se nesmetano mogli posvetiti kampanjama za grad, gradonačelnika, županiju i župana. Nakon nedjelje preostaje nam još izbor za Miss Texasa koji će se održati koncem lipnja i početkom srpnja, a tamo je moj favorit Michelle Hanson.
Premda su neki mediji pisali o negativnoj kampanji u Gradu, a naišao sam i na poruke poput okanite se negativne kampanje jer ona ionako ne prolazi, nje, ruku na srce, u ovim izborima gotovo da nije ni bilo, posebice imajući na umu količinu raspoloživog materijala kojeg su osigurali kandidati. Ovo malo sukoba i izvlačenja pokoje epizode iz prošlosti teško da se može okarakterizirati pravom negativnom kampanjom a. Daleko je to od kampanje u, primjerice, Velikoj Britaniji gdje su ratovi plakatima s ironičnim porukama i fotomontažama, dopušteni i vrlo česti. Ako kandidat napravi ili izjavi nešto krivo, vrlo je vjerojatno da će već sljedećeg jutra cijeli grad osvanuti oblijepljen velikim plakatima na kojima je taj isti kandidat upakiran u neku posprdnu poruku. Već je legendaran plakat laburista o povratku Mumije s velikom slikom pokojne Čelične Lady.
I za kraj, u stilu jedne otrcane reklame: iduće nedjelje možete odvagati i izaći na izbore, ako vam se da, mislim, možete – ako vam je gust. Ako nije – ne morate, ovaj, mislim, mogli biste… A i ne morate. Jer, parafrazirat ću izjavu jednog kandidata koji je time ušao u antologiju društvene nekorektnosti, i ne izlazak na izbore je aktivan oblik sudjelovanja.