”Nisam veleizdajnik. Nisam ni ratni profiter. Osuđen sam u montiranom političkom procesu, bez ikakvih dokaza i na temelju iskaza Roberta Ježića, koji je svjedočenjem protiv mene kupio svoju slobodu.”
Mantra je to koju ponavlja bivši premijer Ivo Sanader, u aferama Hypo i Ina-MOL pravomoćno osuđen na osam i pol godina zatvora. Tu mantru Sanader je posljednji put ponovio početkom tjedna, kada se pismom oglasio iz Remetinca, a u povodu odluke Vrhovnog suda kojom je presuda suca Ivana Turudića postala pravomoćna.
Posrednička provizija
No iako će Sanader, činjenicama usprkos, vjerojatno do kraja života ponavljati da nije ratni profiter ni veleizdajnik, obrazloženje Vrhovnog suda mu ne daje za pravo. Na 37 stranica vijeće Vrhovnog suda obrazložilo je zašto je potvrdilo prvostupanjsku presudu i, što je važnije, na kojim je dokazima protiv Sanadera ona utemeljena. U odnosu na aferu Hypo, osim iskaza pojedinih svjedoka, bitan dokaz bila je bilješka Wolfganga Kulterera, u kojoj on navodi da je sa Sanaderom dogovorio isplatu posredničke provizije, i to nakon što mu je Sanader obećao da će Hypo banka u Hrvatskoj imati povlašten položaj. Nadalje, tu su isplatnice iz kojih je vidljivo da je provizija od 3,6 milijuna kuna isplaćena, a činjenica da su one potpisane imenom Eugena Laxe za viši sud samo znači da je Laxino ime iskorišteno za skrivanje pravog identiteta primatelja provizije. Naime, iz Kultererovih bilježaka vidljivo je i da je sa Sanaderom dogovoreno da se primatelj provizije treba “fingirati”, a iz svih dokaza proizlazi da Laxu kao primatelja provizije spominju samo Kulterer i Sanader. Što se tiče optužbi za ratno profiterstvo, Vrhovni sud zauzeo je stav da “iako osnovni sadržaj rata čini oružana borba, rat se ipak ne svodi samo na nju”.
– Rat je šira i složenija pojava jer uključuje i druge oblike borbe (političke, gospodarske, informacijske) koji imaju veliko značenje za pripremu i vođenje rata… Upravo činjenica da je rat trebalo dobiti i na političkom planu stvara kontekst u kojem inkriminirano ponašanje ima odlike ratnog profiterstva. U tom ozračju, optuženik je iskoristio svoje službene ovlasti u nedopuštene svrhe te je svoj osobni interes pretpostavio zajedničkim interesima građana RH… Na taj je način u najtežim trenucima za RH narušio njezin ugled, obezvrijedio požrtvovnost boraca u Domovinskom ratu, ugrozivši temeljene vrijednosti društva… – obrazložio je Vrhovni sud zašto je Sanader postao prva osoba koja je osuđena za ratno profiterstvo.
Vezano uz aferu Ina-MOL, Vrhovni sud dao je za pravo prvostupanjskom sudu, koji je zaključio da nisu postojali razlozi za zaključenje prve izmjene i dopune Ugovora o međusobnim odnosima dioničara jer u ugovoru iz 2003. nema odredaba prema kojima bi se međudioničarski ugovor mijenjao, dok bilo koja strana ima 25 posto dionica ili više.
Veze s MOL-om
Drugim riječima, suprotno navodima Sanaderove obrane, iako je u trenutku izmjena međudioničarskog ugovora RH imala manje od 50 posto dionica Ine, prema ugovoru iz 2003. i Zakonu o privatizaciji Ine, RH nije imala obvezu da redefinira ugovor. Niti da MOL-u preda upravljačka prava nad Inom. Što se tiče Roberta Ježića, viši sud smatra kako je nedvojbeno utvrđeno da je pet milijuna eura (pola od obećanog mita) uplaćeno na račun njegovih švicarskih tvrtki te da je ključnu ulogu u toj uplati imao Imre Fazekas, čovjek koji je neosporno povezan s MOL-om i s Zsoltom Hernádijem.
Dokazi na kojima se temelji presuda
1. Wolfgang Kulterer o svojim pregovorima sa Sanaderom sastavio je bilješku u kojoj je precizno navedeno da je Sanader obećao da će Hypo banka imati primat na hrvatskom tržištu. Bivši premijer zauzvrat je dobio proviziju od pet posto, odnosno 3,6 milijuna kuna.
2. Eugen Laxa bio je stvarna osoba, a njegovo ime iskorišteno je kako bi se prikrio pravi primatelj provizije, odnosno Sanader. O Laxi kao primatelju provizije svjedoče samo Sanader i Kulterer koji su, kako ispada, prije dogovorili da će Laxa “fingirati” kao primatelj provizije.
3. Robert Ježić svjedok je kojem je sud vjerovao. Nisu prihvaćene Sanaderove teze da je Ježić kupio svoju slobodu svjedočenjem protiv njega. Naime, Ježić je svjedočio mjesec dana nakon izlaska iz pritvora pa je teško uspostaviti uzročno-posljedičnu vezu između njegova izlaska na slobodu i iskaza, smatra sud.
4. Pet milijuna eura isplaćeno je na račun Ježićeve švicarske tvrtke. Glavni čovjek u realizaciji tog posla bio je Imre Fazekas, čije su veze s MOL-om nedvojbene jer ima tvrtku koja posluje s MOL-om, a dugo godina bio je i MOL-ov konzultant. Usto je Hernádijev prijatelj.
5. Nije postojala ni zakonska ni ugovorna obveza za izmjenu međudioničarskog ugovora, a posebno ne tako da MOL-u budu prepuštena upravljačka prava iako ima manje od 50 posto udjela u dionicama Ine. Taj ugovor te izdvajanje plinskog poslovanju nisu u interesu RH.
Večernji.hr/Ivana Jakelić